Klapa Orca: Zarađivanjem od pjevanja se gubi komadić duše

Ženska klapa Mirakul osnovana je 2002. u Splitu, dok je ženska
klapa Špirit samo godinu prije. Obje klape su aktivno djelovale  12 godina, a udružile su se na jesen 2014.
godine. Razlog udruživanja članica ovih klapa u novu žensku klapu Orca,
prvenstveno su ”kadrovski” problemi, odnosno općeniti nedostatak pjevačica u
ključnim dionicama zbog čega se nije mogao uspostaviti kvalitetan i kontinuiran
rad jer su obje klape konstantno bile bez dovoljnog broja članica. Budući da su
obje klape imale istog voditelja, Srećka Damjanovića, njegova je bila ideja i zamisao
da isfuzira dvije ženske klape velikog potencijala. Bila je riječ o rizičnom
potezu s obzirom na to da je teže uskladiti ženske od muških glasova, a i dosad
su se klape znale “cijepati”, a ne udruživati u novu, ali ove djevojke vjeruju
da je pred njima svijetla budućnost

Članice klape su:

1. soprani: Maja Skejić, Marija Vukšić

2. soprani: Rosary Jakelić, Petra Akrap, Magda Pašalić

1. alti: Daniela Vukušić, Nela Tičinović

2.alti: Maja Zelić, Lidija Pandža, Katarina Akrap, Branka
Čaljkušić

Što se sve
promijenilo u životima pjevačica klape Špirit i Mirakul kada su se udružile u
klapu Orca?

Maja Z. (ex Mirakul): – Ispočetka smo sve bile malo skeptične kako će cijela stvar funkcionirati i da
li ćemo se naviknuti na neki novi i drugačiji zvuk, ali smo se iskreno veselile
novom početku. Promjene se definitivno najviše osjete na probama koje su sada
produktivnije i smislenije. Interesantnije je raditi kada nas ima više, a i
lakše je sklopiti raznovrstan i širi repertoar.

Katarina (ex. Špirit): – U početku je bilo malo čudno naviknuti se jedni na druge, sad je to skroz druga
priča. Prije, kad na probu ne bi mogle doći jedna ili dvije pjevačice, bilo je
upitno održavanje probe. Ista stvar je bila i s nastupima.

Kako ste se odlučile
za zajedničko ime Orca?

Katarina: – Dugo
smo “mozgale” oko novog imena, tražile prikladne i zvučne dalmatinske riječi i
izraze, koji su do sada već uglavnom iskorišteni, pa smo se okrenule u nekom
totalno drugom smjeru. Pojam “ORCA” nije baš poznat velikom broju ljudi jer se
isključivo koristi u jedriličarskoj terminologiji, a znači jedrenje oštro u
vjetar. Jedrenje samo po sebi nije lako i zahtjeva veliku količinu vještine,
znanja i spretnosti, pa nam je ovo ime i snažnog simboličnog prenesenog
značenja, a to je da nikada ne odustajemo, makar spala knjiga na dva slova kao
što je to i bio slučaj u obje klape. Tako smo između sebe skovale i krilaticu
te svojevrsnu mantru “Forza Orca!” koja nas bodri i ulijeva nam snagu prije
svakog nastupa. Mala napomena, orca se čita kako se i piše, ljudi se često zabune
pa nas zovu orka. (Smijeh)

Je li bilo teško
posložiti glasove, jeste li zadovoljni konačnim zvukom?

Maja Z.: – S pjevačicama
u dionicama smo i više nego zadovoljne, a za postizanje fuzije u zvuku treba
vremena i konstantnog rada bez obzira na iskustvo pjevačica. Konačno se
popunila najdublja “basovska” dionica koja je uvijek problem kod ženskih klapa.
Imamo također dva prva soprana posve različitog karaktera, lirski i rustikalni.
Zbog toga nam se proširio dijapazon repertoara.

Katarina: – Nije
bio problem posložiti sastav klape, ali je došlo do male reorganizacije u
glasovima, odnosno neke pjevačice su ili prebačene na druge dionice ili
“uskaču” u druge dionice po potrebi. Konačni zvuk klape je još u fazi
postavljanja unatoč tome što u klapi imamo dosta iskusnih klapskih, ali i
zborskih pjevačica. Zadovoljne smo trenutnim napretkom prema zvuku kojeg želimo
postići.

Po čemu će se ova
klapa razlikovati od prethodne dvije, odnosno imate li neke veće ambicije
okupivši se u Orcu?

Maja Z.: – Ambicija
klape je sudjelovanje na što većem broju klapskih smotri, festivala, ali i
putovanja. Osim toga, bitno nam je obogatiti repertoar, izvoditi pjesme koje su
se do sada rijetko izvodile ili koje se nikada nisu izvodile, koje su “izvađene
iz naftalina”. Mirakul je bio okrenut “ruralnijem” autohtonom izričaju
zahvaljujući upečatljivoj boji glasa naše Maje Skejić koja vuče korijene iz
doline Neretve, pa su pjesme koje smo njegovale i izvodile bile više “iz naroda”.  

Katarina: – Ova se
klapa svakako razlikuje od Mirakula i Špirita. Špirit je za razliku od Mirakula
bio više okrenut lirskom izričaju jer ipak prvi sopran karakterizira zvuk cijele
klape. Sada nastojimo iskombinirati ta dva zvuka, nadamo se uspješno. A
ambicije…što više smotri klapa i druženja.

Kakvu glazbu ćete
njegovati, moderniju ili tradicionalnu?

Maja Z./ Katarina: – Obje su klape njegovale izvorni klapski izričaj, ali isto tako i komponiranu
dalmatinsku pjesmu, kao i duhovne i pučke skladbe. U tom smjeru i nastavljamo.
Širim masama uvijek je zanimljiviji moderniji zvuk ili obrade koje su jedna i
druga klapa rijetko kada izvodile. Možemo reći da je naglasak na tradiciji i
autohtonosti, ali i pokoja kvalitetna obrada je dobrodošla.

Kroji li se nova “montura” za nastupe s kojom ćete biti prepoznatljive?

Maja Z.: – Kuju se
planovi i lagano padaju dogovori za novu “monturu” koja je ženskoj klapi uvijek
bitna stavka i o kojoj se mora dobro razmisliti te uskladiti sve želje.
Trenutačno nam “monture” nisu na listi prioriteta, pošto smo više usredotočene
na izgradnju zvuka, tako da do daljnjeg međusobno kombiniramo postojeće
“monture” koje su bile koloristički slične.

Katarina: – Ma
kakva “montura”…trenutno nemamo para, a to je poprilična investicija (smijeh).
Svakako nam je u planu sašiti nove haljine za slijedeću sezonu. Meni je uvijek
draža klasična varijanta ženske klapske odjeće, ali o tom po tom…

Tko vas vodi?

Katarina: Umjetnički
voditelj klape je Srećko Damjanović. Spajanje dvije klape je bila njegova ideja,
pa je on i preuzeo daljnje vođenje nove klape. Inače i sam pjeva u muškoj klapi
Braciera s Bola i mješovitoj klapi Versi iz Splita, a vodi i nekoliko ženskih
klapa (Čuvite, Užoncu…).

Je li vas smeta što
se u nekim kontekstima ženske klape ne gledaju za ozbiljno?

Maja Z.: – Nije
toliko stvar u ozbiljnosti, nego u nekoj vrsti podcjenjivanja. Žene mogu biti
itekako ravnopravne s muškarcima u iznošenju emocija van (možda čak i s većom
dozom senzibiliteta), ali bitno je kakav si čovjek i pjevač, a ne jesi li muško
ili žensko. Ljudima često smetaju visoki tonaliteti, odnosno “kreštanje”
ženskih klapa, ali to se sve da riješiti vježbom, ustrajnošću te prilagođavanjem
tonaliteta iz kojeg se pjeva. Na kraju krajeva ipak je “ženske” tekstove malo
nelogično i smiješno čuti u izvedbi skupine kršnih muških pjevača. (Smijeh)
Kazivači pjesama nisu bili samo muškarci, nego i žene, što znači da su žene u Dalmaciji
pjevale od davnina.

Spadate li vi u one
klape koje svojim pjevanjem mogu nešto i zaraditi?

Maja Z: – Zarada
nam nije u primarnom interesu, a i ženske klape su po tom pitanju u znatno lošijoj
poziciji od muških, koje su traženije i “probitačnije”.  Primarno nam je zajedničko druženje,
muziciranje i guštanje u iskrenoj dalmatinskoj pismi. Nije gušt kad se sve
počne vrtjeti oko novca i zarade, u svemu tome na neki način izgubiš komadić
duše.

Katarina: – Klapa
nam nije primarni izvor zarade, sve smo tu iz hobija, ljubavi prema klapskoj pismi
i naravno, zbog druženja. Dakako da ne bi bilo loše tu i tamo zaraditi koju
kunu da pokrijemo troškove voditelja, šivanje novih “montura”, plaćanje izdataka
putovanja na smotre, festivale…

Je li teško održati
jednu žensku klapu; jedna zatrudni, druga se uda i preseli u drugi grad, treća
ne može uskladiti obiteljske obveze pa mora otići, četvrta… Takvih briga nemaju
muškarci.

Maja Z.:  – Sve su to “slatke brige”. Ako si u nečemu
dušom i srcem, sve sa može međusobno uskladiti. Nije rijetka pojava vidjeti
članice pojedinih ženskih klapa kako “s trbuhom do zuba” pjevaju na festivala
klapa u Omišu i do zadnjeg dana su prisutne na probama. Nekima je teže
uskladiti obiteljske obveze, nekima malo lakše. Neke su članice dovodile svoju
djecu na probe, neke koriste “baka servis” ili “tata servis”… U svemu tome je
podrška i razumijevanje obitelji jako bitna stavka. Sada nas u klapi ima malo
više pa se nadamo da će biti lakše održati kontinuitet, pogotovo zato što dosta
članica već ima djecu.

Hoćete se prijaviti
na skorašnje smotre i natjecanja, te kakvi su vam planovi za dalje?

Maja Z.: – Nažalost, ove godine nismo u mogućnosti sudjelovati na najbitnijem klapskom
festivalu u Omišu jer zbog obaveza nekih članica nećemo biti u punom sastavu, a
ne želimo se prezentirati polovično. Prvo “vatreno krštenje” i predstavljanje
klapskom svijetu smo imale u Dubrovniku početkom veljače na “Aklapela
Masterclassu” – Stručnom seminaru za voditelje i klapske pjevače, gdje smo
sudjelovale na predavanjima i radionicama najeminentnijih imena klapskog
pjevanja te stekle nova vrijedna iskustva, znanja i poznanstva. A što dalje…pisma,
rad, red i disciplina… (smijeh…)

Katarina: – Kao što
je Maja već navela, ove godine se nismo prijavile za Omiš, ali zato slažemo svoj
proljetno/ljetni raspored nastupa na smotrama klapa: 1.5. Imotski (”Pismo
moja”), 5.7. Kučine, 7.7. Jelsa, 26. 7. Sv. Filip i Jakov… Iskreno se nadamo
se da će ih biti još.