Vesna Crnić-Grotić: RH može biti zadovoljna jer je utvrđeno tko je kriv

Hrvatska je od presude
Međunarodnog suda pravde u kojoj je utvrđeno da nije postojao genocid
ipak profitirala jer je sud objektivno utvrdio “tko je bio kriv i tko je
sve počeo”, a sada je na nacionalnim pravosuđima da aktivno surađuju u
istragama i suđenjima kako bi se krivci doveli pred lice pravde, rekla
je u subotu Vesna Crnić Grotić.

Hrvatska zastupnica u tužbi Hrvatske za genocid protiv Srbije
smatra da bi možda bilo bolje da tužbe nije ni bilo ali budući da je
političkom odlukom ona 1999. podnesena “teško je povlačiti ju jer ako
ste nekog tužili za genocid onda se valjda niste šalili”.

“Mi smo dokazivali da se radilo o zločinima koji mogu
predstavljati genocid – sud je to prihvatio. Mi smo sudu dokazivali da
je postojao obrazac ponašanja JNA i srpskih snaga – sud je prihvatio
naše dokaze i utvrdio ‘jest, može se govoriti o obrascu postupanja’. I
konačno, mi smo sudu dokazivali da su svi ti zločini počinjeni u cilju
stvaranja etnički čiste ‘Velike Srbije’ na području koje bi uključivalo i
dijelove RH i BiH – sud je to prihvatio”, kazala je Crnić Grotić u
emisiji Hrvatskog radija “Intervju tjedna”.

Točno je da je sud prihvatio da se nije radilo o genocidu, kaže
ona, ali je zaključio i da su postojali zločini, da se može govoriti o
genocidnim radnjama, mučenju, maltretiranju i zlostavljanju uključivo i
silovanja.

Crnić Grotić pojasnila je da se u tužbi moralo ići upravo na
genocid jer samo konvencija o genocidu koja je na snazi između RH i
Srbije omogućuje nadležnost suda te je to ograničavalo mogućnosti budući
se sud nije mogao baviti npr. agresijom ili utvrđivanjem odgovornosti
za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti.

“Ako je za genocid trebalo još više (od 12.000 žrtava), onda
dobro da to nije bio genocid”, kaže Crnić Grotić i dodaje: “Oni su
htjeli sačuvati genocid kao zločin nad zločinima.. kojem nema sumnje da
je konačni cilj istrebljenje”.

Međunarodni sud pravde (ICJ) u utorak je odbacio i hrvatsku i
srpsku tužbu za počinjen genocid tijekom Domovinskog rata. Objavljujući
presudu po hrvatskoj tužbi, ICJ je utvrdio da su JNA i srpske snage
ciljale hrvatsko stanovništvo koje predstavlja skupinu zaštićenu po
konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida i da su nad Hrvatima
počinjeni brojni zločini. Međutim, ti zločini nisu počinjeni s
genocidnom namjerom te se stoga hrvatska tužba protiv Srbije odbacuje,
rekao je predsjednik ICJ-a Peter Tomka.

Tomka je kazao kako je zaključak suda da su zločini protiv
hrvatskog stanovništva počinjeni s namjerom da se etnički očiste
područja koja su trebala ući u sastav srpske države, a ne s namjerom
genocida.

Crnić Grotić zadovoljna je radom hrvatskog pravnog tima, budući
da je sud “prihvatio najveći dio naših dokaza”, a jedna od pobjeda tima
je, kako je kazala, i činjenica da je sud “prihvatio da je Srbija
sljednica SRFJ i da se stoga postupak može nastaviti protiv Srbije”.

Ono što sada trebaju učiniti države i političari jest aktivno
surađivati u istragama i suđenjima. Ratni zločini ne zastarijevaju i svi
odgovorni dok su živi mogu očekivati da im se sudi, ali što se budu
dulje odgađala nacionalna suđenja to će se teže naći svjedoke.

“Pitanje vremena je iznimo važno”, kaže ona, dodajući da je sud
pozvao strane da nastave s pregovorima i vide također koje su mogućnosti
obeštećenja žrtava.

Tužba za genocid iz 1999. bila je politička odluka i ni jedna od
vlada nakon toga nije se odlučila na povlačenje, iako je bilo
nagovještaja. “Možda bi bilo najbolje da nije bila niti podnesena nego
da se to rješavalo na drugi način.. ali kad je podnesena teško ju je
bilo povlačiti”.

Hrvatska je 1999. tužila Srbiju ICJ-u za genocid nad Hrvatima u
četiri ratne godine, a Srbija Hrvatsku 2010. za genocidnu kampanju
protiv lokalnih Srba u akciji Oluji u ljeto 1995. godine.