Ivan Kos: Hajduk je nedoživljena emocija, trofeji su filozofija koju moramo živjeti

Svidio se Ivan Kos u prvom javnom nastupu kao predsjednik Hajduka, elokventan i izravan, a opet mudar i umjeren bio je pred brojnim novinarima koji su s ogromnim zanimanjem pratili njegovo ustoličenje na Poljudu. Njegova ambicioznost lako se uočila, kao i kod svakog mladog poslovnog čovjeka željnog dokazivanja. Energija i pozitivan stav također, da slobodno ustvrdimo kako je u Hajduk stigla nova snaga, svježa krv potrebna za iskorak prema boljem. Posla se uhvatio odmah, bez gubljenja vremena kojeg splitskom klubu uvijek nedostaje. 

Srijeda je bila dan za prve sastanke, upoznavanja sa suradnicima, prilagodbu okruženju koje mu je sasvim novo i nepoznato. U svemu tome jedan od prvih sastanaka bio je onaj s manjim brojem predstavnika medija odnosno sa svakodnevnim kroničarima Hajduka iz najvažnijih pisanih i digitalnih medija. Primio nas je novi predsjednik Bijelih na drugom katu Poljuda, spreman odgovoriti na sva pitanja, samouvjeren i samopouzdan. I jasan, izravan, baš onakav kakvog smo ga doživjeli na predstavljanju. 

Pitanja je bilo svakojakih, a da se probije led, odmah u glavu i bez okolišanja upitan je što misli o Zdravku Mamiću?

– Odmah prvo pitanje? Svima nam mora biti interes biti bolji od njega, i tome težiti. Kad to kažem mislim u segmentima s pozicije kluba, rezultata, svega što Dinamo u ovom trenutku ostvaruje.

Kako to napraviti?

– Sustavnim radom, dugoročnim planovima, preslagivanjem kadrova unutar sustava, dovođenjem pojačanja izvan sustava. Ne samo u igračkom kadru već i u upravi, sponzorima. Zadržati postojeće sve što valja, sačuvati i poboljšati, a što ne valja i što smo svjesni da nije dobro,  mijenjati.

Jeste li svjesni što ne valja u Hajduku, koliko ste ga upoznali i tko vam je pomogao da dođete do spoznaja?

– Tek sam došao i bilo bi neozbiljno pričati o detaljima. Vidim ono što je vidljivo, mi ne možemo biti zadovoljni sportskim rezultatom. Hajduk se ne smije, neće ni ne može zadovoljavati ni trećim ni drugim mjestom, ni polufinalom, ni finalom kupa. Trofeji su ono što Hajduk kroz povijest teži, to je filozofija koju moramo živjeti. U kojem vremenskom periodu, teško mi je to reći. Treba iskoristiti energiju koja postoji, okrenuti je u pravom smjeru. Svi koji žele dobro Hajduku, vrata su im otvorena, od sponzora, navijača, prijatelja, pratitelja. Ne mjeri se uspješnost samo u titulama, nego u sustavnom radu, u stvaranju  kvalitetnih igrača za europsko i svjetsko tržište, stvaranje igrača za reprezentaciju.  Kultura Hajduka je nešto više od rezultata, on je ono mjerljivo, ali postoje druge vrijednosti, tradicija, brand, sve ono što Hajduk znači. 

Kakvo je zatečeno stanje u klubu?

– Saznanja imam iz javno dostupnih podataka, podataka koje sam dobio za natječaj, pa iz medija. S njima baratam, ali teško je reći koliko su mjerodavni.  Uspio sam obaviti kratak razgovor s vodećim ljudima, ugovorili smo sastanke. Tek tada ću nakon pojedinačnih razgovora shvatiti stvarno stanje, pravu sliku. Brojevi u financijama, marketingu, te ono što je ključno sportski sektor.

Je li  u vašem timu ima mjesta za  Aljošu Bašića?

– Apsolutno. Ima mjesto za sve koji razmišljaju isto kao ovi ljudi za stolom. Svima nama je interes veliki Hajduk, da ne pojašnjavam što to znači, svi dobro znate. Klub koji nosi titule, klub koji je ponos, klub koji je nositelj kvalitete, koji je kultura, tradicija, renome. Ne kažem da to nije i sada, ali idemo to podići na veću razinu, smatram da uvijek može bolje. Tome trebamo težiti, to tražim od radne zajednice, navijača pa i vas novinara, tražim podršku i otvorenost u suradnji da napravimo promjene koje Hajduku mogu donijeti samo bolje. Ključna riječ su rezovi, znam da ružno zvuče, ali su nekada nužni i potrebni. Spreman sam ih napraviti, ali s debelim objašnjenjem. Rad se valorizira, svatko mora zaslužiti nositi ovaj grb, zarađivati plaću u Hajduku ne nasljedstvom , već radom i odricanjem.

Ne dozvoljavam pesimizam 

Što vas može pokolebati u vašem naumu?

– Tek smo u prvoj minuti utakmice, ali i da dobijemo gol ne smijemo stvarati pesimizam. Apsolutno ne dozvoljavam pesimizam, želja mi je vratiti pobjednički mentalitet. Želja mi je razmišljati o pobjedama titulama, sinergiji, zajednici. To su stvari kojima se vodim. Naravno da će biti udaraca, naravno da ćemo primiti golove, izgubiti utakmice, ali ovo je dugačko prvenstvo u kojem moramo izaći kao pobjednici. Zato sam došao i ne dozvoljavam nimalo prostora za pesimizam. 

Djelujete nam odlično pripremljeni, da točno znate što treba reći.

– Nisam se pripremao, živim tu emociju, želim da je prenesete javnosti. Vidjet ćete s vremenom da gdje god došao zaista sam pokušao raditi, ne da bih ostvario svoj interes već da ostvarimo zajedničke ciljeve. Došao sam ovdje i odmah osjetio emociju i energiju koju Hajduk nosi, ne možete se za to pripremiti. O Hajduku iskreno razmišljam, bez obzira koliko se razvlačilo jesam li ili nisam hajdukovac, kada uđem u određenu stvar ona je moj život i preokupacija. Naravno, najvažnija mi je obitelj i sin Adrian. U zadnjih 20 dana nisam ga vidio svega tri sata. Mislim da sam time sve rekao, to je simbolika što mi ovo znači. Spreman sam svoj obiteljski život preokrenuti naopako, tvrtku svoju, obitelj, sina, sve prebaciti u Split.  Krećem od sebe da bi to donijelo boljitak nama, svi moramo vjerovati u to. 

Htjeli su sve to i vaši prethodnici pa su naišli na nekakav zid? Zašto mislite da ćete uspjeti?

– Prebacit ću to na simboliku, svi igraju i žele pobijediti, a samo najbolji osvajaju europske naslove.  Apsolutno uvažavam rad prethodnika, zadržat ću sve što je dobro. Sportski je vjerovati da ću biti bolji. Kako? Predstoji vrijeme u kojem ću to pokazati. Treba prenijeti pozitivnu energiju, pobjedničku atmosferu na sve u klubu. Zato apeliram na sve da prenesemo pozitivnu priču, da stvorimo zdravu atmosferu. Ona ne mora rezultirati titulom, ali želim da se svi ugodno osjećamo radeći u Hajduku.

Volim atraktivan, napadački nogomet

Za razliku od nekih vaših prethodnika imate nekakvo nogometno zaleđe pa vas možemo pitati kakav je vaš ideal nogometa, kako bi voljeli da igra Hajduk? Usporedbe radi, volite li više igru Barcelone ili Atletico Madrida?

– Uzeli ste mi prave primjere iz usta. U ovom trenutku to mora biti kombinacija jednog i drugog. Navijač teži atraktivnoj igri, teži pobjedi. Model   igre koji će biti primijenjen apsolutno ostavljam treneru i sportskom direktoru. Moja filozofija su mladi igrači, da iz kvalitetnog bazena tražimo igrače.  Zagovaram atraktivnu igru, ali u konačnici se zbrajaju bodovi. Znači, atraktivna, napadačka, moderna igra iza koje mora stajati rezultat. 

Zašto ste se prijavili na natječaj? Jeste li možda imali ambicije u NK Osijek koji je nedavno doživio promjene? 

– U novom Osijeku ne. Iskreno, do sada sam radio u proizvodnji poljoprivredne mehanizacije, u proizvodnji obuće,  tekstila, opekarskim proizvodima, ali rukovodeći menadžment je sličan, a sam tehnološki proces je ono što sam morao učiti. Nogomet je jedina stvar koju istinski poznajem, prošao sam ga od početnika do profesionalnog igrača. Paralelno sam studirao i proučavao nogomet , psihološki, menadžerski i financijski, oko kluba, u reprezentaciji. Meni je to bila interesna sfera, kako sam većinu života u nogometu, ovo je meni životni izazov. Zadnjih deset godina prošao sito i rešeto, stečaja i predstečaja, sindikata i novinara, tužnih sudbina. Nogomet znam, a gospodarstvo učim a sada je to sinergija svega u najvećem hrvatskom klubu. 

Osječki lobi je širok pojam, a Šuker je u Osijeku rjeđe nego ja u Londonu

Dolazite iz Osijeka, u hrvatskom nogometu godinama postoji određeni osječki lobi. Što znate o tome, znate li neke ljude i što kanite napraviti u tom smjeru? 

– Malo je  definicija „osječkog lobija“ široka, što on jest i što on znači. Pretpostavljam Davor Šuker, a koliko je Šuker stvarno Osječanin osim par posjeta proteklih godina, vjerojatno manje nego ja u Londonu. To je nažalost tako, ali je manje bitno. Nekakav sudački lobi, nisam imao doticaja s njim. Neke ljude iz suđenja poznajem jer sam igrao nogomet, neki su mi generacijski bliski, ali nisam imao doticaja u segmentu suđenja. Kao što sam rekao, naša vrata moraju biti otvorena. Želimo suradnju, ali i naša prava i obveze i ono što zaslužujemo. Mora se sjesti i razgovarati, a hoće li rješenje problema biti dijalog, hoće li rješenje biti sila, do rješenja mora doći. Za sve postoji rješenje, to zagovaram. Svakako da  reprezentacija Hrvatske ovdje mora biti prisutna, nastojati ću da otklonim probleme zbog kojih nije češće u Splitu. Radit ću  na tome da imamo svoje ljude u Savezu, da kreiramo mišljenje, da nam mišljenje nije nametnuto.

Kakvi ste kada osjetite nepravdu, u smislu pitanja o HNS-u?

– Teško je generalizirati, čovjek sam pun razumijevanja i kompromisa, nastojim uvijek razumjeti situaciju u kojoj se nađem. Ali ako treba, nemojte pogrešno shvatiti, nogom otvoriti vrata i to sam spreman. Teško je govoriti o konkretnim primjerima, ali znamo što nam je cilj. Veliki Hajduk, i suradnja s HNS-om i reprezentacijom. 

Malo je vremena do početka priprema za novu sezonu? Što napraviti u sljedećim tjednima, kako se pripremiti za ljeto i nastup u Europi što je za Hajduk najvažniji dio sezone?

– Imam viziju, zadnjih 20 dana apsolutno razmišljam o Hajduku, analiziram i snimam stanje. Imam svoje mišljenje koje moram zadržati za sebe, nije na meni da ga iznosim nego na sportskom direktoru. Proširit ću mišljenje razgovorom sa gospodinom Damirom Burićem, njega nažalost neće biti sljedećih četiri ili pet dana jer  ima ugovorene privatne obveze. Htio sam s njim sjesti, ali se ispričao i otputovao, upoznali se jesmo, kratko smo razgovarali. Svakako moram čuti njegovo razmišljanje, a poslije toga možemo komentirati igrački kadar. Ključan je start sezone, sad već počinjemo planirati iduću sezonu. Neće se čuda preko noći dogoditi, moramo ostvariti maksimum iz onog što imamo. Imat ćemo određenih promjena, vjerojatno ista osoba neće biti trener i sportski direktor. Mora sportski direktor biti neovisan,  zadužen za cijeli sportski pogon, od prve momčadi do omladinske škole, a trener mora biti fokusiran na prvu momčad. Teško je to ostvarivo u jednoj osobi. Rekli ste da se očekuje rezultat, dapače, i ja očekujem rezultat, ali ključna stvar je gledati dugoročno. Što je to da sada napravimo da te rezultate gledamo kroz godinu dana. Da vidimo koji su pomaci i infrastrukturi, odnosima, komunikaciji, na tome ćemo raditi. 

Što prije moramo imati novog sportskog direktora 

Imate li kandidata za sportskog direktora i je li možda stranac?

– Razmišljao jesam, ne mora nužno biti stranac, zagovaram domaće kadrove. U Hrvatskoj ima kvalitetnog kadra, a jasno da u ovom trenutku mogući i stranci. Nogomet je međunarodna igra, ne govori se jednim jezikom, mora biti kompetencija prije svega, prije prezimena i nacionalnosti. Mi moramo nametnuti profil osobe. Po meni mora profesionalna, stručna, premrežena, osoba koja ima iskustva u klubovima kao što je Hajduk koji nema preveliku širinu u financijama, koja ima iskustva s omladinskim školama. Ne znači da bi top sportski direktor iz vrhunskog kluba dao rezultat u Hajduku. Moramo biti oprezni koja i kakva to osoba može biti. Nekoliko je imena u ovom trenutku u opciji, ali prerano je da bih mogao izlaziti s imenima. Otprilike  80 posto imam koncept kako bi to trebalo izgledati. Kada ćemo imati sportskog direktora? Pod hitno, još jučer. To je apsolutni prioritet  da bi mu omogućili dovoljno vremena do početka priprema. Naravno, bilo bi neozbiljno to napraviti prije nego se trener Burić vrati s putovanja, u kontaktu smo i očekujem da ćemo se vidjeti u ponedjeljak. Bez Burića neću donositi odluke

Teoretski, jeste li spremni na mogućnost da Burić više ne bude trener?

– To je stvar  za sportskog direktora. Spreman sam na sve, ako me pitate u teoriji.  Ne smije Hajduk ovisiti o jednom čovjeku, niti o meni, niti o treneru ni sportskom direktoru. Svi dobronamjerni koji će se uklopiti u viziju su dobrodošli. 

Spomenuli smo ljeto i pretkola Europske lige, jeste li svjesni da i će se po tome stvarati slika o vama? Koliko god bili uspješni gospodarstvenik može se ispasti iz Europe vrlo brzo?

– Rekao sam da rezultat ne dolazi preko noći. Ovo što sada imamo i što će doći na ljeto je rezultat prijašnjih vremena. Naravno da osobno odgovaram za pretkola, stojim iza toga. Ali morate razumjeti da sustavni rad, selekcija i preslagivanje kadrova može tek doći kroz neko vrijeme. Strpljenja ima li nema, apeliram da shvatimo kako rezultat ne može doći preko noći, ali učinit ćemo sve. Vjerujte da  trenutno nema osobe u Splitu koja bi više od mene voljela igrati Europa ligu. Upravo iz razloga kojeg ste spomenuli, zato što će to biti valorizacija mog rada.  iako će to biti rezultat rada prethodnika koji su utakli svoja znanja. Jasno mi je da je mjerljivo u stvarnom vremenu, ali to dolazi od prije, ništa ne ide preko noći. 

Koliko je realno pričati u plasmanu u Europa ligu?

– Uvijek je realno. Sport je nešto nepredvidivo, možete perfektno odraditi selekciju, imati financije i uvjete pa lošiji pobjedi. Sportski je nadati se, tome ćemo težiti. Sve ćemo učiniti da dođemo u tu poziciju, ali bih radije o tome razgovarao iduće godine. Tek tada će se rad moći stvarno valorizirati. Ne bježim od odgovornosti, vjerujte da nema većeg navijača Hajduka od mene koji će se više veseliti Europskoj ligi.

Supruga Sunčica veliki navijač Hajduka 

Vraćate li se u Osijek ili odmah ostajete u Splitu? Možemo li nešto doznati o vašoj obitelji?

– Tu sam, stavio sam se na raspolaganje mada imam vrlo blisku svadbu za vikend u Osijeku. Pokušat ću se što prije vratiti jer ovdje ima puno posla. Nadam se da ću što prije naći smještaj u Splitu, volio bih negdje blizu mora. Doći će obitelj, sin Adrian kojem je pet godina i koji je ime dobio po caru Hadrijanu, Jadranskom moru. Vidio sam da set doznali kako je Ćiril Kos brat blizanac od mog djeda, imam jednu anegdotu iz Đakova kada je Ćiril 70-ih godina prošlog stoljeća postao biskup. Ispred katedrale su ga čekale naše slavonske bake, gospođe, htjele ga upoznati. Kad ono iz crkve izlazi isti takav čovjek i pod rukom vodi ženu, bili su to moji baka i djed. Gospođe su pale u nesvijest, nisu mogle vjerovati, a taj se događaj i danas prepričava u Đakovu. Supruga? Ako baš moram, Sunčica se zove i ona je veliki navijač Hajduka. Kada sam je upoznao kod njene kuće me dočekala s posterom hajdukovaca, posterom Slavena Bilića. Ona je porijeklom iz Hercegovine, iz Sovića, prezime Pejić. Znam da vas to zanima, svjestan sam da s ovom funkcijom postajem javna osoba, spreman sam se nositi s tim. Ne osvrćem se natrag, gledam samo naprijed

Koji će vam biti prvi potez?

– Isplata plaća. Moram vidjeti kakvo je stanje, financije, marketing, sportski dio, svaki je ne prvi već nulti potez. Trebam se naći i s gospođom Marijanom Bošnjak koja nije u Splitu, a i ne poznajem je iz Osijeka. Za nju sam čuo iz  novina kada je postala predsjednica Hajduka. 

Jeste li poznavali nekog od sadašnjem Hajduku, znate li nekog tko trenutno radi u klubu?

– U ovom trenutku ne. Ivan Gudelj mi je bio trener instruktor dok sam igrao.  Vladimir Balić je bio u Osijeku u generaciji kada sam priključivan kao junior, ali mislim da on ne zna mene.

Za nekog iz ravne Slavonije dosta ste energični, brzi, ima li to veze s genima?

Mislim da je tako s majčine strane, njen otac je Slovenac, to je taj njemački, austrijski način razmišljanja. Sve po redu, rad, disciplina, to mi je blisko. Ali opet odgajan sam i odrastao po „balkanskom mentalitetu“. Odakle vučem energiju? Ne znam, takav sam bio oduvijek. Moje viđenje moje nogometne karijere je sljedeće. Bio sam totalno netalentiran za nogomet u svim pogledima, kao dijete sam bio najsporiji, najneskočniji, najnekoordiniraniji. Ali bio sam uporan, radio sam puno. Igrao sam stopera, bio sporiji, jači, netalentiran s loptom, pratilo me to da nisam valoriziran kao napadači. O nama se nije pričalo, bili smo radilice, nismo imali vrijednosti jer su govorili da stoper može biti svatko. Iz tog razloga sam uvijek cijenio stopere, Šuker je uvijek bio Šuker, Bokšić je uvijek bio Bokšić, imali su veliku financijsku vrijednost, a svi znamo koja je bila vrijednost recimo Štimca, Jurića, Bilića, Jerkana. Uvijek sam gledao drugačijim očima, zato su mi stoperi bili draži. Više ne igram, imao sam problema s ozljedama, a uvijek sam igrao beskompromisno. Jednom su me zvali na nogomet pa sam polomio svog bivšeg profesora iz kemije, malo sam jače ušao u  njega. Zato ne igram, da ne ozlijedim nekog.

Dugo smo i naširoko pričali, za kraj je ostalo pitanje o čestitarima, tko se sve javio? Je li vam izravno čestitao Davor Šuker, vidjeli smo službenu čestitku. 

– Ne, nije čestitao izravno. Već sam bio ovdje kada je službeno objavljeno da sam predsjednik, nisu to znali ni moji roditelji ni supruga. Zaista nisam znao da će tako biti, kada su mi nadzornici javili odluku nisam više mogao biti uz mobitel. Kasnije sam vidio da je stiglo 500 poruka, ne znam, Torcida Županja, Torcida Vinkovci, puno njih, uvjeren sam da će Hajduk dobiti nove navijače. Već me pitaju za ulaznice za prvu utakmicu, ne znam više ni čija je čestitka bila prva. Sigurno mi je najdraža sinova. A dobro me je nasmijala šogorica Ivana koja se udaje u petak, napisala mi je „Ivane, nismo od rata ovako gledali vijesti!“ 

Lijepa anegdota značila je kraj razgovora s novim predsjednikom Hajduka, opširno je iznio svoje planove, vizije, ambicije. Prvi dojam je više nego pozitivan, ali kao i uvijek o  njegovom radu najbolji će sud biti rezultati. Na svim poljima, ali možda najviše na sportskom, na onom zbog čega je Hajduk najveći klub u Hrvatskoj. Ivan Kos krenuo je hrabro i odlučno u posao prvog čovjeka Bijelih, podršku je prvim nastupima apsolutno zaslužio.