Mnogo je ljudi na ovome svijetu koji su svojim radom, djelom i životom ostali duboko urezani u povijest, a Mosor je i svoju povijest nadživio. Prerani odlazak sa zemaljskih pustolovina zavio je u crno terene diljem Dalmacije. Venama Mosora jače je tekla krv košarke i nogometa. Jugoplastike i Splita.
Svim zafrkantskim poslovima prilazio je posve ozbiljno. Baš kako to i samo znaju veliki ljudi.
– I kada je u pitanju balun, tu u navijanju Torcidi nitko nije ravan. Ali kada je u pitanju košarkaško navijanje, tu su zadarski Tornado i sinjski Maligani neprikosnoveni i najoriginalniji u Hrvatskoj – govorio je Mosor i poštovao veličanstvene sredine, a svoj Split i Jugoplastiku je nosio u srcu.
Crna kronika bila je dio njegove novinarske karijere, a jednom je tako bila nesreća u brodogradilištu. Mosor je otišao na teren, a kad je vidio krv, pao je u nesvijest pa je Hitna pomoć imala dvije intervencije.
Zanimljiva anegdota dogodila se i s velikim prijateljem Dinom Rađom o kome je Mosor čak napisao i knjigu.
Nakon operacije žuči 2004. godine Rađa mu je poslao grobara u bolnicu koji ga je mjerio, a na ulaznim vratima kuće dočekala ga je ‘Tišina’ u izvedbi trubača. Anegdota koja je ispričana tko zna koliko puta i anegdota na koju je uvijek nanovo Mosor plakao od smijeha.
Svojih smijehom zarazno je nasmijavao i druge makar šale nekad i nisu bile smiješne.
