Ohandza izgubljen do kraja sezone, Arteaga se sam otpisao ?!

Očajno izdanje Hajduka na Rujevici otkrilo je brojne slabosti, nedostatke i probleme koje Bijeli imaju s igračkim kadrom. Manjak iskustva i kvalitete stalno je prisutan, a kada se nadovežu ozljede razotkrije se sva nemoć Bijelih. Groznih prvih 45 minuta protiv Rijeke stoga djeluje kao realnost, a ne slučajnost, ne treba se zavaravati da je drugačije. I da budemo sasvim jasni, najmanji dio krivnje za takvo stanje snosi trener Damir Burić, a krivci sigurno nisu njegovi golobradi prvotimci. Od njih se jednostavno ne može puno više očekivati s obzirom na godine pa i kvalitetu.

Znali smo da će Hajduk bez Milovića, Caktaša, Balića i Maglice biti značajno slabiji nego jesenas mada su se na Poljudu hrabrili da tome neće biti tako. Nažalost, prevarili su se, nova lica koja su došla u Hajduk još nisu ni prinove, kamoli pojačanja. Daleko najveće probleme Hajduk ima u napadu, a nada da će se situacija popraviti je tanka, neizvjesna.

Najprije, Franck Ohandza je čini se izgubljen do kraja sezone, prognoze o njegovom oporavku nisu optimistične, navodno je moguće da bude zdrav tek krajem travnja. A sezona završava u prvom tjednu svibnja. Kamerunac ne igra od rujna, posljednji u nizu njegovih zdravstvenih problema je koljeno. Nedvojbeno je Ohandza kvalitetan napadač, ali zdravstveni karton zabrinjava, jesu li u pravu oni koji kažu da je “pokvarena roba“? Što god bilo, još ga nema u trenažnom procesu i tko zna kada će biti na raspolaganju Buriću.

S druge strane sasvim je zdrav Manuel Arteaga, napadač iz Venezuele koji je preko Palerma stigao na posudbu. I nije se snašao na Poljudu, navodno se nije previše obradovao samom dolasku u Split. Na treningu ne pokazuje ništa vrijedno spomena, radijus kretanja mu je skučen, voljni moment nizak. A kod Burića takvi igrači nemaju što tražiti.  Pa se doima sasvim logičnim odluka da je prekobrojan na Rujevici gdje je suigrače gledao s tribina zajedno s Artemom Radčenkom. Uzgred, taj mladi Ukrajinac je posebna priča, nejasna, nedokučiva. U Hajduku je još od ljeta, u srpnju je upisao jedina četiri nastupa, od tada samo trenira, ne igra čak ni za drugu momčad. A za sve to navodno prima plaću veću od 50 tisuća kuna mjesečno, u neto iznosu.

Rješenje za napad je i Nicolas Velez, ali još čekamo da se u to uvjerimo budući je igrao samo protiv Slaven Belupa. I pokazao da nije klasičan napadač, ni konstitucijom ni načinom igre, mada je u Singapuru i Indiji zabijao golove. Hrvatska je ipak nešto veća razina, a Argentinac je ozlijeđen, zateže ga aduktor i više je na terapijama nego na treningu. Vidjet ćemo hoće li moći zaigrati sutra protiv Osijeka, da pomogne mlađim suigračima.

Buriću za napad na Osijek ostaju mladi Mastelić i Prskalo, momci koji će uvijek dati maksimum truda i želje. Jesenas su bili dobri u Trećoj odnosno Drugoj ligi, radom su zaslužili prigodu u prvoj momčadi i pred njih ne treba stavljati nikakve imperative. Pomoći će im sasvim sigurno povratak Tina Sušića koji može sačuvati loptu te kreirati šanse sebi i drugima. Izdanje Bijelih koje smo vidjeli u Rijeci teško će se ponoviti protiv Osijeka, ali neće hajdukovcima biti nimalo lako do bodova.