Nove tehnologije: Kako ostati normalan u virtualnom svijetu?

Ovisnost o društvenim mrežama, igricama, ovisnost o računalu ili nekim drugim aktivnostima koje se mogu pronaći u virtualnom svijetu ovisnost je novog doba. Možemo je definirati kao pretjerano korištenje interneta koje narušava fizičko i/ili psihičko zdravlje te uzrokuje poteškoće u socijalnom funkcioniranju. 

O tome je u emisiji HRT-a Studio 4 govorila dr.sc. Gordana Kuterovac Jagodić s odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Na pitanje kada se može pojaviti ovisnost o internetu gošća je rekla kako je pojam ovisnosti o internetu novi ili provizorni pojam koji je uzet kao analogan raznim drugim ovisnostima. 

– Još uvijek u dijagnostičkim sustavima, psihijatrijskim i onim koji se bave mentalnim zdravljem, službeno ne postoji. Naziva se i na različite načine – pretjerano korištenje, problematično korištenje. Ono se javlja bez obzira na dob onda kada korištenje prelazi granice koje su vremenski prevelike. Dijete ne može ostvarivati svoje razvojne zadatke, ne može ostvariti prijateljstvo, loš je u školi, ne bavi se drugim aktivnostima koje su prirodne i normalne za dijete određene dobi. Možemo reći da se javlja ovisnost negdje u pretpubertalno doba od 11-12 godina, rekla je Gordana Kuterovac Jagodić.

Navela je kako na dalekom istoku postoje čitave igraonice u kojima odrasli i djeca igraju igrice danju i noću, spavaju tamo. Čak se i kod nas sprema otvoriti takva igraonica. Tamo zapravo to prelazi u patološko stanje koje zahtjeva da se oni liječe u nekakvim zatvorenim institucijama ili kampovima, objasnila je.

Veliki dio aktivnosti seli se na internet, društvene mreže i djeci ne možemo zabraniti da to koriste, rekla je.  

– Mi odrasli smo novi u tom području. Možemo razumjeti kakvo je bilo vrijeme prije toga, a današnja djeca od kad su se rodila postoje te svari koje oni koriste na prirodan i intuitivan način.  Međutim potrebno im je dati neke smjernice. Bez obzira na to što oni tehnički i tehnološki  znaju upravljati tim uređajima njihova, emocionalna, moralna, socijalna zrelost nije dovoljna da bi razumjeli sve posljedice neodgovornog korištenja tih novih medija, smatra Gordana Kuterovac Jagodić.

Navela je kako primjerice  pisanje o sebi, izlaganje informacija o sebi, objavljivanje fotografija djeci mogu kasnije naštetiti. 

– Djeca nemaju još dovoljno razvijenu perspektivu sebe u budućnosti i ne razumiju da će netko vidjeti njihove smiješne ili provokativne fotografije te da će ih netko godinama iza možda procjenjivati kao zaposlenika ili studenta pa će ga moći suditi po tim grijesima iz mladosti, objasnila je.

– Današnja djeca su bombardirana informacijama razne vrste. Djeca do trećeg, četvrtog razreda gledaju televizor s roditeljima, crtiće ili ostali sadržaj koji možemo kontrolirati. U predadolescenciji ili adolescenciji oko 12 godine djeca izlaze iz dnevnog boravka i zadržavaju se više u svojim sobama  i gledaju sadržaj koji ne možemo kontrolirati.  Važno je da postoje različite mogućnosti da roditelji posreduju. Jedno je restriktivno – gasimo, stavljamo ograničenja, lozinke no to nije efikasno. Najefikasnije je upozoravati i razgovarati o sadržajima koje smo vidjeli od vijesti, reklama te kritički s djetetom razgovarati, dala je svojevrstan recept kako to staviti pod kontrolu.

Govorila je i o istraživanju kako na djecu utječe pretjerano gledanje i korištenje medija u odnosu na gledanje u budućnost.

– U istraživanju u Zagrebu primijetili smo da djeca koja više gledaju i koriste medije svih vrsta imaju lošiju ideju kako će biti za 20 godina u svijetu, Europi pa čak i u Hrvatskoj dok sa sebe misle da će im budućnost biti dobra. Djeca još uvijek ne mogu procjenjivati dobro i loše kao odrasli ljudi kojima je apstraktno mišljenje razvijeno. djeca vjeruju svemu što vide na medijima, rekla je.

– Ne možemo znati što djeca rade na internetu dok nismo s njima. Jedina prava stvar je autoritativni odgoj s ograničenjima i pravilima koja su razumna i zajednički donesena i jedan topli i emocionalni odnos s djetetom. Bitno je povjerenje gdje ćemo moći imati odnos takav da nam dijete može reći neke stvari. Tu nije dobro da moramo znati sve stvari o djetetu, nije dobro da smo previše nametljivi, no važno je stalno upozoravati dijete na opasnosti koje se mogu pojaviti, najbolje su upute da stvari ne izmaknu iz neke normale.

– Djeca koja su socijalno nevješta u stvarnosti su nevješte i u medijima. Djeca koji se vrlo dobro snalaze u stvarnosti vješti su i u novom mediju i zato treba više paziti na sramežljivu djecu koja su socijalno povučena i koja će možda to  htjeti nadoknaditi na internetu. Njih će i tamo lakše oni koji su socijalno vješti nadmašiti. Osobito treba paziti na djecu koje koriste medije za zadovoljenje nekih svojih potreba – kao što su potreba za druženjem, neke emocionalne teškoće, kada traže emocionalnu podršku tamo gdje ju ne mogu naći na dobar način, rekla je.

Smatra i da se treba “klin klinom izbijati”. 

– Djeci treba nuditi druge “offline” zanimljive aktivnosti. Sasvim sam sigurna da nema djeteta koji ne voli korisno i lijepo provoditi vrijeme s roditeljem primjerice da igraju neku društvenu igru. Njima je to retro ili zabavno da igraju igru na ploči, savjetovala je na kraju Gordana Kuterovac Jagodić. – piše HRT