Gustavo Oliveira: Čuvajte se “obitelji Scolari”

Otkad se vratio na funkciju izbornika Brazila, Luiz Felipe Scolari je radio na tome da reprezentaciji vrati samopouzdanje i konsolidira igru, kako bi ujedinio njegov strastan stil s tradicionalnim brazilskim vještinama. Dvogodišnje iskustvo selekcije s prošlim izbornikom Manom Menezesem (2010. – 2012.) je obilježeno eksperimentiranjem i razočaravajućim rezultatima u važnim takmičenjima. Neuspjesi u Kupu Amerike i na Olimpijskim igrama, loši nastupi protiv moćnih reprezentacija i spor proces uspostavljanja novog stila igranja izazvali su sumnje u sposobnost momčadi da osvoji Svjetsko prvenstvo, što Nogometni savez i mnogi u domaćoj javnosti smatraju neprihvatljivim. Trebalo se, dakle, naći nekoga tko bi mogao što brže ispraviti greške, kako bi tim predvođen zvijezdom Neymarom našao put do uspjeha. Tako je slavnom Scolariju postavljena zadaća da osvoji titulu i ponovi vlastiti uspjeh iz 2002. godine.

Poraz protiv Engleske u veljači 2013. je označio početak ovog novog doba. Slijedila su još dva meča s Talijanima i Rusima, koji su završeni remijem. Međutim, s vremenom su se nastupi poboljšali, a tim je sazrijevao da bi se u lipnju suočio sa svojim do sada najvećim izazovom, Kupom konfederacija u rodnoj zemlji. Pobijedivši sve utakmice, momci u žutom su uvjerljivim igrama osvojili treću titulu zaredom u ovom Kupu. Primjetna strast i hrabrost na igralištu oduševili su domaće navijače, koji su na prepunoj Maracani gledali nezaboravnih 3-0 nad Španjolcima. Upravo dobri osjećaji obično nestrpljivih brazilskih tribina prema igračima su bili znaci da stvari kreću u dobrom pravcu, a reprezentativci računaju na ovu dobru vezu sa svojom publikom i prilikom SP-a.  

Luiz Felipe Scolari, ili “Veliki Felipe”, kako ga zovu Brazilci (na portugalskom: Felipão), je prvi put postao izbornik Brazila 2001. godine. Suočio se tada sa strašnim stanjem: sramna kampanja u kvalifikacijama je dovodila u pitanje i plasman reprezentacije u Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Na kraju je ipak uspio, usprkos brojnim poteškoćama, ali ljuti navijači su nastavljali osporavati spisak igrača, zahtijevajući najprije prisustvo Romarija u timu, što je odbijeno. Delegacija je tako otputovala u Japan i Južnu Koreju bez jasnih šansi za titulu i povjerenja brazilske javnosti. U Aziji, međutim, čvrsta ruka, jaka ličnost i strast za pobjedom tog izbornika su duboko utjecale na motivaciju momčadi, koja se ujedinila u naporima da osvoji titulu. Tako je nastala “obitelj Scolari”, naziv kojim brazilski mediji opisuju taj pobjednički tim. Scenarij je ove godine potpuno drukčiji. Potkrijepljen činjenicom da je domaćin, Brazil je u očima mnogih čisti favorit. Za razliku od te 2002., većih osporavanja nije bilo. Neki su željeli Diega Costu iz Atletico Madrida, drugi braniča Mirandu iz tog istog kluba, umjesto Napolijeva Henriquea.

Najveća zvijezda je nesumnjivo Neymar. S manje od 20 godina, mladi napadač je predvodio Peléov Santos do titula Kupa Brazila i Kupa Libertadores, dajući u četverogodišnjoj karijeri u tom klubu više od 130 golova. Mnogi jednako vješti igrači su se već pojavili na lokalnoj nogometnoj sceni, ali Neymar se razlikuje od njih po svojoj objektivnosti i liderskoj ličnosti na igralištu. Kritičari obraćaju pažnju na njegovo često inscenirano ponašanje i pretjeranu posvećenost svojoj karijeri izvan nogometa, tj. uloge u reklamama, televizijskim novelama i dr., upozoravajući da ga to može poremetiti. Međutim, zna se da je Neymar onaj tip koji preuzme odgovornost kada je timu najteže, više puta dokazujući da savršeno obavlja svoj posao. Napadač Fred je drugi omiljeni reprezentativac, koga navijači smatraju daleko najefikasnijim strijelcem brazilskog nogometa. Bio je heroj Fluminensea u nizu veoma uspješnih sezona u Brazilu, kada je ovaj klub iz Rio de Janeira dva puta osvojio nacionalnu ligu. Fred je poznat i po čestim povredama koje uznemiruju sve; teško da bi netko u ovom timu savršeno ispunio njegovu dužnost u slučaju da je on ozlijeđen. Nade se velike polažu i u Chelseova veznjaka Oscara nakon odlične sezone u vodećoj engleskoj ligi, ali dobri nastupi Williana na treninzima znače da će Scolari imati težak posao u određenju početna tri vezna igrača.

Obrana, po svoj prilici, je svakako taj dio tima u kojem Brazilci imaju najveću prednost u odnosu na glavne suparnike. Ističe se da su David Luiz i kapetan Thiago Silva dva najbolja braniča u svijetu, a dobro međusobno komuniciranje između ove dvojice povećava njihove sposobnosti. Brzina Daniela Alvesa i Marcela, kako u napadu, tako i u obrani daje bitan doprinos igri Brazilaca. Sve u svemu, ova novija obitelj Scolari ima bolje izglede nego ona pobjednička od prije 12 godina. Iako je pritisak svakako veći na domaćine, oni će imati uz sebe pun stadion. Momci pokazuju visoku razinu međusobnog povjerenja, očito je da uživaju u igri, imali su dobre sezone u svojim klubovima, a ako to strasno ponašanje iz Kupa konfederacija budu ponovili, vjeruje se da će teško netko oteti Brazilcima šestu svjetsku titulu.