Donosimo recept: Soparnik – specijalitet iz Poljica za omastit brke

Poljička Republika izrazito je bogata svojom povijesnom i kulturnom ostavštinom o kojoj se danas itekako vodi računa. Bogata “ostavština” koja datira još iz vremena prije Turaka, a usavršili su je u dalmatinskim Poljicama, zasigurno je soparnik koji se izvorno priprema na okruglim drvenim pločama (sinijama) i peče na kominu.

Soparnik je u ono vrijeme bilo jelo siromašne kuhinje koje se pripremalo u dane posta, a kako su se vremena promijenila i vrijednost autohtonih jela dosegla pravo značenje, soparnik se danas nudi gostima i prijateljima u posebnim prilikama.

Kako bih vam donijeli pravi recept, otišli smo, a gdje drugo nego u Poljica i to u selo Kostanje gdje nema kuće u kojoj se danas ne priprema soparnik.

– Soparnik se čini od blitve, brašna (cvita), malo kapule i ulja. To je najmilije jelo Poljičana. Umisi se tisto, razriže na siniji u dva jednaka dila, pa se lazanjuron (oblin drvetom,ko štap od metle) razvaljuje po siniji tako da bude svaki kraj debel ka kantun. Prvi razvaljani dio zamota se oko lazanjura pa se prinese na drugu siniju. Onda se uzme blitva koja je oprana i izrizana, osoljena i uljen začinjena i razastire se po donjoj kori da je svuda pokrije ali ne debelo. Kada je blitva razastrta onda se omota druga kora na lazanjuru i polako se spušta po razastranoj blitvi da pokrije s kraja na kraj donju. Ako je di koji kraj kore prisumićen okroji se nožen da se može bolje zavrnut. Kad se krajevi zavrnu onda se soparnik poklopi drugom sinijom tako da se malo pristisne i privrne se na drugu stranu. Onda se lipo na kominu razgrne žerava, sve se pomete i sa sinije se polako spusti soparnik na ugrijano tle. Preko njega se metne žeravica i kad se počme se na sridini nadimat omete se žeravica s njega i opraši se malo krpon. I na siniji se odnese na stol. Onda se rukom namaže maslinovim uljem i pospe lukom da bude slasniji. Valja da ulje dobro opovio da ne bude suv – kazuje nam Kostanjka Iva.

Soparnik se obavezno reže na rombove, a jede se od sredine prema kraju s tim da je običaj da onaj koji ga reže ima pravo izabrat najbolju fetu

Napomenimo da je ovaj specijalitet stare Poljičke republike upisan u Registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP), odnosno Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara uz paški sir, brački vitalac, kulen,…

Očekuje se da će ova oznaka doprinijeti očuvanju tradicije u pripremi soparnika, te identiteta i prepoznatljivosti područja iż kojeg potječe.