Križić na Malu Gospu: “Nitko od nas nije nebitan, nije slučajnost, nije višak”

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa, svečano je u utorak, 8. rujna, proslavljen u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu.

Središnje euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Među njima su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić te župnik i upravitelj Prasvetišta don Stipan Šurlin.

U propovijedi je nadbiskup Križić govorio o značenju Marijina rođenja, ali i o važnosti svakog ljudskog života.

Podsjetio je kako Crkva rijetko slavi nečije rođenje. Osim Isusova rođenja na Božić, slavi se i rođenje svetog Ivana Krstitelja te Marijino rođenje. Kod svetaca se, kazao je, najčešće slavi dan smrti jer je to njihov “dan rođenja za nebeski život”.

No, Marijino rođenje posebno je jer se u tom događaju, iako ga tada nitko nije primijetio, već nazire početak spasenja.

U nastavku pročitajte današnju propovijed.

– Pogledajmo Marijino rođenje. Kada se ona rodila, svijet to nije uopće primijetio. Nitko o tome nije pisao. Nije bilo anđela s neba da to navijesti; nije bilo nikakve zvijezde po kojoj bi netko prepoznao da se dogodilo nešto izvanredno; nisu došli na poklonstvo nikakvi kraljevi, mudraci, ili bilo tko drugi. Rođeno je jedno obično dijete u jednoj skromnoj obitelji. A ipak, u tom se djetetu već nazire zora spasenja.

Marijino rođenje slavimo jer u njoj započinje ispunjenje Božjih davnih obećanja. Iz njezina krila će se roditi sam Sin Božji, Spasitelj svijeta. Njezino rođenje je početak boljega svijeta, početak puta koji vodi do Betlehema, zatim do križa, i konačno do uskrsnuća. U njezinu rođenju slavimo Božju vjernost: Bog nije zaboravio svoj narod.

U današnjem evanđelju slušamo rodoslovlje Isusovo iz Evanđelja po Mateju. Dugačak niz imena: od Abrahama, preko Davida, do Josipa, muža Marijina. Na prvi pogled suhoparan popis. A zapravo je to povijest milosti.

U tom rodoslovlju nalazimo svete ljude, ali i velike grešnike. Nalazimo narodne kraljeve, ali i strance. Nalazimo pravednike i one koji su padali u teške grijehe. I što nam to govori? Poruka je da Bog ulazi u stvarnu, nesavršenu ljudsku povijest. Da se ne boji naše slabosti.

I Marija se rađa unutar te i takve povijesti. Nije pala s neke druge planete. Ona pripada konkretnom narodu, konkretnoj obitelji. Bog djeluje kroz generacije, kroz vrijeme, kroz strpljivu vjernost.

To, i takvo rodoslovlje je važna poruka i svakome od nas: obitelj svakoga od nas, bez obzira na sve slabosti i rane, može biti mjesto Božjeg djelovanja. Bog i danas piše povijest spasenja kroz naša imena i prezimena.

Ako slavimo Marijino rođenje, jer u njoj prepoznajemo poseban Božji plan, onda bismo trebali slaviti rođenje svakog djeteta. Jer svako dijete ima u sebi neki Božji plan.

Nitko od nas nije nebitan, nije slučajnost, nije “višak”. Svako dijete nosi neponovljivu sliku Božju. U svakom novorođenčetu Bog započinje priču koja može promijeniti svijet.

Mi svi znamo kako često ljudi našega vremena gledaju na dijete kao na neki teret, problem, trošak? A Bog gleda na dijete kao na obećanje i nadu u bolju budućnost. Mala Marija, neprimjetna djevojčica, postaje kasnije Majka Spasitelja. Tko je tada mogao znati što će Bog s njom i po njoj učiniti?

Ovdje ne možemo a da se ne zapitamo sa velikom žalošću: koliko je bilo djece, i u našem narodu, s kojima je Bog imao velike planove, a kojima ljudi nisu dopustili da budu rođena!

Koliko je djece s kojima je Bog imao velike planove, ali nisu od svojih najbližih primili dostatan odgoj i usmjerenje za velike životne ideale! Ili su od lošeg društva zavedeni na put zla koji je u njima urušio sve vrijednosti i onemogućio velika ostvarenja!

Čitao sam jedan govor na sprovodu jednom poznatom kriminalcu koji je završio svoj život ubijen od jednog drugog kriminalca. Govornik je rekao ovo: „Ovaj čovjek je imao izvanredne sposobnosti. Uspio bi u svakoj profesiji. Ali je on, nažalost, izabrao ovu“.

Koliko je bilo i koliko ima ovakvih promašenih života koji su mogli ostvariti velike ideale i pridonijeti boljitku ovoga svijeta. Tko im je sve pomogao da se usmjere na ovaj put? Bog zna!

Bez obzira na sve, rođenje svakoga djeteta bi trebalo biti slavlje, slavlje nade. Bog je stvarajući čovjeka dao mu dar slobode. To je veliki dar, ali i veliki rizik. Čovjek se u svojoj slobodi može odlučiti i za nešto što nije dobro.

Zato kada slavimo rođenje djeteta, mi ispovijedamo vjeru da Bog još nije završio s ovim svijetom, da još ima velikih planova, i da treba suradnika.

U evanđelju smo čuli nešto i o Josipu, Marijinu zaručniku. Kada je saznao za Marijinu trudnoću, našao se u tjeskobi. I tada mu anđeo govori: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju“. Kako je snažna ova rečenica!

Josip je pozvan prihvatiti ono što ne razumije do kraja. Pozvan je vjerovati Bogu više nego vlastitim očima ili strahovima koji ga obuzimaju. I on to čini. Uzima k sebi Mariju i time postaje hranitelj i čuvar Otkupitelja.

I nama danas odzvanja ista riječ: ne boj se! Svatko od nas ima svojih strahova i nesigurnosti. Ali Bog nam poručuje: Ne boj se! Ne boj se prihvatiti Božji plan i kad je nejasan. Ne boj se prihvatiti život i kad je zahtjevan i kada košta. Ne boj se uzeti k sebi Mariju  u svoj dom, u svoju obitelj, u svoje srce. 

Ona nam je darovana kao majka, i ona nas kao takva prati na našem životnom putu koliko god on nekada bio hrapav i teško prohodan. Marija nas vodi k svome Sinu koji nam uvijek iznova ponavlja: „Ne boj se! Ja sam s tobom!“ 

Nitko djetetu ne može poželjeti veće dobro od majke. Majčinska ljubav je besplatna. Majka ne voli dijete zato što je ono uvijek dobro, nego zato što je njezino dijete. Tako i Marija nas. 

Zato slavimo njezino rođenje zahvalni Isusu na daru majke koja nikada ne prestaje biti majka, nikada se neće distancirati od nas, svoje djece, kakvi god mi bili.

Jer kada uzmemo k sebi Mariju, kao što ju je uzeo Josip, tada u naš dom dolazi Krist kojemu ništa nije nemoguće. 

Mala Gospa je blagdan tihe, ali snažne nade. U rođenju jedne djevojčice započinje novo poglavlje povijesti spasenja. U rođenju svakog djeteta Bog ponovno poručuje: „Još vjerujem u čovjeka.“

Molimo danas Mariju, rođenu za nas, da nam izmoli srce koje se raduje životu, koje poštuje svako dijete i koje se ne boji Božjih iznenađenja.

Neka i nama, kao nekad Josipu, u srce odzvanja: „Ne boj se. Uzmi k sebi Mariju. Prihvati Božji dar i budi dar drugima“. Amen. – propovijed je splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića