Kristinu je ubio s 23 udarca odvijačem, tijelo odbacio, odjeću zapalio i auto oprao. Pezelj je tvrdio da se radi o nesretnom slučaju…

–Prošla je ovako oko auta, došla na moju stranu, otvorila vrata i opet kaže – o’š me odvesti, kaže, čekat će me oni, naljutit će se. Ja govorim – pa za deset minuta smo, petnaest najviše, u Sinju. I držala me, i onda sam izaša’ iz auta, sta’ sam oko nje kako sam doša’, oni, nekako sam je gurnija, ona se spotakla priko noge i pala i udarila glavom u pod. 

Luka Pezelju je istražiteljima tvrdio kako je riječ o nesretnom slučaju, ali istražitelji su bili svjesni da je sve što govori obična laž jer ozljede ustanovljene na beživotnom tijelu nesretne Triljanke nisu odgovarale tek slučajnom padu.

Slučaj je to koji je utjerao strah u kosti stanovnicima Trilja, a ostavio u suzama obitelj i prijatelje 21-godišnje studentice Kristine Šušnjare. Cetinsku krajinu digao je na noge nestanak mlade djevojke koja se kobne večeri trebala naći s prijateljicama u Sinju, no u Sinj nikada nije stigla.

Stopirala je na triljskom mostu na kojem je sjela u auto poznanika Pezelja. Ubio ju je s čak 23 udarca odvijačem. Tijelo je odbacio pokraj kamenoloma u zaseoku Smajlići u Donjem Dolcu pored Omiša. 

Zabrinuti roditelji već su ujutro prijavili Kristinin nestanak. Jednostavno nisu navikli da im njihova miljenica barem porukom ne javi da je produžila noćni izlazak ili možda ostala na spavanju kod prijateljice. Sumnje su se redale, vrhunac je bio podatak kako Triljanka nije stigla na dogovoreno druženje s prijateljicama.

Potraga je više dana tapkala u mjestu, u njoj su sudjelovali doslovce svi u Cetinskom kraju, a informacija o zelenom vozilu koje se te večeri zaustavilo na mostu bila je jedina točka za koju su se istražitelji mogli uhvatiti. No, bio je to preopširan opis koji je istragu, vrlo brzo, odveo u slijepu ulicu.

Sve do jednog telefonskog poziva umirovljenika u policijsku postaju. Šetajući psa uočio je tijelo djevojke za koju je, u prvi mah, a od težine ozljeda, pomislio da je lutka. Već drugog dana šok i nevjerica preplavile su Cetinsku krajinu koja se suočila s viješću kako je pronađena djevojka baš nestala Kristina Šušnjara.

Ubojica nije mirovao nakon što je bešćutno bacio tijelo mlade djevojke u provaliju. U kaminu je zapalio njezinu odjeću, sjedala je oprao, a onda dan kasnije s roditeljima otišao u kafić pokraj mjesta gdje je pokupio te inkriminirane subote.

A dok su policajci ulagali sve napore u prikupljanje informacija o automobilu, došlo je do preokreta koji nitko nije ni naslućivao. Zeleno vozilo s “nabrijanim felgama” u notese policajaca stiglo je u Makarskoj. Sumnju službenika pobudio je ručnik prostrt na zadnjem sjedištu automobila, a vozilo je bilo nepropisno parkirano.

Klupko se tada počelo odmotavati, a kad je shvatio da su mu istražitelji za petama, Pezelj se sam predao policiji. Osuđen je na 31 godinu zatvora, a navodno se iza rešetaka dvaput pokušao ubiti.

Luka Pezelj hladnokrvno je zaustavio perspektivnu budućnost, nanio strahovitu tugu i bol. Zauvijek je ugasio osmijeh koji opija i umirujući glas.

Kristina Šušnjara zauvijek je otrgnuta od ovog svijeta kao i Anđela Bešlić i Antonia Bilić. Tri su to slučaja koje povezuje toliko sličnosti. Anđela Bešlić pješačila je do svoje kuće, Kristina Šušnjara stopirala je iz Trilja do Sinja s triljskog mosta, Antonia Bilić ušla je u kobni kamion na Čikolskom mostu. 

Kristina je predvidjela svoju smrt. U poemi ‘Zločin u vrti ljubavi‘ opisala je stravičan čin do detalja.

– Bez borbe se ljubomori prepustio, samo povrijeđenost osjetio i savjete zle vještice poslušao… 

Kad su snažne ruke bodež u srce usjekle, samo težak uzdah nesretna djeva je iz sebe ispustila, a odmah nakon uzdaha i duša je izmoreno tijelo napustila…

U njezinom rodnom Trilju u 18 sati bit će polaganje cvijeća i paljenje svijeća, a potom i sveta misa za Kristinu. Misu će predvoditi don Slavko Volarević, točno 18 godina od stravičnog događaja u malom gradiću na Cetini.