“Dubrovačke pome” su mala remek-djela strpljivosti i vještine

“Poma” znači “palma” u dubrovačkom
kraju. Pletenje pome zahtijeva vještinu. Srca palmi, tj. mlade grane izrežu se
na više dijelova. Listovi se razdvoje u dva dijela i pletu se pletenice. Spleteni dijelovi čvrsto se pridržavaju prstima dok se
ostatak plete. Dobro spletena poma ostaje čvrsta i kad se osuši. Za crkvu se
čine velike pome od cijele grane palme. Na vrh pome se
pričvrsti križ učinjen od dva lista palme.

Cvjetnica se u južnoj Hrvatskoj zove i Palmana nedjelja
te Neđeja od pôme u Župi Dubrovačkoj. Rano u jutro vjernici
su se pripremali, da s pomom i maslinovim grančicama idu u crkvu, da bi ih blagoslovili.
Pomu su nosila samo djeca. One obitelji koje nisu imale djece ili su im djeca već
odrasla, davali su pome djeci iz susjedstva. Djeci bi bilo drago imati što više
poma, jer se na Uskrs djeci darivala pisanica,
a onome tko je nosio pomu dali bi dvije. Pome su i u 19. stoljeću bile rijetkost, a i danas su cijenjene zato
što se izrađuju samo u južnom dijelu Hrvatske, a malo žena zna kako se pletu.
Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili
svete slike.  Stara, prošlogodišnja, poma po običaju se ne smije baciti
u smeće, nego se ili zakapa u zemlju ili se,
češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu, piše wikipedia.