Kristovo uskrsnuće predstavlja nadu da nijedna muka nije isprazna

Kroz
protekli Veliki tjedan naše su oči promatrale Patnika, na križu Raspetoga i
umrloga. Njegovo je mrtvo tijelo položeno u grob koji je izdubljen u kamenu, na
grobna vrata položen je teški kamen koji je zapečaćen, a uz vrata groba
postavljena je straža rimskih vojnika. Trećeg dana po smrti, u rano nedjeljno
jutro Raspeti i Umrli postao je Uskrsnuli. Isusa iz Nazareta, kojega su ljudi
odbacili, osudili i pogubili, Bog je uskrisio. Isusovo uskrsnuće nije
oživljavanje umrloga, nije povratak u prijašnji život. U evanđeljima čitamo
kako je za vrijeme zemaljskog života Isus vratio u život tri osobe: kćer
nadstojnika sinagoge Jaira; mladića, sina udovice iz grada Naina, te svoga
prijatelja Lazara iz Betanije, brata Marte i Marije. No, svi troje su iznova
umrli jer je to zakon ljudskog života. Kod Isusa se nije dogodilo oživljavanje
zamrloga ili umrloga. Što se je dogodilo?

U
govoru o Isusovu uskrsnuću nedostaju nam riječi, nedostaje nam ljudsko iskustvo
koje bi nam pomoglo bolje i dublje shvatiti što se dogodilo u uskrsno jutro.
Da, ostao je prazan grob. No, prazan grob, koji nije mogao zadržati uskrslo
tijelo, negativan je dokaz Isusova uskrsnuća. Grob, mjesto smrti, truleži i
raspadanja, ostao je prazan. Grob poručuje: njegovo tijelo nije ovdje. No, gdje
je?

Odgovor
nam pružaju svjedoci očevici, oni kojima se je Uskrsli ukazao poslije
uskrsnuća. Iz Novoga zavjeta doznajemo da se je uskrsli Krist ukazao Petru,
potom više puta apostolima, potom
velikoj skupini učenika, kojih bijaše oko pet stotina, napokon ukazao se je i
Savlu (usp. 1 Kor 15, 5-8). Zanimljiva je psihološka preobrazba Isusovih
učenika. Za vrijeme njegova uhićenja i mučenja postupili su kao kukavice;
ostavili su ga sama u rukama mučitelja. U strahu od onih koji su im ubili
Učitelja kriju se u Jeruzalemu, moleći Boga da ih se nitko ne sjeti i ne
potraži. Psihički izmučeni zbog vlastitog kukavičluka, a neki i zbog zatajenja,
manji su od makova zrna, te vjerojatno smišljaju kako iz Jeruzalema pobjeći
glavom bez obzira, kako bi se, sada kad su im sve zemaljske lađe potopljene,
vratili onome što su radili prije nego su upoznali mladog rabija iz Nazareta.

No, nakon kratkog vremena vidimo tu istu skupinu Isusovih učenika kako javno
svjedoče da je Isus uskrsnuo, da je živ, da im se ukazao i dao nalog da svjedoče
za njega do na kraj zemlje. S psihološkog gledišta nemoguće je protumačiti taj
zaokret u njihovu ponašanju, osim ako je doista istina to što oni tvrde, a za
tu su istinu oni – prijašnji kukavci – bili spremni podnijeti bičevanja,
mučenja pače i samu smrt. Zdrav i normalan čovjek ne umire za tlapnju, za
maštanje, za “stvar svoga Učitelja”, kako su to govorili oni koji su nijekali
Isusova ukazanja. Jedino je uskrsli Učitelj mogao utješiti njihova zbog
kukavičluka i zatajenja slomljena srca te ih svojim ukazanjima ohrabriti i
okrijepiti da mu budu snažni i vjerni svjedoci. Među svjedocima se nalazi i
onaj koji je progonio one koji su Uskrsloga svjedočili prije njega. Susret s
Uskrslim promijenio je i njegov život tako da je postao najgorljiviji svjedok i
širitelj vjere koju je prije pustošio. Slično su iskustvo susreta s uskrslim
Kristom tijekom povijesti imali brojni drugi sveci i svetice koji su se,
poslije tog susreta, radikalno promijenili te čitav život posvetili služenju
Bogu i ljudima. U Krista uskrsloga i mi vjerujemo zbog svjedoka očevidaca, ali
i zbog darovane nam vjere po kojoj je i nama omogućeno uvijek iznova susretati
uskrslog Gospodina. Vjerujemo, ali se ipak pitamo: što se dakle dogodilo u
Isusovu uskrsnuću?

Uskrsnućem
od mrtvih Isus je pobijedio smrt; više ne može umrijeti; i u svome ljudskom
tijelu postigao je stanje neraspadljivosti; njegovo uskrslo tijelo ušlo je u
prostore božanskoga. Između povijesnog, zemaljskog Isusa i Uskrsloga postoji
određeni kontinuitet, ali i diskontinuitet, On je isti, ali je i različit. Isti
je jer učenicima pokazuje probodene ruke i noge te ranu na grudima. Različit je
jer dolazi kroz zatvorena vrata, jer se iznenada pojavljuje i nestaje. Nad
Uskrslim fizički zakoni koji vladaju svijetom, kakvog ga mi poznajemo, više ne
vrijede. Uskrsli Isus je u višoj dimenziji; možemo je nazvati četvrtom ili, još
bolje, božanskom. Ušavši u svome proslavljenom tijelu u prostore božanskoga
Isus postaje suvremenik i životni suputnik svakom novom naraštaju kršćana,
svakom kršteniku koji je s njime po sakramentu krštenja sjedinjen. Drugim
riječima, za Isusa više ne postoje granice prostora i vremena. On je Gospodar
svjetova i vjekova! Što to znači za nas, za kršćane, štoviše za sve ljude?

Budući
da je Isus, kako molimo u Vjerovanju, “radi nas i našega spasenja sišao s
neba”, to znači da je i otajstvo njegova uskrsnuća i uzašašća k Ocu također
radi nas. Uskrsnuvši od mrtvih Isus je postao, kako ga naziva sv. Pavao,
Prvorođenac od mrtvih, prvina usnulih (usp. 1 Kor 15, 20). Drugim riječima, Pavao
želi reći da je Kristovo uskrsnuće jamac i zalog našega uskrsnuća; kao što je
on u svome tijelu uskrsnuo od mrtvih tako će i naša smrtna tjelesa uskrsnuti na
život. I to je velika nada nas kršćana; nada koja nam kaže kako nijedna muka
nije isprazna, nijedan križ nije besmislen; nada koja nas krijepi jer je
Kristovo uskrsnuće konačna pobjeda dobra nad zlom; nada koja nam otkriva kako
je veliko ljudsko dostojanstvo, kako je velik čovjek ne samo u svojoj duhovnoj
dimenziji, nego i u svojoj tjelesnosti, jer je i tijelo određeno za buduću
slavu.

Svim
čitateljima i posjetiteljima portala Dalmacija News neka je blagoslovljen i
čestit Uskrs!

POSLJEDNJE DODANO: