Kopao je po povijesti Alke i rušio stare mitove, danas Alku predaje studentima na engleskom! Jakov Žižić sukomentator je izravnog prijenosa Čoje iz Sinja

Alka je nekima dio obiteljske tradicije, nekolicina njih je i odrasla uz konje, alkarsku odoru i trkalište, ali postoje i oni pojedinci koje je prema Alci povukla istraživačka motivacija. Jakovu Žižiću upravo je Sinj usadio onu, kako je sam naziva, intelektualnu radoznalost, valjda toliko jaku da je još kao student počeo kopati po povijesti viteške igre, tražiti nepoznate povijesne dokumente i propitivati stare povijesne naracije o Alki koje nisu bile utemeljene na činjenicima i istraživačkim uvidima. I ne samo to, gotovo dva desetljeća od prvih istraživačkih doticaja s Alkom, Alku predaje studentima na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, kao zaseban kolegij. Od ove akademske godine čak i na engleskom jeziku.

Žižić je po temeljnom obrazovanju politolog. Doktorirao je politologiju, a teme kojima se politološki bavi najvećim dijelom nisu vezane uz Alku. No rodni je kraj, kaže, od početka bio prostor koji je u njemu budio potrebu za istraživanjem.

I možda je upravo njegov put najbolji dokaz koliko se toga krije iza subotnjeg natjecanja koje je nazvano – Čoja.

– Sinj je mjesto koje mi je dalo intelektualnu radoznalost i to me potaknulo i uputilo da postanem znanstvenik i istraživač. Ono što me uvijek najviše zanimalo i gdje sam najviše otkrivao jesu različiti slojevi sinjske političke i društvene povijesti, ali i povijesti Alke. Istraživanje je ozbiljnije krenulo od 2009. godine, kada sam se kao student uključio u izradu vodiča o Alci za medije. Shvatio sam da je istraživanje Alke do tada, ako izuzmemo Šimu Jurića koji je 1988. objavio kapitalno djelo o povijesti Sinjske alke, uglavnom bilo prepušteno amaterskim istraživačima. I danas postoje povijesne naracije o Alki koje su oblikovali amaterski istraživači. Ja sam već tada težio strogo znanstvenom pristupu i onda sam se na taj način i usmjerio u istraživanju Alke – govori Žižić koji će ove subote sjesti na jedno sasvim drugačije mjesto, i to uz Alkarsko trkalište kao sukomentator drugog izravnog prijenosa Čoje u povijesti alkarskih natjecanja. Prijenos će od 17:30 sati izravno biti na Hajduk Digital TV-u te na Facebooku i Youtubeu portala Dalmacija News.

– Kada sam dobio poziv da sudjelujem u prijenosu Čoje, bio sam vrlo počašćen i objeručke sam ga prihvatio, a jedna od priča koju vrijedi ispričati je upravo o samoj Čoji. Ona ne datira iz 1715. godine, o svemu tome ćemo govoriti i u prijenosu, već tek početkom 20. stoljeća generalna proba prvi put dobiva jasno mjesto i ulogu u alkarskim propisima. Tu generalnu probu nisu isprva nazivali Čoja. To je bio i oblik kvalificirajuće trke jer je bilo propisano da mladi alkar koji ne bi sudjelovao na generalnoj probi ne bi mogao sudjelovati u Alki. U glavnoj probi su se alkari međusobno natjecali za komad crvene čoje koju su sami nabavljali, i onaj tko bi pobijedio dobio bi tu čoju. To je početak Čoje kao posljednjeg probnog natjecanja za Alku. Govorimo o 1901. godini kada je sve krenulo – priča ovaj docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

Tkanina je zaslužna za kasnije ime natjecanja, pretpostavlja se, a ranije se ta fina tkanina kao nagrada dodijeljivala slavodobitniku Alke.
– Kada sve stavimo u širi kontekst, shvatimo da je natjecanje za čoju poveznica Alke s europskom tradicijom viteških igra i natjecanja. Imate, primjerice, poznato natjecanje „Palio di Siena“ u Italiji, koje je tradicionalno konjičko natjecanje. Ondje se jahači bore za komad fine tkanine.

Žižić se 2018. zaposlio na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, iste godine kada je ondje pokrenut kolegij Sinjska alka. Predavao ga je don Josip Dukić, sveučilišni profesor crkvene povijesti.
– Onda su me 2021. pozvali da se uključim u izvođenje kolegija o Alki. Nastavu izvodim od 2022. godine, a u međuvremenu sam postao docent i sada je to jedan od predmeta koje predajem. Od ove akademske godine dogodio se novi iskorak. Sinjska alka se ovaj semestar na Hrvatskom katoličkom sveučilištu predavala na engleskom jeziku kao “The Alka of Sinj”, prvenstveno zbog stranih studenata koji u Zagreb dolaze kroz Erasmus+ programe, ali ga biraju i domaći studenti. I zbilja, interes je dosta velik. Ove godine su među polaznicima bile i dvije studentice iz Francuske te jedna iz Slovačke. Iznimno motivirana je bila studentica iz Francuske, kao i njezina kolegica iz Slovačke. Postoji jedan mali problem s predmetom o Alki na engleskom, a taj je da je alkarska terminologija vrlo specifična. Kada tu terminologiju prevodite, morate biti vrlo oprezni s kontekstom i značanjem Alke. Primjerice, ne možete alkarskog vojvodu prevesti kao “Alka Duke” već “Alka Master”. Upravo mi je to, kako ćemo cijelu alkarsku terminologiju prenijeti na engleski jezik, bio jedan od izazova.

Baš, priznaje nam, kakav mu je izazov i preuzeti ulogu sukomentatora ovogodišnje Čoje.
– Ono što je zanimljivo jest da pobjednike Čoje redovito imamo od 1901. godine. Nije se nikad dogodila da Čoja nije bila održana. Bilo je pak slučajeva da se nije održalo natjecanja za Baru koje počinje 1962. i predstavlja pretposljednje natjecanje za Alku. Tako da od 1901. godine, svaki put kad je održana redovita Alka imamo i pobjednika Čoje. I zato mi je iznimno drago da ćemo priču o pobjedniku Čoje moći ove godine uživo prepričati i pokazati diljem Hrvatske i svijeta!