Konačno “naša” dica

Iza Hajduka su dvije sjajne utakmice i dva vikenda koja su navijačima nakon turbulentnog početka sezone napokon vratila osmijeh na lice. Ozljedom Livaje prije reprezentativne pauze bilo je nad glavom sto upitnika, ali momčad je reagirala odlično i odigrala odlične partije u gostima.

Čini se da je Garcia napokon postigao ono što želi, što je tupio od svog dolaska. Kako neće odustati od ideje kojom se vodi i kako slijedi put kojim želi da Hajduk igra. Profilirao je i nekoliko mladih igrača, postigavši ono što Hajduk treba.

Spoj iskustva i “naše” dice. Dugo se o tome tupi, gotovo svakodnevno, i pomalo utopistički. Naravno, jedanaest juniora ne može igrati u prvoj postavi Hajduka, nema mjesta za svih, niti svi mogu pratiti taj tempo što je i vidljivo iz klubova i ranga u kojem su trenutno. Za neke nije bio tajming, neki jednostavno nisu mogli “ponijeti” taj preteški Hajdukov dres na prijelazu iz juniora u seniore.

Dobra stvar koja je trenutno prisutna u Hajduku i zamislima Garcije je ta što se pametno dala prilika nekolicini juniora, a oni su je prigrabili, pokazali da su spremni nositi se s izazovima koje nosi seniorski nogomet. Dobro su reagirali i Hodak i Mlačić, generaciju-dvije tu su i već iskusni Hrgović, Pukštas i Sigur, dodat ćemo tu Durdova, Brajkovića, Skoku…

Financijski Hajduk ne može parirati Dinamu, ne može dovesti Zajca, Bennacera ili Belju, ali s druge strane okrenuti se Akademiji, pikirati generacijskog talenta, istrpiti izgubljenu loptu na 20 metara u trećem nastupu i razviti ga svakako može. Na dobrom je putu, samo treba nastaviti.

Hodak je taj, Mlačić je taj. To je jasno svima.