EKSKLUZIVNO Super Silva: Volim divlje momke, motore, tetovaže, volim život izvan okvira

Silvija Mišanović,
poznatija kao Super Silva, odlučila
je okrenuti novu stranicu u svom životu. Slavu je stekla preko noći pjevajući
folk koji je u Hrvatskoj u vrijeme rata bio strogo zabranjen.  Pjevajući Cecine,
Brenine i Draganine pjesme, dupkom je punila sve klubove u Hrvatskoj tako da
su po tisuće ljudi ostajali vani, a vojnici su bježali iz vojarni ne bi li joj
došli na koncert.

Ubrzo je dobila titulu sex bombe zbog svog atraktivnog izgleda
i opće poznatih bujnih prirodnih grudi. No nakon prekratkog uživanja u
popularnosti, život joj se okreće naopako. Tjeralica, zatvor, krađa, depresija
i ostalo pretvara je u lošu djevojku u medijima, kako se nosi s time donosimo
vam u ekskluzivnom razgovor kojeg je dala za Dalmacija News.

Kako ste Silva, dugo
Vas nije bilo u medijima…?

– Mediji su najveći razlog mog povlačenja.  U jednom
trenutku bila sam živa meta, na tapetu medija, suda, policije. Sigurna sam da
se radilo o anonimnoj osobi da ne bi vijest doprla do medija, a kazna ne bi
bila tako stroga. Međutim, odgulila sam svoje i sve podnijela svojim nogama.
Užasno me pogodila ne briga javnosti o mom već prije narušenom duševnom i zdravstvenom
stanju, te taj kruti moralistički stav da me se unaprijed osudi (prije osude).
Dotakla sam dno života, ali što te ne ubije to te ojača.

Izjavili ste da ste
luđi što ste stariji. Na kakvu ludost ste mislili? Kakva je Super Silva
21.stoljeća?

– Luđa sam u smislu buntovničkih poriva, uvijek spremna
rušiti oltare starih uvriježenih mišljenja i navika.

Za života ste prošli
puno toga; tjeralicu, zatvor, krađu, depresiju… Danas gradite jedan svoj novi
početak s novim pjesmama i novim pravcem. Što Vam je najviše davalo snagu u
najtežim trenucima?

– Gore navedeno i jest ideja vodilja kroz život i zato je
valjda taj moj put tako trnovit. Umjetnik ne mora biti stup moralnosti nego
zrcalo društva u kojem živi, to je njegova bit i svrha.

Bili ste u zatvoru
zbog krađe, što ste točno ukrali?

– Što sam točno ukrala? Postoje mnoge varijacije na temu,
ali to će i dalje pred sudom i javnošću ostati samo moja tajna.

Prije nekoliko dana
obilježili ste šestu godišnjicu od automobilske nesreće koja Vas je na neko
vrijeme prikovala za bolnički krevet i koja Vam zapravo nije davala velike
šanse za preživljavanje. No danas ste, hvala Bogu, tu s nama i slavite i taj
rođendan, kako danas gledate na taj događaj i je li to zaista sada iza Vas?

– Borim se svih ovih godina da to ostane iza mene, ali
takve tragedije obilježe čovjeka zauvijek. Borim se s bolovima svakodnevno, kao
i s crnim mislima. Živim dan po dan. I više ne pravim velike planove.

Često za vrijeme
intervjua plačete. Što je potrebno za Vašu sreću? Kakvom je Vi vidite?

– Vidim je kada pobijedim sve svoje boli i traume.
 Dobiti bar jednu bitku, bar jednom
čuti svoju pjesmu na radiju.

Pijete li još
antidepresive?

– Pijem.

Jedno vrijeme ste
improvizirali s bojom kose. Trenutno ste potpuno plavi, rekla bih poput Jelene
Karleuše. Osjećate li se najprivlačnije kao plavuša?

– Muškarci više vole plavuše, a tko ne bi htio bit poput
Marilyn Monroe. (smijeh)

Ovim ste nam zapravo
otkrili da Vas više ne privlače žene već muškarci. Koliko općenito držite do
svog izgleda?

– Na izgled pazim više danas nego prije iako sam kilažu
izgubila zbog teške depresije i autodestruktivnih misli i ponašanja te bolova u
kičmi i tako dalje. Danas održavam vitku liniju zdravom prehranom i vježbanjem.

Kritiziraju li Vas
zbog Vašeg izgleda?

– Mnogi me kritiziraju, ali postoji stara izreka koje su
izgovorile slavne žene, a to je da žena nikad nije dovoljno mršava.

Ovu godinu ste
snimili nekoliko singlova, kao što su Lice s tjeralice i Ciganska, smeta li Vam
to što Vas ne vrte domaće postaje?

– Ne vidim razlog za vrćenje moje glazbe kada se drugi
narodnjaci vrte.  Želim da se čuje moja glazba koju stvaram već 15 godina te
zbog koje sam umrla (mislim na tu noć kada sam nastradala vraćajući se s gaže)
i samo me ona može oživjeti.

Koji su Vam planovi
za budućnost?

– Upisati  petu godinu
Rock Akademije na Ribnjaku, proširiti tržište, dovršiti album, naći neke sjajne
ljude i napravit duet.

Koliko tetovaža imate
na tijelu i što Vam one govore o Vašem životu?

– Govore to da ne želim biti Barbika i da me ustvari nije
briga, zasad ih imam tri.

Bi li se ikada mogli
odreći imidža loše cure?

– Neko voli dijamante, a ja volim divlje dečke, motore,
tetovaže, buntovnike, život izvan okvira i zato
valjda ispadam loša cura.

No ono čega se ne
odričete to su narodnjaci, zašto?

– Možda se iz tih
razloga vraćam narodnjacima, jer sam u to vrijeme bila sretna, uspješna,
prihvaćena. Devedesetih su emocije bile snažne a ja sam pjesmom ulazila u srca,
bilo je duše. Danas mi se čini i da kompjutori imaju više duše nego ljudi.