Klasa optimist: bolje jednom izgubiti 0:3, nego triput 0:1

Rijeka je prizemljila Hajduk, kako to već godinama radi, već više od jednog desetljeća, ako ćemo pošteno. Matjaž Kek „dere“ Hajduk kako je to radio i u prvom, sedmogodišnjem mandatu. Jesam li razočaran? Jesam. Jesam li izgubio vjeru? Nisam. Bolje je jednom izgubiti 0:3 nego triput 0:1. Izgubio je s 0:3 i Arsenal kod Brightona, takve se stvari događaju, pogotovo ako je jedna momčad poprilično nova i odigrala je previše utakmica u gustom ritmu. Mislim da ovo danas nema veze s Rujevicom kao ukletim mjestom i svim tim statističkim negativnim podacima.

Hajduk je na Rujevici večeras pao zbog kolektivnog i individualnog nemara, nedostatka koncentracije u naizgled laganim situacijama. Iako će mnogi označiti Rona Račija kao tragičnu figuru Hajduka, jer je izravni krivac za prvi i treći gol Rijeke, više je to do momčadi nego do stopera Bijelih. Na primjer, kod prvog gola Rijeke, on nije vidio da se Dantas zaletio s aut linije prema njemu, ali vidjeli su suigrači i možda je izostalo glasno upozorenje da se riješi lopte. Hajduk i Rači su ispali naivni kao francuske sobarice. Iz mirne utakmice koju je Hajduk vješto kontrolirao odjednom je upao u alarmantno stanje, nešto što mu se vrlo često ponavlja protiv Rijeke u gostima. Hajduk se bunio, protestirao, postao nervozan, isključen je Gonzalo Garcia i sada ćemo s nestrpljenjem čekati njegovu kaznu. Hoće li biti novčana kazna ili suspenzija? Sljedeći na redu je derbi s Dinamom u Splitu, ostati bez trenera bilo bi neugodno, ali ne i nepremostivo.

Još jednom o Račiju, a to je na teret treneru. Već nakon prvog poluvremena ja bih ga mijenjao, uveo Denisa Hadžikadunića, jer Rači jednostavno nije mogao prijeći preko svoje pogreške za prvi gol. On je takav igrač, još uvijek. Ako krene dobro, onda je to milina za gledanje, ali ako pogriješi, svaki njegov potez je dramatičan i na granici rizika. Tako je i pao treći gol, koji je „ubio“ utakmicu. Uzalud Hajduku posjed (59-41), više udaraca (13-7), više šutova u okvir gola (7-4)… Rijeka je sva tri gola zabila na individualne i kolektivne pogreške Hajduka, nije to bilo ništa uigrano i ništa pametno, ništa nadmoćno i ništa zbog čega bi se Hajduk tresao. Ali je zato Hajduk pucao sam sebi u jednu nogu, pa u drugu i na kraju u – srce.

Tako se, valjda, namjesti. Sve što si mogao zabiti, nisi zabio, od Fayada do Dalissona, a s druge strane otvoriš Rijeci tri situacije iz ničega za tri gola. Rijeka je, zaključit će mnogi, bila pragmatična, ali takva Rijeka dugoročno nije opasna.

Hajduku će nakon napornog ritma od početka srpnja jako dobro doći duga trotjedna stanka. Da se presloži i pronađe ritam u kojem je jedanaest utakmica bio bez poraza. Realno, potpisao bih novi niz od jedanaest utakmica bez poraza i potom 0:3, bez obzira tko bio protivnik. na Rujevici večeras pao zbog kolektivnog i individualnog nemara, nedostatka koncentracije u naizgled laganim situacijama. Iako će mnogi označiti Rona Račija kao tragičnu figuru Hajduka, jer je izravni krivac za prvi i treći gol Rijeke, više je to do momčadi nego do stopera Bijelih. Na primjer, kod prvog gola Rijeke, on nije vidio da se Dantas zaletio s aut linije prema njemu, ali vidjeli su suigrači i možda je izostalo glasno upozorenje da se riješi lopte. Hajduk i Rači su ispali naivni kao francuske sobarice. Iz mirne utakmice koju je Hajduk vješto kontrolirao odjednom je upao u alarmantno stanje, nešto što mu se vrlo često ponavlja protiv Rijeke u gostima. Hajduk se bunio, protestirao, postao nervozan, isključen je Gonzalo Garcia i sada ćemo s nestrpljenjem čekati njegovu kaznu. Hoće li biti novčana kazna ili suspenzija? Sljedeći na redu je derbi s Dinamom u Splitu, ostati bez trenera bilo bi neugodno, ali ne i nepremostivo.

Još jednom o Račiju, a to je na teret treneru. Već nakon prvog poluvremena ja bih ga mijenjao, uveo Denisa Hadžikadunića, jer Rači jednostavno nije mogao prijeći preko svoje pogreške za prvi gol. On je takav igrač, još uvijek. Ako krene dobro, onda je to milina za gledanje, ali ako pogriješi, svaki njegov potez je dramatičan i na granici rizika. Tako je i pao treći gol, koji je „ubio“ utakmicu. Uzalud Hajduku posjed (59-41), više udaraca (13-7), više šutova u okvir gola (7-4)… Rijeka je sva tri gola zabila na individualne i kolektivne pogreške Hajduka, nije to bilo ništa uigrano i ništa pametno, ništa nadmoćno i ništa zbog čega bi se Hajduk tresao. Ali je zato Hajduk pucao sam sebi u jednu nogu, pa u drugu i na kraju u – srce.

Tako se, valjda, namjesti. Sve što si mogao zabiti, nisi zabio, od Fayada do Dalissona, a s druge strane otvoriš Rijeci tri situacije iz ničega za tri gola. Rijeka je, zaključit će mnogi, bila pragmatična, ali takva Rijeka dugoročno nije opasna.

Hajduku će nakon napornog ritma od početka srpnja jako dobro doći duga trotjedna stanka. Da se presloži i pronađe ritam u kojem je jedanaest utakmica bio bez poraza. Realno, potpisao bih novi niz od jedanaest utakmica bez poraza i potom 0:3, bez obzira tko bio protivnik.