Svjetske krize i hrvatska uloga

U
nekoliko posljednjih mjeseci, diljem svijeta, došlo je do značajnih
eskalacija sukoba koji, na trenutke, predstavljaju ozbiljnu prijetnju
i samom svjetskom miru, što dovoljno govori o ozbiljnosti
geopolitičke situacije. Neki su od tih sukoba, na svjetskoj sceni,
prisutni i dugi niz godina, poput onih u Izraelu ili u područjima
gdje su rijetki duži periodi mira, poput Iraka i okolnih područja
koja se označavaju drevnim terminima “plodnog polumjeseca”. No,
pojavilo se i novo europsko krizno područje, ono u Ukrajini, koje je
iznenadilo i značajan broj svjetski priznatih stručnjaka, a koji se
bave analizama sukoba i mogućnostima predviđanja kriznih zbivanja.

Sva su ta područja puna posebnosti i specifičnih obilježja, ali
neke su stvari svugdje istovjetne i one se ne mijenjaju, bez obzira
na uvjete, odnose snaga, vojnu moć, političku podršku ili
vremenske zone. Naime, u svim tim sukobima stradavaju i oni koji
nemaju previše dodirnih točaka s vojnim obilježjima, a to su
civili, bez obzira kojoj od zaraćenih strana pripadali. Tako je
medijski prostor prepun slika koje svjedoče o nemilosrdnim ratnim
događanjima, a prikazuju srušene domove, mrtve osobe, izbjegle
ljude, egzodus, bijeg, prašinu, suze… No, gdje je u svim tim
zbivanjima hrvatska diplomacija?

Hrvatsko
ministarstvo vanjskih i europskih poslova i njegovu djelatnost gotovo
u potpunosti karakteriziraju odrednice i stavovi o nemiješanju ili
uplitanju, a da prije toga ne budu jasne sve pozicije svjetskih
političkih i gospodarskih velesila, bez obzira o kojim je temama
riječ. Teoretičari koji su skloni ovakvim stavovima i načinu
ponašanja, imaju samo riječi hvale za takve postupke i za takvu
diplomaciju. No, isto tako postoje i teoretičari koji su skloniji
ponešto drugačijem pristupu diplomaciji, a kojoj je jedna od
glavnih odrednica zauzimanje jasnog stava, bez obzira na okolnosti
koje u tom trenutku dominiraju svjetskom političkom scenom.

Politička je praksa pokazala da se oni, koji diplomatskim pitanjima
pristupaju na takav način, uglavnom nalaze na dugotrajnim marginama
diplomatskih zbivanja i uglavnom nemaju stvarnu političku težinu.
Često je tome razlog obična politička ishitrenost i
neusuglašavanje stavova sa svjetskim silama koje imaju stvarnu
političku moć, a koja se ogleda na različite načine: od utjecaja
na davanje različitih oblika pomoći, preko samih bilateralnih
odnosa pa sve do kreiranja monetarne politike u lokalnom sustavu, a
što se može ostvariti i davanjem povoljnih ili manje povoljnih
financijskih aranžmana na svjetskom financijskom tržištu.
Promatrajući diplomatske odnose u takvim okvirima, onda većinu
postupaka hrvatske diplomacije možemo označiti kao umjerene,
neutralne ili usuglašene s velikom većinom zemalja bez stvarnog,
samostalnog, svjetskog geopolitičkog utjecaja. Baš su zbog toga
potezi hrvatske diplomacije lako predvidljivi, čak i prosječnom
analitičaru društvenih zbivanja.

S
druge strane, pojedini oporbeni političari, aktualnoj hrvatskoj
diplomaciji ponajviše zamjeraju upravo to nezauzimanje stavova.
Smatraju da takvi potezi dugoročno štete interesima ne samo
hrvatske vanjske politike, nego i općenito svim gospodarskim
aktivnostima, koje dobrim dijelom nastaju i kao rezultat dobro
osmišljene globalne političke kampanje, a koja je vezana uz
značajne projekte stranih investitora. Takvi političari dodatno
zamjeraju, poglavito u pogledu krize u Ukrajini, previše skrivanja
iza suhoparnih birokratskih dopisa, koji nastaju u različitim
upravnim tijelima u Bruxellesu. Poznata je praksa ponašanja u mnogim
tijelima Europske unije, kojima je financijska sigurnost i stabilnost
na prvom mjestu, a tek potom, posljedično, i ostale komponente
javnih koristi.

Baš zbog toga ta priopćenja ponekad izgledaju kao
da su pisana po modelu hladnog rata, u kojima je sasvim izvjesna
podjela Ukrajine na istočnu i zapadnu državu, što bi dalo vjetar
u leđa određenim političkim idejama u samoj Rusiji, a koje su
vezane uz novi koncept euroazijske svjetske velesile. Takav pristup
je potpuno pogrešan i promašen, bez obzira što neka svoja uporišta
ima i u određenim autentičnim povijesnim događajima. Ukrajinski
narod nije kriv za događaje iz svoje prošlosti i baš zbog toga bi
mnogi činovnici trebali pripaziti na ton i opseg svojih priopćenja,
bez obzira na to čiji se potpis nalazi na dnu stranice neke od tako
sročenih izjava.

Nedavno
je u Bruxellesu održan izvanredan sastanak ministara vanjskih
poslova članica Europske unije. Tema sastanka bila je eskalacija
sukoba u Ukrajini i Iraku; uvedene sankcije Rusiji, kao i zaštita
gospodarske djelatnosti u postojećim okvirima ponašanja. Iako se
očekivala, sastanku nije prisustvovala i ministrica vanjskih poslova
Republike Hrvatske, Vesna Pusić. Kolika je bila važnost tog
sastanka najbolje svjedoči podatak da je velika većina članica na
sastanak poslala baš ministre vanjskih poslova, dok su rijetke
članice poslala svoje državne tajnike. Tek su Hrvatska i Cipar bili
predstavljeni na najnižoj mogućoj diplomatskoj razini, što znači
da je njihove interese zastupao stalni predstavnik pri EU. Ostaje
nejasno zbog čega Vesna Pusić nije bila prisutna na tom sastanku,
tim više jer je mogla sudjelovati u rješavanju konkretnih pitanja,
što je prilika koja se rijetko pruža, ako se u obzir uzmu sve one
općenitosti i formalne pravne procedure koje se moraju poštivati
prilikom redovnih zasjedanja.

Zato su izvanredni sastanci prava
prilika za zaštitu nacionalnih interesa. A zaštita nacionalnih
interesa bila bi i, primjerice, otvaranje rasprave o naftnim poljima
u vlasništvu INE, koja se nalaze u području “plodnog
polumjeseca”, a čiji teritorij kontroliraju različite frakcije
terorističkih skupina. Isto tako, na tom se sastanku tražio i
način, svojevrstan model ponašanja kojim bi države članice
Europske unije zaštitile svoje gospodarske interese na golemom
ruskom tržištu. Gospodarski interesi Hrvatske itekako je vezan i uz
Rusiju, naročito i zbog izvoza jednog poljoprivrednog proizvoda s
područja Hrvatske. Naime, mandarine s područja neretvanskog kraja,
već godinama imaju osigurano tržište na području Rusije. Radi se
o dobro uhodanom poslu, koji ima značajnu i svoju financijsku
komponentu.

Zbog međusobno uvedenih sankcija, blokada i ograničenja,
rusko će tržište vjerojatno biti zatvoreno za hrvatske mandarine.
Zar ćemo zbog toga ponovo svjedočiti nemilim slikama o zaoravanju
mandarina u zemlju? Baš kao što smo nekada svjedočili istom
postupanju i s hrvatskim krumpirom ili lubenicama, zbog nemogućnosti
ikakvog plasmana na tržište. Pojedini oporbeni političari tvrde da
su se takve situacije svakako trebale izbjeći, samo da je ministrica
bila prisutna na tom sastanku. Ovako je ostao samo dojam
neozbiljnosti hrvatske diplomacije. I stari gospodarski problemi.