U prošlom članku počeli smo se upoznavati  s blagodatima ljekovitog bilja. Ova tema je jako  opširna, pa ću pokušati što jednostavnije o njoj pisati. Ali ipak dok ne dođemo do samih vrsta ljekovitih biljaka i njihovog djelovanja upoznat ćemo se s najosnovnijim tvarima zbog kojih ove biljke imaju ljekovita svojstva.

S terapijskog stajališta najznačajniji sastojci su : ALKALOIDI, GLIKOZIDI, SAPONINI, ETERIČNA ULJA, GORKE TVARI, TANINI I SLUZI.

Ljekovite tvari u biljkama nastaju izmjenom tvari u razvoju i životu biljke te se pohranjuju u njezinim različitim dijelovima. Obično te tvari nisu ravnomjerno raspoređene po cijeloj biljci. Ponekad ih je više u cvjetovima, kod nekih vrsta u listovima, korijenu ili drugim organima. Posebna je značajka ljekovitih biljaka u tome što one najčešće sadrže više različitih ljekovitih tvari gdje je jedna od njih glavna te u velikoj mjeri određuje ljekovita svojstva te biljke i mogućnost njene primjene.

Ponekad biljke iste vrste ubrane na različitim mjestima mogu imati i različitu količinu ljekovitih tvari. To ovisi o staništu, vremenu branja biljke kao i o dalnjem postupku obrade.

U farmakologiji, grani farmacije koja proučava djelovanje lijekova i njihovu primjenu u organizmu i ljekovite biljke imaju svoj veliki značaj. Za ispravno konzervirane (posušene) biljne dijelove koriste se stručni izrazi koji točno određuju o kojoj o kojoj se biljci radi, a službeni naziv za sve njih zove se droga . Budući se pod tim imenom u svakodnevnom životu gotovo isključivo misli na opojne droge ( koje su isto biljnog porijekla) , u ovom slučaju termin DROGA upotrebljava se isključivo u ljekovite svrhe.

ALKALOIDI 

To su bazične tvari koje najčešće djeluju toksično. Zbog toga niti jednu ljekovitu biljku, koja sadrži alkaloide kao glavne ljekovite tvari, nije uputno samostalno koristiti.

Među alkaloide ubrajamo ATROPIN (toksična tvar u velebilju), MORFIN ( toksična tvar u vrtnom maku),  te KOLHICIN ( otrov u mrazovcu).

Alkaloidi su tvari bez mirisa i boje, a biljka rijetko sadržava samo jedan alkaloid. Obično ih ima više.

GLIKOZIDI

Sastavljeni  su od šećerne i nešećerne komponente. U prirodi su veoma rašireni. Imaju terapijsko djelovanje, a najvažniji su kardiotonički glikozidi ( kardiotonici) koji djeluju na mišićno tkivo srca. Nalaze se u biljkama roda Digitalis,zatim u korijenu jaglaca (Primula), u kori krkavine (Rhamnus).Mogu djelovati i kao sredstva za čišćenje.

SAPONINI

Ove tvari također imaju terapijsko djelovanje. Primjenjuju se kao ekspektoransi to jest sredstva koja olakšavaju iskašljavanje.

ETERIČNA ULJA 

Eterična ulja u biljkama su tako česta  gotovo i ne postoji  biljnih vrsta koje bi bile posve bez njih. Prvenstveno su tu predstavnice dviju porodica : usnače ( Lamiacae ) i štitarke (Apiaceae ). Eterična ulja su tekuće komponente biljnih stanica, hlapljive su i ugodna mirisa. Mnoga od njih koče rast mikroorganizama i imaju antiseptičko djelovanje (djeluju protuupalno).  Takve su npr. vrste stolisnik, kamilica i metvica.

GORKE TVARI

Zajedničko im je svojstvo veoma gorak okus.Takve tvari možemo naći na primjer u stolisniku i pelinu.U fitoterapiji ovakve biljke s gorkim tvarima zovemo AMARA. S obzirom na taj naziv razlikujemo više skupina : AMARA TONICA (ljekovite biljke s gorkim tvarima),AMARA AROMATICA (gorke tvari i eterična ulja) i AMARA ACRIA (biljke gorko ljekovitog okusa koje osim gorkih tvari imaju i oštre tvari koje peku).

SLUZI

Ove tvari su također terapijski važne jer štite sluznicu od podražajnog djelovanja tvari (na primjer: štite sluznicu od podražajnog djelovanja tvari kod upale gornjih dišnih putova stišavajući kašalj). Takve vrste su crni sljez,lan,islandski lišaj...

TANINI

Biljke bogate taninima najčešće koristimo kao pripravke za grgljanje kod kod angine, za ispiranje usta kod upale desni, kao obloge za razne rane i kao adstrigena sredstva (stezanje tkiva), npr kadulja.

Onaj tko se odluči sam brati ljekovite biljke mora dobro poznavati biljne vrste i njihove najznačajnije ljekovite tvari kako bi mogao razumjeti i njihovo djelovanje.

U idućem nastavku pisat ćemo o pripremi najčešćih ljekovitih biljnih lijekova.

Ako još niste vrijeme je da uberete glog i majčinu dušicu kojima su zadnji dani cvatnje. 

Idealno je vrijeme za otići na Mosor jer tamo ćete majčinu dušicu pronaći u punom cvatu. Počela je cvjetati i ljekovita kadulja koju svakako vrijedi ubrati.

                                                                                        ljekovita kadulja

Nemojte zaobići dupčac i gospinu travu (kantarion), a uskoro će cvjetati i trava iva što od ‘mrtva čovika čini živa’. U jeku cvatnje je i bazga (zova) koju je sada odlično ubrati za nadolazeće zimske dane. Ako pak planiratie raditi sok od nje, trebat će puno više cvatova ove mirisne biljke.

Izrasle su i mladice to jest vršci bora koji su puni vitamina C i spremni za branje. Glavice maslačka čekaju berbu, a sada je pravo vrijeme za napraviti tinkturu od ove ljekovite biljke. 

Još neke od biljaka koje svakako vrijedi ubrati su: stolisnik. trputac, smilje, vrisak, ruzmarin, lavanda, menta, matičnjak, kopriva..

Jedino što vas može spriječiti u branju je obilna kiša jer se ljekovito bilje bere za sušna vremena, a nikako po kiši. Sušenje se odvija na hladnom i prozračnom mjestu. Biljke moraju biti potpuno suhe, a prilikom sušenja ne smiju potamniti i zbog toga se često moraju okretati i sušiti na papirnatoj podlozi.

Oni koji beru i suše ovo bilje znaju da nikakav miomiris ne može zamijeniti opojni miris eteričnog ulja iz ovih biljaka. Nakon sušenja slijedi skladištenje u papirnate vrećice s natpisom. Kad imamo ubrano bilje lako ga je poslije kombinirati u čajnu mješavinu.

Uvijek napominjem da ne berete biljke za koje niste sigurni. Bolje ih je kupiti u biljnim ljekarnama. Zato iskoristite svaki trenutak slobodnog i sunčanog vremena da uberete barem koju vrstu ljekovitog bilja.

To iskustvo je nezamjenjivo, a čaj koji ćete koristiti podsjetit će vas na sva ona mjesta gdje ste ga brali. Uživajte u prirodi i njenim blagodatima. To je besplatno blago.

Jednogodišnja biljka, mahunarka, krupnih sjemenki. Naraste do 1 metar visine. Uspjeva na svakoj vrsti tla. Cvjetovi su mu bijele boje, prekriveni crnim prugama. Nakon cvatnje narastu debele mahune dužine do 30 centimetara. U mahuni se nalazi od 4 do 8 zrna boba. 

Bob je vrlo zdrava namirnica koju treba uvrstiti u jelovnik. Pun je proteina, vitamina, minerala, vlakana, folata.

Konzumacijom boba smanjujemo osteoporozu, čemu je zaslužan mangan. Liječi proljetnu anemiju, prepun je željeza. Smanjuje razinu kolesterola u krvi. Jača imunološki sustav i obnavlja stanice. Regulira krvni tlak, snižava ga jer sadrži velike količine magnezija i kalija koje su zaslužne za opuštanje krvnih žila.

Najnovija istraživanja pokazala su da bob liječi Parkinsonovu bolest. Bogat je levadopom, tvari koja potiče lučenje dopamina, hormona  koji  nedostaje oboljelima od ove bolesti. Dopamin poboljšava motoričke funkcije, pa bi ga oboljeli od Parkinsona trebali što češće koristiti u prehrani.

Bob štiti stanice od raka, a neke studije su pokazale da ljudi koji često konzumiraju bob ne obolijevaju od ove opake bolesti.

Sve gore navedeno trebalo bi nas uputit da bob što više uvrstimo u svoj jelovnik. Dolaskom proljeća, preko maslačka, šparoga, boba, artičoka pomalo čistimo i jačamo svoj organizam za nadolazeće dane.

Pripremanje boba je vrlo lako. Trebate samo imati malo više kreativnosti, a spravit ga možete na razne načine. Može se jesti sam ili u kombinaciji s blitvom, krumirima, artičokama itd. Obavezno mora biti kuhan. Izvrstan je i kao namaz na kruhu.

Koristite ga svježeg dok je sezona, a možete ga prokuhati par minuta, ohladiti i zamrznuti kako bi ga cijelu godinu imali na jelovniku. 

LATINSKI NAZIV: Cynara cardunculus

Iako potječe još iz vremena Mezopotamije, ova biljka s oko 500 različitih biljnih vrsta spada u najpopularnije ljekovite biljke. U Africi i Aziji raste samonikla. Kod nas se sadi u vrtove i lončanice. Ne podnosi puno vlage, stoga ju je dovoljno zalijevatti jedanput tjedno.

Koristi se u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Njen ljekoviti gel, sastojak je mnogih krema i masti. Izvrstan je čistač zraka u prostorijama u kojim boravimo.

Puna je esencijalnih hranjivih sastojaka, antioksidansa, minerala, vitamina C, B, E...

Gel iz ove biljke uništava, bakterije, viruse, parazite i gljivice. Jača imunitet, detoksicira organizam, tako čisti krv. Regulira krvni tlak i smanjuje šećer u krvi.

Pomaže u probavnim tegobama, kod raznih vrsta oboljenja, kao što je osjetljiv želudac, zatvor, iritabilno crijevo, hemeroidi. Njen sok normalizira zdrave bakterije u crijevima. Ljudi koji boluju od žgaravice i viška želučane kiseline trebali bi redovito piti njen sok. Gorka tvar, aloin ima jako laksativno djelovanje. Potrebno ju je koristiti u malim količinama da ne izazove trovanje i mučninu.

Koristi se za razna kožna oštećenja, uklanja akne, ogrebotine, opekline, te razne infekcije. Njen gel koristi se protiv opekotina, naročito nakon sunčanja. Pomaže kod rasta kose, smanjuje perut. Općenito ova čudotvorna biljka liječi iznutra i izvana. Zovu je još i eliksirom mladosti.

Priprema gela

Odrezani list pažljivo oguliti, tj odstraniti vanjski dio lista. Gel prebaciti žlicom u čistu posudu. Koristi se unutar tjedan dana, drži u hladnjaku. Nakon toga nije upotrebljiv. Koristimo ga za manje ozljede, opekline od sunca i općenito za hidrataciju kože.

Sok od Aloe Vere

Gel koji se dobije iz listova dobro izmiksati u blenderu. Držati u hladnjaku tjedan dana zatvoreno. Dvije žlice gela staviti u čašu vode, promiješati i piti u jutarnjim satima.

Ukoliko ne želite sami raditi pripravke od aloe, posegnite za već gotovim proizvodima na tržištu. Ali pazite što kupujete jer se danas na policama nudi puno toga. U svakom slučaju svakom bi dobro došla jedna mjsečna kura ovom ljekovitom biljkom. Promislite i usvajajte zdrave navike u današnjem stresnom načinu življenja.