Njemačka kao obećana zemlja za (neke) Hrvate

“Neki dolaze bez znanja jezika, neki napuštaju i
siguran posao u Hrvatskoj i očekuju ovdje ‘med i mlijeko’ nesvjesni da su
troškovi života u Njemačkoj znatno veći”; objašnjava Mario Šušak,
predsjednik Saveza.

Svima koji imaju mogućnosti za ostanak u Hrvatskoj Šušak
savjetuje da ostanu jer nije lako doći u nepoznatu zemlju, pogotovo bez dobre
pripreme:

“Prije su ljudi stvarno nalazili posao od danas do
sutra. Sada su neki i prevareni, neplaćeni.”

Veliki je problem i pronaći stan koji u Njemačkoj košta i do
tri puta više nego u Hrvatskoj, rekao je Šušak u razgovoru za Deutsche Welle.

Ipak, neki su kadrovi definitivno traženi u Njemačkoj,
većinom inženjeri i medicinsko osoblje, a trenutno i vozači autobusa te
odgajateljice u dječjim vrtićima.

“Ne postoji sektor gdje se netko ne traži, ali radna
snaga mora biti kvalificirana”, naglašava Šušak.

Zanimanja za kojima Njemačka stvarno vapi su liječnici i
medicinsko osoblje. Svjesna te činjenice 28-godišnja liječnica Leona se
početkom kolovoza preselila iz Zagreba u Bavarsku, u jedno malo mjesto pored
Nürnberga i zaposlila u tamošnjoj klinici. U Bavarskoj je već bila početkom
prošle godine na jednomjesečnoj praksi koju je odradila u jednoj ordinaciji
obiteljske medicine nakon položenog državnog ispita. Nakon sezonskog posla na
hitnoj u malom mjestu na hrvatskoj obali i nekoliko mjeseci bezuspješnog
traženja posla u Zagrebu i okolici, odlučila se za ponovni – i ovoga puta duži
– boravak u Njemačkoj.

“Rođena sam u Zagrebu i sve što mi je važno i drago je
tamo. Ali, shvatila sam da mi je lakše doputovati s juga Njemačke do roditelja
na Trešnjevačkom placu, nego s otoka na jugu Hrvatske”, priča Leona.

A činilo joj se i kako je sada pravi trenutak za novi
početak – dok još nema obitelj i dugogodišnji kredit. Same pripreme su tekle
vrlo glatko:

“Zahvaljujući kolegama koji su to prije mene prošli ja
sam samo išla korak po korak po njihovim savjetima.”

Posao je pronašla na internetskom oglasu. Razgovor u klinici
je bio sredinom srpnja, a već za dva tjedna počeo je njezin novi život na jugu
Njemačke. Živi oko 20 km od klinike i svako jutro putuje na posao vlakom.
Smjena počinje u osam ujutro, a završava u 17 sati uz pauzu za ručak od sat
vremena.

Prije nekoliko dana je dobila prvu plaću i, sve u svemu,
jako je zadovoljna: “Zaposlenici su iz različitih zemalja, a mladi
liječnici su samo stranci. Povezuje nas to što smo svi u stranoj zemlji, bez
materinskog jezika, bez obitelji i prijatelja iz djetinjstva.”

Zadovoljna je i pacijentima. Svakome se ispriča na
eventualnim greškama u njemačkom jeziku i do sada to, kaže, nikome nije
smetalo, javlja Deutsche Welle.

Dugoročno gledano Leona bi se, međutim, ipak voljela vratiti
u Hrvatsku: “Oni koji kažu ‘U tuđoj si zemlji uvijek stranac’, ‘Drugdje
nije kao doma’ i ‘Tuđe sunce ne grije’, u neku ruku imaju i pravo.” U
Njemačkoj bi htjela steći znanja i sposobnosti, upoznati zemlju, običaje i
ljude pa se vratiti: “A možda na kraju ostanem i ovdje. Tko zna?”

Zbog želje za napretkom u Njemačku se uputio i 25-godišnji
Petar, magistar ekonomije iz Zagreba. On upravo pakira kofere jer za nekoliko
dana putuje u Stuttgart na plaćeno pripravništvo u njemačku korporaciju s više
od 30.000 zaposlenih. Tijekom šest mjeseci će mijenjati gradove i učiti posao
te upoznavati segmente poslovanja kompanije. Nakon toga postoji i mogućnost
dugoročnog zaposlenja u jednoj od država njemačkoga govornog područja.

Migracije su normalan tijek događaja, osobito nakon ulaska
Hrvatske u EU

No i za njega je povratak u Hrvatsku izgledna opcija:

“Puno ljudi misli da oni koji odu ne žele živjeti u
Hrvatskoj, no ne treba stavljati razloge za odlazak svakog pojedinca u isti
‘koš’. Nekome je motiv egzistencija, nekome bolja radna okolina, nekima
izazov.”

Petar smatra da su migracije logičan slijed ulaska u EU:
“Godinama smo se trudili postati članica EU-a čije su vrijednosti sloboda
kretanja ljudi i kapitala.”

Nakon ulaska Hrvatske u EU njemački Savezni ured za
migraciju i izbjeglice pojačao je sufinanciranje udruge Hrvatski svjetski
kongres u Njemačkoj koja, među ostalim, podupire integraciju Hrvata. Ova udruga
je nedavno prevela brošuru “Dobrodošli u Njemačku” na hrvatski jezik.
U njoj se na 100 stranica mogu naći sve važne informacije za doseljenike.

“Naše iskustvo je da većina doseljenika imigrira u
Njemačku bez dovoljnog znanja njemačkog jezika i informacija o životu u potpuno
novom okruženju”, upućuje nas Ivana Drmić, referentica za integraciju u
Hrvatskom svjetskom kongresu.

Najčešće se udruzi obraćaju novi doseljenici koji traže
pomoć jer su im ugovori samo sezonski ili im prekovremeni sati nisu plaćeni:

“Ponekad nisu svjesni da plaće nisu toliko visoke kao
što očekuju pa se razočaraju.”

Mnogo upita za pomoć stiže i na adresu Sonje Breljak, glavne
urednice portala Hrvatski Glas Berlin. Javljaju joj se, priča nam, često ljudi
čije se profesije u Hrvatskoj ne razvijaju:

“Struka koja se ne koristi i ne napreduje, propada.
Onda je logičan put da se ljudi žele razvijati izvan Hrvatske.”

Na taj put želi sve više Hrvata, osobito nakon 1. srpnja
2015. kada su ukinuta sva ograničenja pristupa njemačkom tržištu rada.
Predsjednik Hrvatskoga gospodarskog saveza Mario Šušak ističe kako je za Hrvate
važno da je ukinuta zabrana dolaska hrvatskih tvrtki u Njemačku, a sada mogu
doći i obrtnici: “To je ono što je važno jer se time i dalje osiguravaju
radna mjesta u Hrvatskoj. Ljudi i dalje mogu ostati zaposleni u Hrvatskoj,
otići odraditi projekt u Njemačkoj i vratiti se u Hrvatsku.”

Potrebno je motivirati Nijemce da ulažu u Hrvatsku, a za
osvajanje ili otvaranje tržišta su najvažniji znanje njemačkog jezika, cijena i
kvaliteta, naglašava Šušak. On smatra da Nijemci mogu investirati i u
Rumunjsku, Bugarsku, Češku, jer svi nude više-manje isto, ali da se Hrvati mogu
razlikovati po jednom velikom adutu, a to je – jezik.

Vrata slobodnog kretanja i dalje treba otvarati, ali selidbe
Hrvata u svijet bi trebale potaknuti politiku i gospodarstvo na promjene u
samoj zemlji.

“S jedne strane, Hrvatska ima odljev ljudi u koje je
uložila, a Njemačka te visokoobrazovane ljude dobiva. S druge strane, potrebno
je proširiti svijet i mladi ljudi trebaju iskustvo”, kaže Sonja Breljak.
Ona pretpostavlja da će se većina ipak sa stečenim iskustvima vratiti u
domovinu: “Ključ povratka na koncu leži u Hrvatskoj.”