Proveli smo dan sa splitskim vatrogascima…

Koliko zapravo znamo o ljudima koje volimo nazivati herojima, koji nakon svakog (jačeg) požara koji opustoši ovaj malen kutak raja na zemlji, daju sve od sebe, uključujući i svoj vlastiti  život kako bi spasili što se spasiti može?

Ne znamo mnogo, odnosno, znamo ono što vidimo na televiziji, pročitamo u novinama ili portalu. Život vatrogasaca nije jednostavan, baš kao ni policajaca, vojnika, čistača, konobara, novinara itd…

Proveli smo jednu smjenu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Split kako bi se bolje upoznali i stekli malen dio iskustva života jednog vatrogasca, a vrata JVP Split nam je otvorio ravnatelj Ivan Kovačević. Isto tako, objasnio nam je u kakvoj se situaciji naši vatrogasci nalaze, kakvom opremom raspolažu, koliko treba još vatrogasaca, kakva je uloga sezonaca, te mnoge druge zanimljivosti vezane za naše postrojbe.

Početak dana uz postrojavanje

Pri samom dolasku u JVP malo prije 7 sati ujutro dočekalo me postrojavanje vatrogasaca i “sezonaca“. Ponedjeljak je uvijek dan tehnike, dan u kojem se neovisno o vremenu sva vozila zajedno s opremom moraju prekontrolirati, upaliti, provjeriti ispravnost, očistiti i naposljetku spremiti.

Uz postrojavanje je ujedno i prozivka kao i određivanje timova po vozilima, a ravnatelj Kovačević je objasnio kako funkcionira određivanje ljudi za određena vozila.

– Zapovjednik smjene određuje tim ljudi koji će skupa raditi, a voditelj sezonaca određuje timove sezonaca i planira se mjesec dana unaprijed. Imamo tri vrste vozila, šumski program vozila, za intervencije po stanovima – navalni program vozila i vozila za tehničke intervencije, a timovi se mijenjaju svaki mjesec – govori nam ravnatelj Kovačević.

Dodaje kako su tri grupe vatrogasaca, svaka grupa je na određenom vozilu prilagođenom određenoj situaciji i svi rade sve, nema specijaliziranosti u ovome poslu. Pitali smo s koliko ljudi raspolaže i treba li još zaposlenih vatrogasaca, na što je odgovorio kako ih ima 120 zaposlenih, neki su na bolovanju, nekoliko ih je administrativno zaposlenih, a trebaju još dvadesetak novih ljudi.

– Imamo 122 vatrogasca, 6 je u administraciji, dvije čistačice, tajnica i pravnik. Držimo četiri smjene i bude po dvadeset operativnih vatrogasaca koji izlaze na teren, dvoje u operativnom centru koji ne izlaze na intervencije, dežurstva u kampusu, dva djelatnika na trajnom bolovanju i nekoliko po starom principu kojih nema dvadesetak godina – opisuje nam Kovačević.

Raspolaganje vrhunskom tehnološkom opremom

Objašnjava nam, nadalje, kako je do prije godinu dana starosna dob bila 49 godina i osam mjeseci, a nakon što su zaposlili još 22 djelatnika, ta dob se spustila na 40 godina. Ističe da po procjeni ugroženosti nedostaje još 20 ljudi koji će moći izvršavati operativne djelatnosti, te da unatoč nedostatku ljudstva, a uz pomoć okolnih dobrovoljnih vatrogasnih društava uspijevaju držati stvari pod kontrolom, što mogu zahvaliti i izvrsnoj opremi koja im je na raspolaganju.

Dok su čistili opremu primijetili smo kako se svaki dio temeljito pregledava i čisti, a Kovačević ističe kako nije potrebna suvremenija oprema jer ova kojom trenutno raspolažu zadovoljava sve kriterije, a kolege iz većih gradova ostaju ugodno iznenađeni kad vide da naši vatrogasci imaju skoro sve, a mnoge stvari ni oni sami nemaju.

– Opremu imamo, vozila imamo, stručno smo osposobljeni, taktički i tehnički, u svakom pogledu u vrhu smo što se tiče ne samo naše države već i šire. Mnogo ulažemo u školovanje tako da imamo 20 diplomiranih inženjera zaštite od požara, desetak specijalista tako da smo zaista osposobljeni i na gotovo svaku situaciju. Pa kako i ne bi kad imamo opremu koja nam to i omogućuje, na čuđenje kolega iz susjednih zemalja koji ne mogu vjerovati da možemo pratiti suvremenu tehnologiju – pohvalio se Kovačević.

Potrebne vatrogasne ispostave u Splitu

Na području Splita postoje još tri vatrogasna društva s kojima JVP odlično surađuje i bez kojih ne može, a to su DVD Slatine na Čiovu, Žrnovnica na istočnom dijelu grada i DVD Split u Starčevićevoj ulici, ali po nekim planovima grad Split bi uskoro trebao dobiti dvije vatrogasne ispostave koje im nedostaju; jednu na zapadnom dijelu Splita, po svemu sudeći u vili Dalmacija, te drugu u istočnom dijelu Splita, na području Barutane.

– Ako se srede sve zavrzlame oko papirologije, nadamo se početku obnove žute kuće u Vili koja će biti osposobljena za vatrogasne potrebe, a sama obnova bi trebala zavrišti do kraja 2016. godine. Riješili smo sve potrebno s konzervatorima i još treba građevinska inspekcija dati zeleno svijetlo – nadodao je Kovačević.

Kad zagusti, a nevolja prijeđe okvire određenih gabarita, u pomoć se pozivaju kolege iz drugih gradova, općina i županija. Za svako djelovanje je potrebno dopuštenje nadređenih, a u nedavnom slučaju na Pelješcu i Korčuli, gdje su sudjelovale postrojbe iz naših gradova i Županije, odobrenje je stiglo iz samog vrha vatrogasnog stožera RH.

Sezonski vatrogasci

– Postoji zakonska regulativa koja kaže da kad požar izmakne kontroli jedinicama lokalne uprave onda se mogu pozvati u pomoć jedinice iz drugih gradova i županija, a odobrenje za to daje županijski zapovjednik, koji je kod nas Dražen Glavina. Kad se traži pomoć između županija i na višoj razini, onda se ide preko vatrogasnog zapovjednika Republike Hrvatske Slavka Tucakovića – objašnjava nam Kovačević, te ističe da se pomoć nikad nikome nije uskratila.

Sezonci, kako kaže, ne idu u intervencije zajedno s profesionalnim vatrogascima i ne sudjeluju u intervencijama po gradu, već samo u gašenju šuma, gdje idu organizirano drugim vozilima. Isto tako, sezonce nadgledaju i vode specijalizirani stručni vatrogasci koji imaju iskustva i koji su licencirani za vođenje ispomoći.

–  Već tri, četiri godine rade isti momci, a svake godine dođe dvadesetak novih sezonaca koji uskaču, ovdje prolaze obuku, vježbaju i u 4 smjene bude po 16 osoba. Ove godine će biti ipak u dvije grupe, po dva mjeseca svaka grupa će s nama raditi – nadodaje ravnatelj splitskih vatrogasaca.

Sezonski vatrogasci preuzimaju “kućne“ poslove od svojih profesionalnih kolega i mentora, koji sve to sami rade zimi kad nemaju intervencije po šumama – čiste dvorište, travnjak, pere se garaža, igralište, vatrogasni automobili i kamioni.

Kad nemaju intervencije, ne čiste opremu i vatrogasnu postrojbu, naši momci imaju na raspolaganju biljarski stol, pikado, zog za balote, odbojkaški teren, često se nešto “baci“ i na gradela, atmosfera je ugodna i svi se zezaju na račun jedan drugoga. Smjene im traju 12 sati (od 7 do 19 sati, a noćne od 19 do 7 sati). 

– Ozljeda ima, nisu to teške tjelesne ozljede i sreća da ih zaista jako dugo nema u našoj postrojbi. Uglavnom se radi o uganućima, opekotinama i stradavanje sluha. Hvala Torcidi što se odazvala našem apelu i ne koriste više u velikoj mjeri pirotehnička sredstva i topovske udare za vrijeme utakmica, time su uvelike poštedjeli naše momke koji na utakmicama dežuraju uz tartan stazu – zahvalan je Kovačević.

Razgledavanje “Vatrogasne sile”

Rade dvije dnevne smjene po dvanaest sati i imaju dva dana slobodna, ali isto tako moraju biti u pripravnosti nakon odrađene dnevne smjene, ako se ne daj Bože dogodi intervencija na koju mora izaći veći broj gasitelja. Nakon dva “uvjetno“ slobodna dana, prelaze u noćnu smjenu i tako cijelo vrijeme.

Razgledavajući vozila, Ivan Jakovac nam otkriva kako je vozilo opremljeno ljestvama koje može uzdignuti na 52 metra visine, jer je predispozicija za nabavku bila da ljestve dosegnu najviši kat u Splitu. Isto tako, platforma seže na 44 metra visine, a radi se o zaista suverenim vozilima koja impresivno izgledaju.

Jedan od vatrogasaca, Miro Tadin, rekao nam je kako često znaju otvarati stanove kad vlasnik zaboravi ili negdje zagubi ključeve pa se moraju skalama penjati i “provaljivati“ kako bi stanarima omogućili ulazak u vlastiti dom. Govori kako je bio na mnogim mjestima nesreća i sudara, te kliještima rastvarao lim kako bi spasili unesrećene.

– Vidio sam svega, to ne bih poželio nikome – kratko će Miro. 

Od početka požara na Pelješcu i Korčuli, JVP je pojačala kontrole na južnim mosorskim proplancima kao preventivnu zaštitu od požara. U patrolu smo krenuli s vatrogascom Nikšom Šore; start je bio na požarnom putu u Kučinama, izašli smo u Sitnom, te se spustili u Srinjine, prošli Žrnovnicom i vratili se u postaju. Kretali smo se vijugavim požarnim putem koji je probijen baš u slučaju požara, kako bi se vatrogasci što prije mogli kretati i boriti protiv vatrene stihije, a put prolazi kroz čitavu mosorsku južnu padinu.

– Imamo dane otvorenih vrata kad nam mogu doći u posjetu i naši sugrađani vidjeti kakvom opremom raspolažemo. Dolazile su prije škole, ali u zadnje vrijeme jako malo ljudi dolazi vidjeti, a šteta je, mogu doći sa svojom djecom jer bi nešto i naučili – govori nam zamjenik ravnatelja Mario Mikas, također vatrogasac.

– Peti mjesec je mjesec zaštite od požara i tad budu organizirane posjete, no to ne znači da naši sugrađani ne mogu dolaziti danas, sutra ili prekosutra, uvijek ćemo izaći u susret i otvoriti svoja vrata svima, samo je potrebna najava kako bi odredili osobe koje će voditi vizitu – zaključio je Mikas.