Može li svijet bez ugljena, nafte i plina?

Opskrba energijom može u cijelom svijetu do 2050. gotovo potpuno biti prebačena na obnovljive izvore. Prema aktualnom scenariju nazvanom “Energetska (r)evolucija” to je tehnički moguće i financijski atraktivno. Osim toga bi na taj način trebali biti stvoreni milijuni novih radnih mjesta.

Scenarij “Energetske (r)evolucije” razvili su organizacija Greenpeace i Njemački centar za zračne i svemirske letove (DLR), a zasniva se na nizu pojedinačnih studija. To je zasad najsveobuhvatniji globalni scenarij održive opskrbe energijom koja će biti za klimu podnošljiva, a on uoči konferencije o klimi u Parizu pruža činjenice za mogući put.

Napuštanje fosilnih izvora energije smatra se najvažnijim korakom u cilju smanjivanja zagrijavanja zemljine atmosfere. Trenutno tri četvrtine plinova koji izazivaju efekt staklenika na zemlji nastaju spaljivanjem ugljena, nafte i plina, a jedna četvrtina usljed sječe šuma i poljoprivrede, piše Deutsche Welle.

“Obnovljivi izvori energije su u međuvremenu sazreli i mogu konkurirati elektranama na ugljen i rizičnim atomskim elektranama”, kaže Sven Teske iz Greenpeacea, ujedno glavni autor studije. “Potpuni prelazak na obnovljive izvore energije moguć je na svim područjima. Sad moramo brzo krenuti putem čiste, sigurne i gospodarski razborite energetske budućnosti.”

Obnovljivi izvori za 9,5 milijardi ljudi

Scenarij na 364 stranice opisuje povoljan put za čistu energiju s manje ugljičnog dioksida na područjima opskrbe električnom strujom, grijanja i prometa.

Studija, međutim, izostavlja međunarodni zračni i morski promet kao i emisije u industriji, primjerice prilikom proizvodnje cementa. Taj udio u globalnoj emisiji ugljičnog dioksida iznosi više od pet posto. Uključivanje tih područja bi studiju previše proširilo, kaže Thomas Pregger iz DLR-a. Osim toga na tim područjima je “teže vrednovati” mjere za dalekosežno smanjenje izlučivanja ugljičnog dioksida.

Ali, autori su zato vrlo pomno istražili različite tehnologije i različite razvitke u svim dijelovima svijeta. Oni pokazuju kako do 2050. može biti osigurana održiva opskrba energijom za oko 9,5 milijardi ljudi.

Niski troškovi i više radnih mjesta

Veliki pomak u proizvodnji energije s manje izlučivanja ugljičnog dioksida donosi snažno korištenje energije vjetra i sunca. Samo prošle godine je u to na svijetu investirano 250 milijardi američkih dolara (234 milijarde eura). Pad cijena takvih postrojenja ubrzava jačanje toga sektora, a osobito kod solarne energije se ne nazire kraj smanjivanja cijena.

Po navodima autora studije, zato se može očekivati brže širenje takvih postrojenja nego dosad. Za potpuni zaokret u svijetu prema ovom scenariju bile bi potrebne investicije od oko 1.000 milijarda dolara godišnje do 2050. Istovremeno bi se štedjeli troškovi za ugalj, naftu i plin od oko 1.070 milijarda američkih dolara godišnje.

Prema studiji bi se to pozitivno odrazilo i na tržište rada. Do 2030. bi tako u svijetu moglo nastati 19 milijuna novih radnih mjesta. Dok bi broj zaposlenih u energetskom sektoru do 2030. bez ubrzanog prelaska na obnovljive izvore bio lagano smanjen na 27 milijuna u cijelom svijetu, ubrzan prelazak na 100-postotno korištenje obnovljivih izvora bi doveo do povećanja broja zaposlenih u tom sektoru na 46 milijuna u 2030. godini.

Promet na struju umjesto benzina

Velik izazov u smanjenju izlučivanja ugljičnog dioksida je promet. Oko 14 posto globalne emisije stakleničkih plinova nastaje izgaranjem naftnih prerađevina u motorima. “Treba nam transportna revolucija, ne samo elektro-automobili i više elektromobilnosti, nego moramo razviti i nove transportne tehnologije i sintetička goriva iz obnovljivih izvora”, kaže Teske.

Osnovno načelo glasi: struja umjesto nafte. Uz pomoć struje dobivene iz energije vjetra, sunca i vode mogu ne samo voziti automobili i vlakovi na električnu struju nego se mogu proizvoditi i sintetička goriva takozvanom tehnologijom “power to gas”. Ta tehnologija već funkcionira. Sintetički proizvedena goriva nadomještaju plin, dizel ili kerozin – naftni proizvodi više ne bi bili potrebni.

Za zaokret u prometu potrebne su političke mjere, smatraju autori. Vlade bi trebale potaknuti ljude da koriste manje automobile. Osim toga bi transport trebao postati učinkovitiji. Važan korak je i daljnja izgradnja mreže javnog prometa, piše Deutsche Welle.

Mjere koje se isplate

Ovim scenarijem Greenpeace pokazuje da je moguća održiva opskrba energijom za 9,5 milijardi ljudi do 2050. godine. “Velikih ekonomskih i tehničkih prepreka nema”, zaključuju autori studije.

U vezi s Konferencijom o klimi autori studije preporučuju brzo i odlučno djelovanje politike i gospodarstva. Sad bi bilo važno stimulirati industriju, potrošače i tržišta na jače korištenje obnovljivih izvora energije i veću energetsku učinkovitost.

Važan korak je i brzo smanjivanje subvencija za ugljen, naftu i plin. Prema navodima Međunarodne agencije za energiju (IEA) taj sektor je prošle godine iz državnih blagajni subvencioniran s gotovo 500 milijardi američkih dolara.

Šef Greenpeacea Kumi Naidoo preporučuje da ovaj scenarij pročitaju osobito oni skeptici koji smatraju da brz energetski zaokret nije moguć: “Ovdje se može vidjeti da je to moguće, da to mora biti učinjeno i da će na kraju svi od toga profitirati.”