Željko Kerum, kandidat za gradonačelnika Splita, u objavi na društvenim mrežama podijelio je osebujnu priču iz djetinjstva.
–[KAD IMATE CRNI SMISAO ZA HUMOR…]
Imam ja i bijeli. Ali što da vam kažem takav sam, kakav sam.
Kad već pričamo o mojim zafrkancijama, moram spomenuti jednu stvar iz djetinjstva – čisto da se vidi da sam uvijek bio takav. Moj otac je radio u Šri Lanki pet-šest godina, a majka je bila šnajderica i štedjela svaki dinar. Šila je narodnu nošnju za žene po selima – od Klisa do Drniša. Kažu da je oko 60 posto svih narodnih nošnji s tog područja šivala upravo moja majka, Kate. I tako su zajedno štedjeli, radili, i uspjeli kupiti kuću na Brdima. I tako smo mi sa sela… Svi smo završili osnovnu školu tamo, u selu. Mama nije htjela da idemo u Split odmah jer – tko bi nas hranio? Njezin stav je bio jasan: prvo završi osnovnu, pa onda idi u grad.
Negdje u 6. ili 7. razredu išli smo na izlet u Split. Vodio nas je razrednik, i otišli smo na Bene, na plažu. Rijetko tko od nas je tada znao plivati – mislim da je to bilo čak i ranije, možda u 5. ili 6. razredu. Plivati smo učili u jažu uz mlin, gdje je voda jedva do struka. Došli mi na plažu, i kaže nastavnik: ‘Tko zna plivati, može se okupati.’ A svi uglas kažu: ‘Zna Kerum!’ I svi govore da ja znam plivati – jer, eto, moj ćaća ima kuću u Splitu. Ja se skinem, skočim u more… a razrednik vidi da grcam i da ne znam ni zamahnuti kako treba. Skočio je za mnom, izvukao me iz vode, primio za uho i – opalio mi dvije pljuske.
Eto takav sam bio.