Banovina daje 200 tisuća kuna za obnovu Vukovarskog vodotornja, a vijećnici …

Zaista je osvježavajuće uvijek iznova uvjeriti se kako je
lako “tuđim ku…. koprivu mlatit”: u konkretnom slučaju je riječ o
financijama, šoldima koji se jednostavno daju kad su svačiji, a puno teže kad
su iz vlastitog takujina. A u pitanju su donacije za – Vukovar!
Preciznije, potpora Gradu Vukovaru za Projekt obnove Vukovarskog vodotornja –
simbol hrvatskog zajedništva.

Ta se točka, pri kraju istina, našla na prošloj sjednici
splitskog Gradskog vijeća. I brzo je, bez problema, prihvaćeno da se iz
gradskog proračuna dodijeli 200 tisuća kuna projektu obnove vodotornja (simbol
obrane Vukovara pogođen je 640 puta, ali nije srušen, a Grad Vukovar je
osmislio projekt obnove i konzervacije vrijedan 16,7 milijuna kuna) na temelju
prijedloga vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, da se na dobrovoljnoj
osnovi uključe svi građani Hrvatske pa tako i Splita. Izglasano je i da se
postave kutije za donacije kod blagajne Banovine, na šalterima poslovne banke
grada te da se uz račun za komunalnu naknadu svim stanovnicima priloži i bjanko
uplatnica za tu plemenitu namjenu.

No, onda je vijećnik Ivica Grubišić Gire predložio da se na
vijeću odluči o “donaciji” jednomjesečne vijećničke naknade (u iznosu
od dvije tisuće kuna) svim članovima GV-a u istu svrhu. Što nije baš prihvaćeno
oduševljenjem, kao “to je privatna stvar, nek svatko odluči po vlastitom
nahođenju”. Pokazalo se problematičnim i formaliziranje odluke kojom bi
novci svakog pojedinog vijećnika, a glasovima većine bez obzira na to što se
netko možda ne slaže, otišli na neki drugi račun. Sugeriralo se i kako je riječ
o jeftinim populističkim metodama, kako neki vijećnici ionako doniraju prilične
iznose u razne svrhe pa time ne mašu u zamjenu za političke poene,…

Nije ipak ostalo na tome, krenula je oko stola svojevrsna
peticija na koju su se potpisivali vijećnici voljni dati svoju naknadu za
projekt obnove vodotornja u Vukovaru. Ta (neobvezujuća) peticija je na koncu
završila u tajništvu gradske uprave, na njoj su bila imena većine (dvadesetak i
koji potpis više) “gradskih otaca”. Međutim, gotovo dva mjeseca
kasnije ta lista s potpisima je doživjela određene promjene. Neki potpisi su
precrtani, neki su konstatirali kako nemaju novaca za doniranje punog iznosa
vijećničke naknade već samo pola (tisuću kuna), a bilo je i onih koji su
uvrijeđeno odmahnuli rukom konstatirajući kako će uplatiti kad i koliko budu
mogli…