Velika subota – dan tišine i molitve

Velika subota je dan Isusova počinka u grobu. Dan tišine,
molitve i sabranosti kada vjernici razmišljaju o Isusovoj muci, smrti i
uskrsnuću. Zajedno s Velikim četvrkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje
koje završava Isusovim uskrsnućem – Uskrsom. Na Veliku subotu nema liturgijskih
slavlja, zvona ne zvone, dopušteni su samo sakramenti bolesničkog pomazanja i
ispovijedi.

Vazmeno bdijenje je spomen na Isusovu muku, smrt i
uskrsnuće, a slavi se noću. Ono započinje paljenjem ognja kojeg svećenik
blagoslovi da bi se na njoj upalila svijeća koja simbolizira uskrslog Isusa.
Svećenik na svijeću stavlja simbole alfe i omege što označava da je Isus
početak i svršetak svega. Nakon hvalospjeva svijeći, biblijskih čitanja i
pjevanja psalma slijedi evanđelje te nastupa radost, odnosno Isusovo uskrsnuće.

Vazmeno bdijenje završava euharistijom te tada započinje
uskrsno vrijeme.

Tradicije i običaji

Na Veliku subotu obično se kuhaju i bojaju jaja čemu se
najviše vesele djeca. Ranije, koristile su se prirodne boje za bojanje jaja
dobivene od crvenog luka, kupusa, koprive, a danas se sve češće koriste
kupljena umjetna bojila.

Također, jednan od starih običaja je da s ognja kojeg je
svećenik prije početka Vazmenog bdijenja blagoslovio, žene i djeca uzimaju goruće
drvo te ga nose svojoj kući kako bi zapalili vatru u svom kućnom kaminu. Drvo
se ne bi smijelo ugasiti jer se vjerovalo kako to donosi nesreću za cijelu
godinu.

Blagoslov hrane je tradicija od davnina, a podrazumijeva da netko iz obitelji dolazi u crkvu i nosi košaru s hranom koja je
karakteristična za Uskrs – kuhana jaja, sirnica, mladi luk, šunka te se ta blagoslovljena hrana na Uskrs u krugu obitelji doručkuje.