Kaštil koji prkosi stoljećima! Renesansna kula u Pučišćima ponovno živi, o njoj skrbi profesorica Marinović

Pučišća na otoku Braču stoljećima su rasla uz more i uz potrebu da se morem i obrane. Posebno u drugoj polovici 15. stoljeća kada započinju prvi ozbiljniji prodori i pljačke Turaka na splitskom području, a 1499. godine i Makarska pada u njihove ruke. Otoci se tada užurbano fortificiraju, a uz obalu niču kamene utvrde – kašteli s puškarnicama, zamišljeni kao štit malih mjesta i njihovih luka.

U Pučišćima je prva kula podignuta upravo u tom razdoblju, 1467. godine. Luka je u 16. stoljeću bila ovjenčana s čak 13 kula sagrađenih na samoj obali. Danas je, međutim, sačuvano tek pet od trinaest renesansnih kula. Ostale su urušene ili interpolirane u stambene objekte. Među sačuvanima posebno mjesto zauzima kula (kaštil) Marinović, smještena na južnoj obali pučišćke luke, odmah iza današnje župne crkve.

Priča o ovom kaštilu nije samo priča o kamenim zidovima i svodovima, nego i o ljudima koji ga održavaju živim. Važan dio te priče je profesorica Silvija Marinović, za koju se ističe da je jedina živuća osoba koja još nosi prezime Marinović u Pučišćima, gdje i danas živi. Tijekom cijele godine brižno skrbi i o staroj kući i o obnovljenoj kuli. Upravo taj kontinuitet prezimena i mjesta daje obnovi dodatnu težinu. A to je da kaštil nije tek obnovljeni objekt, nego dio obiteljske i mjesne memorije.

Kaštil Marinović čuva niz vrijednih elemenata fortifikacijske i stambene arhitekture svoga vremena. U podrumskom dijelu nalazi se gustirna s ikoničnom krunom bunara u prizemlju, a kula se izdvaja i po tome što jedina završava monumentalnim križnim kamenim svodom nad drugim katom. Sačuvano je i nekoliko puškarnica s otvorom u obliku suze, kao i kamena “ušica” gotičko-renesansnog oblikovanja – detalji koji i danas jasno govore o funkciji, estetici i vještini gradnje.

Prije obnove, kaštil Marinović bio je u relativno lošem konstruktivnom stanju s potpuno zapuštenim interijerom. Križni svod bio je začađen, a s njega su opadali kameni dijelovi, što je obnovu učinilo neizbježnom. Ne samo zbog estetike, nego i zbog sigurnosti i očuvanja baštine.

U sklopu zahvata zidovi su učvršćeni čeličnim zategama u gornjoj trećini zidnog platna, kako bi se konstrukcijski povezali u čvrsto tijelo. Kameni križni svod obnovljen je pažljivo i temeljito: uklonjene su stare fuge, kamen je pjeskaren i ponovno fugiran. Isti postupak ponovljen je na zidovima drugog kata dok unutarnja lica zidova u prizemlju nije bilo potrebno ponovno fugirati.

Važno je naglasiti da se pri obnovi nije išlo na “novo pod svaku cijenu”. Svjesno je ostavljena stara patina kamenih vjekova. Dotrajale i propale konstruktivne grede zamijenjene su novim drvenim gredama, obnovljena je i stolarija na prvom i drugom katu. Poseban izazov bile su i vertikalne komunikacije: stepeništa i prolazi unutar kule bili su oronuli i propali te su izrađeni iznova od čelika s drvenim gazištima.

Autori arhitektonskog projekta rekonstrukcije su arhitekt Hrvoje Marinović i Ana Tomšić u timu. Konstruktivne radove na zategama i čeličnim dijelovima konstrukcije izveo je Darko Delija iz Brnaza dok je sve kamenarske radove izveo Pučišćanin Vinko Drpić, kamenoklesar, pod nadzorom arhitekta Hrvoja Marinovića koji je ujedno i investitor obnove.

U obnovljenom interijeru posebno su birani detalji koji prostoru daju dodatni sloj priče. Među njima se ističe maketa jedrenjaka Santa Marija, koji je 1492. uplovio u “novi svijet”, kao i kameni reljef Da Vincijeve Posljednje večere, interpoliran u korpusu zida blagovaonice. Poveznica je jasna i simbolična: i Da Vinci i Santa Marija suvremenici su Kaštila Marinović, a ti motivi danas u prostoru stvaraju dijalog epoha. Od obrambene arhitekture do ideja i otkrića koja su obilježila kraj 15. stoljeća.

U našoj fotogaleriji pogledajte kako sve izgleda.