I dalje je ogroman broj preminulih, no broj zaraženih je u padu ako se usporede s onima prošle nedjelje pa se trend pada novozaraženih nastavlja. Znanstvenik Ivan Đikić je razgovarao s novinarima N1 televizije.

"To je vrlo pozitivan rezultat, mjere očigledno djeluju", rekao je znanstvenik Ivan Đikić i dodao: "Prije tjedan dana bili smo na 3.600 sedmodnevnog prosjeka, danas smo na 2.800. To je ogromni pad, značajan. Međutim, ono što je jako važno da se ne fokusiramo samo na novozaražene, nego da gledamo preminule. Vidite da u Hrvatskoj taj trend i dalje raste nesmetano."

Komentirao je i teze o kolektivnom imunitetu

"Potpuno su neutemeljene i neznanstveno potvrđene bilo kakve najave da postoji određeni postotak kolektivnog imuniteta u široj populaciji, pogotovo ne u Hrvatskoj, pa čak ne ni u Švedskoj. U svim zemljama koje su uvele mjere, one su djelovale s određenim vremenskim odmakom, od 2 ili 3 tjedna", rekao je Đikić.

Đikić navodi primjere Irske koja je po njemu u pravo vrijeme reagirala s pravim mjerama, pa čak i Norveške i Finske. Kina je pak najbolji primjer da stroge mjere, ako ih se građani pridržavaju, djeluju dok s druge strane Laucu je bliži primjer Slovenije, Francuske pa i Njemačke koje unatoč strožim mjerama nisu došle do željenog pada.

'Ovdje se radi o našem ponašanju'

Zid nerazumijevanja i splet lažnih nadanja gurnuo ih je među građane zadnjeg reda i postavio za tek brojke u statistici. Sustav ih je ostavio na ulici, na rubu siromaštva jer za svoje pošteno odrađene sate u posljednja četiri mjeseca nisu dobili ni jedan list hrasta lužnjaka koji stoji na naličju kovanice od 5 lipa. 

'Brodotrogir' kakav su poznavale starije generacije otišao je u ropotarnicu povijesti jer fasada cijele priče je ovdje odavno otpala, mir koji se odašiljao iza škverskih navoza postao je agonija, postao je rupa koja se stalno širi. 

Ni suze više ne mogu skriti jer boli ih svaki novi povratak u groznu svakodnevicu. Industrija koja je prehranjivala na stotine obitelji, a Trogir stavljala među svjetske velesile, dotaknula je dno. Crna slova na bijelom papiru ovjerena pečatom i ostala su samo crna slova jer umjesto restrukturiranja stigao je strah i neizvjesnost, pravna i financijska prenošenja, kašnjenje i smanjenje plaća, otkazi i uzbuna.

- Nemamo nikakvih prava. Mi tražimo svoj kruh, ali ne želimo ga tražiti vani jer smo se borili za ovu državu. Puno ih je otišlo samo da prehrane svoje obitelji. Zamislite do koje mjere onda dolazi cijela priča kada djetetu moraš reći da ti otac nema sutra za kruh ili marendu u školi - priča Damir Palada, jedan od radnika koji strepi od svakog novog jutra koje trogirskim kaletama unosi nelagodu.

Predugo čekaju, predugo im se obećava

- Stoljećima se ulagalo u brodogradnju i turizam, godinama je brodogradnja bila jedna od temeljnih grana u cijeloj Dalmaciji, a gdje smo sad došli - pita se Palada dok govori tužnu sudbinu koju dijeli još na desetke kolega. Bez 3.200 kuna plaće ostali su još u svibnju, tri mjeseca je uskočila država, a od tada se nije dogodilo porinuće brodova nego tek porinuća ljudskih života koja su ostala bez svake slamke spasa. 

Milijardu kuna državne potpore i stvarni ciljevi i namjere Danka Končara, koji je došao u trogirski škver, i dan danas se bez kakvog potvrđenog zaključka prekopavaju.

Predugo čekaju. Predugo im se obećava. Život prolazi, a oni se osjećaju kao da stoje u mjestu.

- Zamislite kakav je bio naš Božić - dodaje Damir koji tvrdi da bi i prešli preko svega da su barem za Božić dobili jednu plaću i bakalar. Samo to. Toliko malo, a njima sve.

'Mojih 20 godina otišlo je u vitar!'

Da sirotinje ima, nije tajna. Da se zbog toga da ne postanu sirotinja na desetke njih odlučilo otići, poznata je stvar. 

- Stali smo ovde po 8 sati, plaćali gorivo da bi došli i onda nemaš plaće. Godinama tu stoji jedan tanker, valjda kako bi se zamazale oči da se nešto radi - govori nam Petar Rožić s puna dva desetljeća radnog staža. Mirovinu mu je u 'Brodotrogiru' dočekao otac.

- Ja očito neću - jada nam se Rožić koji se u zenitu svoga poslovnog života treba snalaziti za egzistenciju. Uz troje malodobne djece i nezaposlenu suprugu dobio je otkaz 18. prosinca u minuloj godini. 

- Ajme, što reć. Niko te ništa ne pita, ko će ti pomoć. Snađi se sam - priča nam i objašnjava svu surovost s kojom se susreo. Naime, na godišnji odmor je s kolegama poslan od 1. studenog do 1. prosinca. Prvog dana posljednjeg mjeseca su se vratili na posao i radili punih 18 dana. Nakon svega šok, saznanje koje ga je dotuklo. Saznao je kako mu je u studenom prekinut ugovor pa će umjesto naknade za 20 godina rada dobiti potporu za razdoblje od tek 18 dana.

- Mojih 20 godina rada otišlo je u vitar - jedva suspreže emocije naš sugovornik.

Cijeli problem stane u jednu rečenicu: Trogirska brodograđevna tvrtka doživjela je početak kraja jer državni se aparat posve jednostavno mimoilazio i mimoilazi, a gimnastika u povezanim sestrinskim tvrtkama i prebacivanje radnika kako koja tvrtka doživi stečaj vrhunac je kraha.

'Ucjenjivali su me!'

- Nas tridesetak je tužilo Končara. Ni dan danas se ništa nije pomaklo. Da je nas trideset nešto postiglo na Sudu onda se on ne bi ovako bahatio - kaže Dušan Palada, čovjek koji je u škveru nastradao u svibnju 2009. godine. Kao odgovor na grešku iznutra i tridesetpostotni invaliditet dobio je uvjet - uzmi ili ostavi.

- Prominili su mi ugovor. Bio sam ga prisiljen potpisati ili bi bio na ulici. Ucjenjivali su me. Ima sam rok od 8 dana. U tom trenutku sam ima troje maloljetne dice koja su morala živit - opisuje 57-godišnji dragovoljac Domovinskog rata. 

Smanjen mu je platni koeficijent, oduzete i beneficije, ukinuli su mu pravo i na godišnji odmor. Dobio je tek dio odštete, a prije dva je mjeseca umjesto ostatka dobio otkaz. I to su mu ga uručili na kućnu adresu jer ga on nije htio potpisati.

Podršku škveranima dao je i Ivo Pantelić koji je, nakon što je uvidio katastrofalnu budućnost, odlučio otići nakon 18 godina rada na škverskim navozima. 

- Bili smo po terenu pa nas je to spasilo. Otišli smo na vrime iz firme. Srićom. Dobili smo nekakvu otpremninu dok su ljudi još radili. Kad smo prestali dobivati plaće reka sam direktoru da je gotovo - veli nam.

Trogirski gradonačelnik je uz radnike

Među prozvanima za stravu u škveru našao se i Ante Bilić, gradonačelnik Trogira iz redova SDP-a. I on je svojevremeno sjedio u Nadzornom odboru 'Brodotrogira'. I on je 2018. godine, u travnju, na tematskoj sjednici Gradskog vijeća o stanju u nekada ponosu hrvatske brodogradnje, nastavak proizvodnje u trogirskom divu okarakterizirao kao pitanje od iznimne važnosti.

- Skoro trećina proračuna grada Trogira puni se iz Brodotrogira pa nam je cilj da se nastavi proizvodnja u gradu kako ne bi došlo do socijalnih problema u gradu - tada je govorio Bilić. 

- Situacija nije onakva kakvu smo priželjkivali. U više smo navrata stali iz radnika i Brodotrogira i sada očekujemo da se ispoštuju sva radnička prava zajamčena Zakonom i kolektivnim ugovorom. Ono što kao grad možemo napraviti je čvrsto kazati kako se Prostorni plan neće mijenjati i kako područje škvera neće dobiti nikakvu drugu namjenu. Mi nemamo puno izbora i ne možemo intenzivnije pomoći, ali svakako očekujemo uključivanje države - gotovo tri godine poslije u razgovoru nam je rekao trogirski gradonačelnik.

- Kada je stigao Danko Končar u Trogir bilo je puno ambicija i planova, što je krenulo po zlu - pitamo SDP-ovca.

- Teško mi je detaljno nešto kazati, ali točno je da sve nije išlo u očekivanom smjeru kada je škver privatiziran. Gdje je pošlo po zlu s ove mi je pozicije teško reći. Sigurno da ima više razloga. Uprava i vlasnik će to znati.

- Ima li Danko Končar podršku s vaše strane - prekinuli smo čelnika Trogira protupitanjem.

- Imena nisu bitna. Mi stoji uz 'Brodotrogir' kao tvrtku. Mi želimo da se brodogradnja održi. Danko Končar nije postao vlasnik mojom voljom - odgovorio nam je Bilić ističući kako je on uz radnike te kako inzistira na poštivanje zajamčenih radničkih prava. 

Vratimo li se na početak priče s Končarom sasvim je jasno napisano kako će baš ovaj, često puta nazivani 'svjetski kralj kroma', od 2013. do kraja 2016. godine u trogirski škver uložiti nešto više od milijarde kuna, a dodatnim iznosom zbrinuti radnike. Čini se kako je tekst ugovora daleko od stvarnosti.

- Umjesto u brodogradnju Končar je trošio u hotelsko-apartmansko naselje 'Medena'. Obnavljali su ga čak i radnici iz 'Brodotrogira'. Ovo je još jedna potvrda ortačkog kapitalizma iz Slovenske 9 te pokazatelj kako država troši novac za kampanje HDZ-u i SDP-u! - oštro se usprotivio jednoumlju Sinjanin Miro Bulj koji je stao uz radnike, kao i više puta dosad u slučajevima posrnulih lokalnih pogona.

I dok god sustav u ovim ljudima, koji se snalaze za osnovne životne potrebe, ne prepozna ljude kojima mora pomoći, ni oni, a niti mi, nećemo odustati. Borba za dostojanstvo ovdje tek kreće.

Pokušali smo nešto više doznati i od članova dinastije Končar. Neki nam na pozive nisu odgovarali, drugi su nam ih pak bezobzirno završavali spuštanjem slušalice.

Gost RTL-a Danas bio je ministar obrazovanja Radovan Fuchs. 

Na početku je odgovorio koja će biti dinamika povratka učenika u škole, onih koji će sutra krenuti online. 

"Od početka govorimo da sve ovisi o epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj i nadam se da ako ona ostane ovako dobra i stabilno, odnosno još bolja, da će se učenici vratiti za dva tjedna natrag. Ukoliko ne, onda ćemo ponovno razmisliti o eventualnim daljnjim produžecima, ali nadam se da neće biti potrebe", kazao je ministar. 

Zašto već sada svi učenici ne idu u škole?

Epidemiološka situacija prije praznika bila je puno gora nego sada, a tada je za većinu nastava bila u školi. 

"Tadašnja situacija je bila lošija nego sada, a konačno, bilo bi jako loše da je ona ista onda i sada. Škole su zadnje koje se zatvaraju i prve koje se otvaraju nakon popuštanja mjera. U onom trenutku kada je primijenjeno strože i šire mjere, tada smo i mi uvažili potrebu da se smanji opterećenje u transportu i zbog toga je donesena onakva odluka, a na ruku nam je išlo i polugodište", rekao je.

"Sada se situacija poboljšala, svi skupa smo postali odgovorniji, mjere isto daju rezultate i zbog toga smo uvažili ideju da se mjere ne ublažavaju čim se pojavio jedan blagi pad, nego onog trenutka kada se pokaže da je to stabilni trend - tada će Stožer razmatrati ostale mjere. A škole su uvijek one koje se prve relaksiraju u toj strogoći lockdowna", kazao je. 

Nastava online, ispiti u školi?

Na pitanje da neki ravnatelji već sada predlažu da se ispiti održavaju u školama, iako je nastava online, ministar je odgovorio da misli da je to moguće. "Ravnatelji su i dosad pokazali vrhunsku kooperativnost i kreativnost u reakciji i organizaciji nastave na svim razinama. Veliko priznanje im je dao i premijer kada smo imali online konzultacije sa svim ravnateljima u Hrvatskoj, bilo ih je više od tisuću", kazao je Fuchs. 

"To je jedinstveni primjer da se predsjednik jedne Vlade izravno obratio ravnateljima", kazao je Fuchs i složio je da je bolje provoditi ispite u direktnoj komunikaciji nego preko interneta.

Državna matura

Odgovorio je i na pitanje razmišlja li se o pomicanju državne mature. "Mi imamo različite varijante jer se od nas to očekuje da unaprijed idemo sa lošom, izrazito lošom i dobrom varijantom. U ovom trenutku ne vidimo razlog za pomicanje roka ili smanjivanje gradiva", kazao je.  

Na pitanje o vježbama evakuacije koje bi se sutra trebale održati u svim školama, Fuchs je kazao da su sve obavijestili da tako trebaju započeti. "I da učenici moraju proći vježbe koje im, konačno, propisuje i Stožer civilne zaštite", zaključio je ministar u RTL-u Danas.