Kapetan ostaje! Nek nas povede kapetanski

Iako se od konca sezone sa svih strana medijski pumpalo o odlasku Marka Livaje iz Hajduka, poučeni primjerima iz prošlosti, naučili smo da takve napise uvijek treba uzimati sa dobrom dozom rezerve.

Jer, kad je riječ o Livaji i Hajduku, ta priča nadilazi teren i nogometnu igru. Dolaskom na Poljud je na sebe preuzeo nešto više od ‘samo jednog’ igrača. Kroz njega se sagledava čitavi klub. Puni medijske stupce, da se svakog ljeta postavljaju ista pitanja. Često ničim izazvana. O ostanku. O tome je li zadovoljan.

Ta su pitanja za navijače posebno osjetljiva jer se radi o igraču koji je stigao u apsolutno sivilo i u kratkom periodu povukao Hajduk ponovno na prag onoga gdje želimo da bude. Ona posljednja stepenica, nažalost nije još uvijek ispunjena, ali dva uzastopna Kupa dala su zamah za dalje. U njegovim očima titula sa Hajdukom još je uvijek nedosanjani san. Jer kroz njega se ogleda svaki navijač koji bi dao sebe za veliki Hajduk. Prava je sportska nesreća što igrač takve statistike i takvog kalibra nije okusio slast naslova jer je apsolutno to zaslužio.

Kada se pričalo svih ovih godina o odlasku, nakon završetka sezone za nama ta priča je nikad jača u fokusu javnosti. Jer je u glavama mnogih da su Livaja i Garcia u zavadi. Ostao je dojam da on i Garcia nisu kliknuli, ne trebamo se lagati, barem što se nogometne filozofije tiče kako je i Livaja jednom prilikom i sam izjavio. Mnogi su tu izjavu protumačili skroz drugačije pa na zub stavili trenera. Nije ovo tekst o njemu, ali u odnosu Livaje puno se zamjeralo baš Garciji. Nikako mu ‘pomogao’ nije ni debakl na Rujevici gdje su se nazirale prve nesuglasice između njega i kapetana. Poslije toga gotovo svaka konferencija za medije obilježena je pitanjem o njihovom međusobnom odnosu na koje je Garcia uvijek korektno odgovarao kako je između njih sve u najboljem redu i kako računa na Livaju kao najboljeg igrača Hajduka. Rezultatski podbačaji na proljeće dodatno su stjerali u kut Garciju jer je dio navijača svakako stao na stranu kapetana. Krpao se Garcia sa kadrom, na otvaranju druge polusezone bez Livaje i Rebića koji su imali crveni karton i tek oporavljenog Pukštasa, “klasično hajdučki” izgubljena je utakmica protiv Istre. Na kraju tog dvoboja ozlijedio se i Iker Almena, kolo nakon toga Šego… I ovako tanak kadar bivao je još tanji pa je postajalo sve realnije kako će Dinamo dobiti utrku. Nije nikada lijepo ni ugodno prerano izgubiti u borbi za naslov, ali kada se sagleda sve unazad, očekivati od Hajduka koji je na ljeto prodao dva prva stopera, veći dio sezone bio bez sportskog direktora sa upitnom upravljačkom strukturom i uz velik broj ozljeda sa predugim oporavkom koji više ne bi trebao biti zanemariv, a bome ni slučajan segment, da izdrži završni boj za titulu. Ili bude do zadnjih kola u korak sa Dinamom, je najblaže rečeno nerealno. I nije ovo tekst koji će braniti Garciju čija je tvrdoglavost i koštala određenih bodova ove sezone. Niti epopeja o Marku Livaju koji, iako je u našim ludim navijačkim glavama odmah prvi do Zeusa na Olimpu, ne smije u ovoj priči sa trenerom biti onaj koji je u pravu zbog zasluga iz prošlosti. Ove sezone gledali smo svakakvih izdanja, od simultanke na Aldo Drosini, od golova, asistencija i poteza koji su podsjetili na sve što Livaja može još pružiti i dati, do dva sata iz Tirane gdje je bio jedan od najbezopasnijih na terenu. I uz sve što smo gledali, Marko Livaja je i dalje najbolji, najopasniji i najkonkretniji igrač Hajduka. A trener to mora uklopiti. Bolje , spretnije i organiziranije nego prošle sezone. I to je sukus svega. Ono što trubimo već odavno.

Jer i jedan i drugi su u službi kluba. Zajedno. Za Europu, kup, prvenstvo ili štogod drugo bilo zacrtano kao rezultatski cilj za sezonu koja se polagano približava.

A što se trenera tiče, možda nije idealan, kao ni prethodnici koji su olako padali za ono što su i Garcia i Gattuso preživljavali. A možda je baš vrime da nas onaj koji je sezonu završio uvede u novu. Jer to dugo nismo imali. Natruhe igre i promocija mladih igrača svakako su nešto što mogu Garciji kupiti vrijeme da ostane na klupi. A ta mlada momčad i mladi trener koji će silom prilika dogodine biti tu, trebaju lidera na terenu. A imat će ga u Marku Livaji. I nadamo se onom najboljem što Hajduku može i zna dati.