Kakvi su “Bili” ?

Pobjedom nad Vukovarom u 18. kolu SuperSport HNL-a Hajduk je zaključio jesenski dio prvenstva. Iz 18 utakmica momčad Gonzala Garcije osvojila je 37 bodova uz učinak 11-4-3.

Nije započelo dobro, u ranoj fazi Hajduk je ispao iz kvalifikacija za Konferencijsku ligu protiv Dinamo Tirane (3. pretkolo), a jesen su obilježila i tri poraza, u Varaždinu (2:0), na Poljudu protiv Dinama (2:0) te onaj najteži, na Rujevici protiv Rijeke (5:0).

Zaigralo je 28 različitih igrača, a sve utakmice jedino je odigrao Filip Krovinović.

Vratari – Na velika vrata stigao je Ivica Ivušić, reprezentativni vratar, sasvim logično, doveden je da bude prva opcija na golu, ali unatoč sjajnim intervencijama ubilježio je, s druge strane, i nekoliko kikseva. Stoga nije dobio naklonost i ovako uvijek kritičnog hajdučkog puka, ponajviše prema vratarima. Zadnjih mjesec dana je Ivušić ozlijeđen, a priliku pored Lučića koji je totalno pao u treći plan je dobio vratar iz Akademije Toni Silić. Odradio je korektno sve utakmice, a valja nadodati i obranjen penal u raspucavanju u Kupu protiv Cibalije. Obojica vratara imaju pozitivnu ocjenu, ali uz ovakvu formu Silić može biti definitivno prva opcija. Uvijek se govorilo da se vratara ne miče s gola kad dobro brani, uistinu je to najosjetljivija pozicija, a pred nastavak prvenstva Garcia će morati prelomiti i donijeti odluku.

Dvojica desnih bekova igrala su uglavnom jesenski dio prvenstva. Novopridošli Fran Karačić iz Lokomotive odmah je na početku sezone zauzeo mjesto u prvoj postavi, sve do utakmice u Vinkovcima protiv Vukovara kada je debitirao Luka Hodak. Od tada je dojučerašnji junior prva opcija Gonzala Garcije, a povjerenje mu je dao i u dva zahtjevna derbija na Rujevici i na Maksimiru. Mora se priznati, hrabar je potez trenera Bijelih bio “gurnuti u vatru” golobradog Hodaka koji je od prvih minuta na terenu pokazao da je riječ o modernom igraču, izvrsne tehnike i nogometne inteligencije, uz naglasak na ulazak u sredinu terena. I Hodak i Karačić pokazali su se kao dobra rješenja te za jesenski dio prvenstva mogu dobiti pozitivnu ocjenu. Od Karačića se dobijala potrebna prodornost dok je Hodak do izražaja dolazio u samoj razgradnji igre i otvaranju prostora.

Pozicija lijevog beka uglavnom je bila rezervirana za Šimuna Hrgovića koji je upisao i dvije asistencije. Priliku je dobivao i Dario Melnjak, većinom ulazeći s klupe. Tako je Garcia povjerenje na lijevom bočnom također dao mlađem igraču, odradio je Hrgović u globalu skroz solidnu “rolu” pa i njegove izvedbe možemo označiti s pozitivnom ocjenom. Izgledno je da će Melnjak ostati pričuvna opcija dok je Diallo totalno van planova.

Stoperi – Preko noći Bijeli su ostali bez osovine Prpić-Uremović, a na stopersku poziciju vratio se zaboravljeni Zvonimir Šarlija nakon posudbe u Pafosu. I možemo se složiti, odradio veoma dobru polusezonu. Kao prva opcija uz Šarliju nametao se Skelin, ali već u kolovozu morao je na operaciju, silom prilika debitirao je Mlačić i potpuno zasluženo zauzeo mjesto u početnih jedanaest. Moderan prototip stopera s ulascima u sredinu, često je puta ove sezone bio opasan i za protivnički šesnaesterac. Od juniora za kojeg je jedva znala nekolicina navijača do igrača bez kojeg je postalo nemoguće započeti utakmicu. Za obojicu pozitivna ocjena.

Od stopera tu je još bio i Edgar Gonzalez, najavljivao se kao veliko pojačanje, ali se nije nametnuo i odigrao svega devet utakmica nakon kojih napušta klub. Za njega minus. Kao prva pričuva još će ostati Kosovar Ron Raqi koji je dobio malo prilike da bi ga se moglo konkretno ocijeniti.

Vezni red – Kao i uvijek, najviše se koplja lomi u sredini terena, Garcia je tu možda najčešće mijenjao pa je u prvoj utakmici sezone startao Marko Capan koji je do kraja jedva skupio “po par minuta”. Započeo je i Skoko, očekivalo se da će i njega gurnuti u vatru, ali je otišao u kliški Uskok na dvojnu registraciju.

Dokapetan Filip Krovinović jedini je koji je odigrao svaku utakmicu, a slobodno možemo reći da se pod vodstvom Garcije preporodio. Od dolaska igra najbolji nogomet u Hajduku, ali da je i kod Garcije završavao na “hlađenju”, jest. Nitko nema sigurno mjesto, a u kontekstu veznog reda i njegovog napretka to je najbolja moguća stvar. Potpora dvojca Pajaziti i(li) Guillamon definitivno znači Krovinoviću, ali i cijeloj Hajdukovoj igri. Obojica su “bankari”, sigurni na lopti i uvijek s rješenjem. Ipak, fizičko stanje u kojem je trenutačno Hugo nije prihvatljivo, ali ako prođe kompletne pripreme bez problema mogao bi biti jedan od najvažnijih karika na proljeće. Bez obzira na sve, radi se o jednom od najboljih igrača lige. Veseli i povratak Nike Sigura na poziciju klasičnog veznjaka, premda je po potrebi i odlazio na beka jasno je da ga trener vidi u sredini terena. A uz njega svakako najviše raduju sve bolje igre Rokasa Pukštasa. Pod Gattusom je ponajbolji igrač Hajduka pao u treći plan, i ovog ljeta mogao je otići, ali Garcia mu je dao šansu koju je Puki cijelo vrijeme trebao. Početkom mjeseca pogodila ga je ozljeda, ali trebao bi biti spreman za nastavak. Igrali su još i Yassine Benhraou koji je nakon tri gola s početka sezone napustio klub te Anthony Kalik koji dobiva sve manje prilike. Ružno bi bilo dati mu minus, ali uz ovakvu konkurenciju jednostavno nema mjesta.

Napad – Pravi rat kao i u vezi, vlada i na krilnim pozicijama. Šego, Rebić, Almena, Durdov, Brajković te Bamba Hajdukove su opcije na toj poziciji. Uz Livaju, jedinog isturenog napadača.

Michele Šego definitivno je Hajdukov igrač polusezone, najbolji strijelac lige, potpuni zaokret od prošlogodišnjeg Michelea koji se vratio iz Varaždina uz pompozne najave i završio sezonu bez gola. Puca od samopouzdanja, a ozljedom Livaje snašao se i u vrhu napada, na poziciji koju je igrao davno u mlađim uzrastima. Puno zabija, ali i dalje treba poboljšati realizaciju jer na “novoj” poziciji sve češće završava u poziciji za izravno postići gol. Penal protiv Gorice na startu sezone očito mu je dao potrebno samopouzdanje nakon čega se sve otvorilo pa bi onda nekakav plus mogli dati i za Benhraoua koji mu je tada dao da opuca kazneni udarac. Ante Rebić prometnuo se također u važnog aduta u momčadi Gonzala Garcije. Uhvatio je formu, nesavladiv za protivničke bekove, hitar i snažan u duelu. Hajduk je od njega dobio sve ono za što je doveden. Samo da ga i dalje posluži zdravlje. Najveće iznenađenje definitivno je Iker Almena. Stigao na mala vrata, u porazu od Varaždina odmah je završio u početnih jedanaest, a mnogi su zbog toga stvorili negativnu sliku. Ipak, riječ je o igraču s nepunih 21 godina, a uz potrebne minute stigli su i golovi i asistencije. Nema mu se što reći, svoje mjesto u udarnih jedanaest je itekako zaslužio. Za tu trojku svakako ide plus, a u nastavku sezone puno se više očekuje od Bambe, Brajkovića i Durdova.

Gambijac je odlično ušao u sezonu pa se ozlijedio i u nastavku dobio puno manje šanse. Almena ga je istisnuo, osim rada prema naprijed bitan je i obrambeni angažman, a to Bamba posjeduje u maloj mjeri. Često defenzivno neodgovoran, ostavljao je bekove na milost i nemilost, a u ovoj ligi to se neće praštati.

Durdov i Brajković moraju čekati svoju priliku, mladi su igrači iz Akademije, a na njihovim mjestima igraju trenutačno kvalitetniji i iskusniji.

Livaja – Garcia je jedini trener od dolaska Livaje koji ga je “klupirao” i pokazao da njegova momčad može funkcionirati i pobjeđivati bez njega. Dokaz je i utakmica protiv Lokomotive gdje je iz rezultatskog minusa Hajduk okrenuo utakmicu, a Garcia praktički do 80.minute nije posegnuo za Livajom. Ipak, ne mijenja se činjenica da je Livaja i dalje najbolji Hajdukov igrač, klasa iznad i čovjek od poteza. Za gol protiv Vukovara trebalo mu je samo par minuta. Za njegov nastavak u Hajduku potrebna je njegova fizička sprema na razini kao i u prošloj sezoni, a uz ozljedu i sve bolje partije Šege u vrhu napada nije niti malo nelogično da kapetan Bijelih bude imao sve manje minuta. Jer, Garcia je pokazao da se ne libi ostaviti ga na klupi naglašavajući da od svog plana igre neće odstupati, pa bio on sa Livajom ili bez njega. Doći će i utakmice kao ona u Koprivnici gdje neće imati tko zabiti. A jedino Livaja ima sposobnost zabiti iz jedne jedine prilike na utakmici. I to treba imati na umu.