Ovo je realnost, Hrvatska još nije spremna za medalju, ali nalazi se na dobrom putu

Hrvatska košarkaška reprezentacija oprostila se od Svjetskog prvenstva u Španjolskoj u osmini finala porazom od Francuske 64-69. Očekivalo se da će ovo biti utakmica na malo poena jer stil igre Francuske jednostavno prisiljava da igraš tako. Nismo smjeli ući u neki “run and gun” s njima jer taj stil ne odgovara našoj reprezentaciji, stoga mislim da je naš stručni stožer odabrao dobru taktiku, ali presudila nam je nedovoljna širina klupe i na to moramo gledati u budućnosti. 

Počeli smo čvrsto i agresivno, bili smo što se kaže, sto posto u utakmici i u tom prvom dijelu nas je nosio Bogdanović je bio “killerski” raspoložen. Obrambeno smo se postavili možda i najbolje od početka turnira i po mom mišljenju smo trebali napraviti čak osjetnu prednost u prvom poluvremenu iako smo ga izgubili. Imali smo unutarnju i vanjsku igru, ali onda je došla ta treća četvrtina u kojoj se raspalo sve ono dobro što smo radili na početku. U nastavak utakmice ušli smo slično kao protiv Grčke kada gotovo ništa u našoj igri nije funkcioniralo na pravi način. Francuzi su nas uspjeli potjerati od koša, bili smo raštimani u napadu, bez ideje, dok smo obrambeno bili puno lošiji, zbog čega je Francuska uspjela doći do znatne rezultatske prednosti. 

Nakon toga uspijevamo se vratiti u igru prvenstveno na krilima Bogdanovića i Tomića. Bogdanović je na kraju imao taj šut za potpuni preokret koji na žalost nije ušao. Možda će netko reći da ga je prerano uzeo, ali s obzirom na sve što je Bogdanović napravio i s obzirom na njegov rejting, ja mislim da je on s pravom uzeo taj šut. On je igrač koji će prije ili kasnije donijeti Hrvatskoj medalju i zbog toga ima pravo uzeti preuzeti odgovornost u ključnim trenutcima. 

Nakon svega nema smisla nekoga prozivati jer su momci dali sve od sebe, borili su se od prve do zadnje minute i tu ne smije biti velikih primjedbi. Možda je naš najveći problem što u ovoj utakmici nismo imali tog trećeg igrača koji će dati jači doprinos, i kao što sam već naglasio, što igrači igrači s klupe nisu na pravi način odgovorili na visoki ritam francuske momčadi. Ovo je ipak naša realnost, a sama najava osvajanja medalje je više bila u funkciji nekakvog psihološkog dizanja momčadi nego stvarnog stanja. Hrvatska još uvijek nije spremna za medalju, ali je na putu prema njoj i možda već na sljedećem Europskom prvenstvu možemo ostvariti zacrtani cilj. 

Na ovom prvenstvu smo dobili pravog Šarića, Tomić je pokazao svoje kvalitete jer su njegova igra, ideja i realizacija fantastični, a Bogdanović je samo potvrdio sve ono što se od njega očekivalo. Uz njih bi se dotakao još jednog igrača – Roka Ukića. On je izuzetno potreban ovoj reprezentaciji iako je često znao trpiti razne kritike, ali Roko je naš kapetan i po meni bi još dugo godina trebao igrati za reprezentaciju. Mi u budućnosti nemamo igrača na poziciji jedan i upravo on mora biti taj koji će odgajati neke nove playmakere. Ovu godinu će igrati u Hrvatskoj što je dobro i mislim da će svoje najbolje partije za reprezentaciju tek dati na narednim natjecanjima. 

Za kraj ću se još jednom dotaknuti širine kadra. Prema sljedećim natjecanjima možemo gledati s optimizmom jer polako dolazi vrijeme kada će Hezonja i Babić imati veću minutažu, a uz njih sigurno treba računati na igrače poput Bilana, Radoševića i Tomasa koji zbog ozljeden nije mogao sudjelovati na ovom prvenstvu.