Bez godišnjeg već 17 godina: Marija i Dragan Milanović donose aktualne podatke s meteorološke postaje kod Sinja

U mjestu po nadaleko poznatom kupusu živi bračni par koji za godišnji odmor ne zna već punih 17 godina. Njihov svaki dan izgleda otprilike isto, ali s novim podacima se rutina stalno mijenja jer vrijeme je nešto nepredvidivo. 

Pomalo neobičan uvod vodi nas u Glavice, udaljene svega nekoliko minuta vožnje od grada alkara i vitezova, u mjestu iz kojeg je podrijetlom čak i glavni čovjek u Banskim dvorima. Iako ih dijeli prezime, bračni par Milanović s novim predsjednikom nema poveznica, ali ni dodirnih točaka koje bi povezale njihova zanimanja.

Marija i Dragan Milanović od 2003. godine vode brigu i Sinj stavljaju na meteorološku kartu Hrvatske. Malena postaja u njihovom dvorištu svjedoči sate i sate provedene u promatranju naoblake, vjetra, oborina, temperature i brojnih drugih čimbenika koji svaki od 365 dana čine posebnima.

Za ovaj neustrašivi dvojac koji se upotpunjuje kalendar ne predstavlja mnogo jer bila nedjelja ili radni dan svakodnevica iz meteorološkog stajališta ne ovisi o datumima ili novim mjesecima. Posao je to koji je dugoročan i zahtjevan, bez odmora i vremena za opuštanje. Svaka greška može biti presudna, a svaka dobro napravljena stvar puno puta bez ikad izrečene hvale od strane brojnih pojedinaca.

Baš je Sinj, grad heroja koji su tursku najezdu otjerali još 1715. godine, heroje dobio u Draganu i Mariji koji volonterski uspješno barataju podacima za mjesto koje je, po svim vrijednostima, specifično. Često se baš Sinjani žale na vrijeme jer temperature ljeti dosegnu iznimne vrijednosti, a malo je i koja zima prošla bez snijega.

– Sinj je specifičan, ekstremne vrijednosti su simbol Sinja, govori nam Marija dok do riječi pokušava doći njezin suprug Dragan.
– Najviše zbog kotline, ali i vrlo visokih planina te mnogo akumulacijskih jezera koji utječu na mikroklimu, dodaje ovaj vrsni lovac koji uređuje i dio rubrike ‘Dobra kob‘.

Inače, živa na termometru 1956. godine izmjerila je najnižu temperaturu, čak -24,2 stupnja. Nešto kasnije je u povijesti mjerenja ostala i 1967. godina s -22 stupnja Celzijeva, a i 2012. godine temperaturne vrijednosti bile su blizu rekordnih, izmjeren je 21 Celzijev stupanj u minusu.

– Sve te razlike utječu na ljude i život, dodaje nam Dragan govoreći kako velike amplitude imaju i veliki interes među svim hrvatskim, ali i svjetskim meteorolozima.

Jedva su otišli i sinu na svadbu

Iako s brojnim posebnostima Sinj ima tek meteorološku postaju. Marija i Dragan pokušavaju dobiti ‘zeleno svjetlo’ da ovaj specifični grad dobije i glavnu stanicu.
– Meteorološke stanice se postavljaju svakih 60 kilometara. Jedna je u Splitu, a druga u Kninu i po tim parametrima ne možemo dobiti stanicu i u Sinju. Po vrijednostima po kojima smo poznati se pokušava da i Sinj dobije glavnu stanicu, a ne samo postaju, govori nam Marija, a nadopunjuje ju Dragan.

– Uz to Cetinska krajina ima oko 60 tisuća stanovnika pa nije logično da Knin ima glavnu postaju kad mi imamo puno više stanovnika. Ipak Svjetska meteorološka organizacija ima princip od 60 kilometara i toga se naši pridržavaju. Mi uporno, uz potporu grada Sinja, tražimo neka nova rješenja, ponavlja nam naš sugovornik koji ističe kako se u Cetinskoj krajini temperature, s kratkim prekidima, mjere od 1886. godine. Od 1946. podaci se prate kontinuirano.

– Otkako se bavimo ovim, iako more nije daleko, mi ga nismo vidjeli. Ni more, ni druge svečanosti. Ovdje netko mora biti 24 sata jer ovaj proces nije samo mjerenje u 5 termina nego treba pratiti i međuprostor. Naoblaku, vjetar, grmljavinu, kišu, dugu. Fenologija je dio meteorološkog posla, dio znanosti koji prati utjecaj klime na prirodu, prepričava nam Dragan.

Zanimljivo je kako su u 17 godina tek jednom preskočili dnevnu rutinu. Bilo je to prije nekoliko godina kada je u bračnu luku ‘uplovljavao’ njihov sin. Za tu iznimku našli smo pomoć pa su se, kako i dolikuje, mogli pridružiti slavlju.

Oko malene postaje mnoštvo je raznovrsnog i dobro uzgajanog cvijeća, a tik do instrumenata nalazi se i vrt sa svakojakim kulturama. Pitali smo naše sugovornike za kraj, pomaže li baš meteorološko znanje i da zemljane zanimljivosti budu uspješnije.

– Vidi se iz priloženog, nasmijala nam se Marija.

– Naravno da pomaže. Ali i bez meteorologije se znalo kada se sadi krumpir. Stariji bi govorili da se može saditi kad možeš ‘bosonog hodati’ jer je to bila optimalna temperatura, negdje od 13 do 18 stupnjeva, zaključuje Dragan i odvodi nas do malene prostorije iz koje iz Sinja u cijeli svijet ‘lete’ aktualni podaci. 

Do prije nekoliko godina podaci su se tek mogli vidjeti nakon mjesec dana, a ubacivanje u državni sustav DHMZ-a pomoglo je da brojni iseljenici u dalekom svijetu s tek nekoliko klikova doznaju kakvo je to vrijeme u njihovom voljenom zavičaju.