Poznati splitski psihijatar: “Stvaranje samo negativne slike o koroni graniči s manipulacijom”

Ugledni specijalist psihijatrije i subspecijalist biologijske psihijatrije doc. sc. prim. Boran Uglešić je za 24sata govorio o problemima s kojima se društvo, u tijeku pandemije koronavirusa, suočava. 

Koliko ova situacija s pandemijom koronavirusa može utjecati na pojedinca, ali i na društvo općenito?

– Imamo neprijatelja o kojem ne znamo – ništa. Ljudi su bića koja općenito imaju negativnu percepciju događaja oko sebe. Evo vam primjera, siguran sam da velika većina ljudi ne zna koliko je ljudi danas ozdravilo. Informacija je tu, ali nekako prođe ispod radara. Imamo negativnu percepciju informacija te se sukladno toj percepciji javlja nesigurnost. To je osjećaj s kojim se ljudsko biće rađa i s kojim ćemo umrijeti. Kad uđemo u zonu nesigurnosti, onda “funkcioniramo pod hormonom ugroze”. Ipak, psihijatrija ne bi trebala “psihijatrizirati” koronu.

Očekivano je da ljudi ne spavaju, da su zabrinuti jer prijetnja nije imaginarna nego realna i stvarna. Čovjek je možda dobio otkaz, ugrožena je njegova egzistencija i taj čovjek sigurno neće moći mirno spavati. Njemu nije prva stvar ići kod psihijatra i raditi na svom problemu sa spavanjem, njemu je prva stvar kako riješiti egzistenciju. Ne bih preporučio da se oko korone radi tolika negativna percepcija. Iako zvuči čudno, postoji mnogo slučajeva kojima je korona donijela pozitivne promjene u životnoj dinamici. Stvaranje samo negativne slike o koroni graniči s manipulacijom.

Važno je da čovjek u ovim kaotičnim vremenima sam sebe reducira. Istina jest da smo u iznimno dinamičnoj fazi čovječanstva i da će promjena biti. No moramo biti svjesni da je pandemija bilo u povijesti i da će ih i opet biti u budućnosti.

Mogu li ljudi od ove situacije s koronavirusom uopće razviti neku težu duševnu bolest, primjerice PTSP?

– To je “preteška dijagnoza”. Treba pričekati određeni period kako bismo ustanovili odgovaraju li simptomi nakon korone PTSP kriterijima. To su ponovno proživljavanje traumatskog iskustva, košmarni snovi, razdražljivost, anksioznost i cijeli niz drugih simptoma. Konkretniji PTSP je onaj nakon zagrebačkog potresa. Kako je potres nekontrolirajući i nepredvidiv, ljudi su u stalnoj strepnji i strahu od ponovnog udara te tako pobuđuju simptome PTSP-a. PTSP koji je za sada realno očekivati, a da je usko vezan za koronu, jest PTSP zdravstvenih djelatnika.

Postoji i ona skupina ljudi koja koronu negira, smatra da je sve izmišljeno. O čemu tu govorimo?

– Čovjek je od pamtivijeka sklon teorijama urote za sve pojave koje nisu sasvim argumentirane. Dovoljno vam je da u 21. stoljeću postoje ljudi koji vjeruju u teoriju kako Zemlja nije okrugla. Kako znanstveno nemamo konačne odgovore, ovo je idealna situacija da čovjek uđe u takve priče, negacije, racionalizacije, idealizacije.

Nije problem reakcije takvog pojedinca nego njegove neodgovornosti, prvenstveno prema društvu, a onda i sebi. Trebao bi postojati način kako tog čovjeka označiti kao neodgovornog. Nažalost, samo kroz zakon neki pojedinci shvaćaju granice društveno prihvatljivog ponašanja.

U kakvom društvu mi danas živimo?

– Živimo u stoljeću u kojem se riječ depresija prostituira. Govori se da su mediji depresivni, da je vrijeme depresivno, depresivno ovo, depresivno ono, a depresija je zapravo jedna teška duševna bolest koja narušava raspoloženje, interese, inicijativu i zadovoljstvo i ne bi tako olako trebala biti upotrijebljena. Mi kao društvo možemo pričati o nezadovoljstvu ovim ili onim. Nezadovoljstvo koje smo, nažalost, nametnuli sami sebi. Naše društvo je kontaminirano konzumerizmom. Društvene mreže su možda jedan od glavnih pokretača nezadovoljstva među ljudima, posebice mladima. Kako netko neizgrađene osobnosti može izrasti u potpuno zdravu odraslu osobu ako mu je od malih nogu servirano da je uvijek i u svemu netko drugi bolji? Kako tom mladom čovjeku objasniti da je velika većina na društvenim mrežama laž jer je u čovjekovoj prirodi da prezentira najbolju verziju sebe? Ipak, u vrijeme korone osvrnuo bih se na pozitivan učinak tih istih mreža. Nadam se da ste primijetili sjedinjavanje čovječanstva na jednom pozitivnom valu humora i zezancije.

Ljudi su pjevali po balkonima, dijelili objave iznimno pozitivnog sadržaja. Dakle, u društvu današnjice još “postoji čovjek”. Preduvjet je, očito, da budemo svjesni da u “susjeda trava nije zelenija”. Također, velika društvena zanimljivost jest ono što se od nas kao pojedinaca traži u vrijeme pandemije. Dakle, odgajani smo da budemo užurbani, da konstantno lovimo nešto. Sad se od nas traže samo dvije stvari – inaktivnost i odgovornost.

Kako u ovoj situaciji održavati mentalnu higijenu?

– Prvo i osnovno, kako sam već rekao, treba imati dobar, kontrolirani dotok informacija. Ako ćemo čitati sve što internet nudi, od komentara do teorija urote, i to konstantno i opetovano, sigurno se nećemo moći pohvaliti kako se bavimo mentalnim zdravljem jer će naše misli biti kontaminirane negativnom percepcijom. Treba se i dalje, kao u vrijeme “lockdowna”, pokušati okupirati nečim što vas veseli, bilo da je riječ o čitanju knjiga, prirodi, uređivanju vrta, obiteljskim i prijateljskim odnosima, odnosno nečim konstruktivnim. Vidimo da su se ljudi masovno okrenuli prirodi i izletima, vježbanju, šetnji, generalno zdravlju. Uostalom, nikad nam životne okolnosti nisu jasnije pokazale koji bi nam trebali biti životni prioriteti.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.