Trio gušt je svoju prepoznatljivost ostvario zahvaljujući
svojim zabavljačkim sposobnostima, ali i činjenici što zanimljivo spajaju
akustičnu plesnu i električnu glazbu. Članovi su Dundo, Rade i Gordan koji su prijatelji i kolege više
od trideset godina, a ime su odabrali zbog Dalmacije, pića, hrane, ljubavi i
dobre glazbe. Sve navedeno je gušt, što na latinskom znači užitak.
Trio gušt je u nekoliko navrata sa svojom glazbom proputovao
cijelu Europu, Australiju, Novi Zeland, Singapur, Japan i mnoge druge zemlje.
Iako trenutno imaju manje koncerata nego prije, iako su nešto stariji, njihova
volja i ljubav prema nečem što traje 32 godine nikako ne prestaje. Ne želeći
zanemariti grupu s tako dugim i uspješnim trajanjem na glazbenoj sceni,
razgovarali smo sa Želimirom Dundićem
Dundom koji nam otkriva novu fazu splitskog sastava.
U vrijeme osnivanja
niste htjeli biti još jedna feštarska grupa.
– Trio gušt je napravio svoju priču zbog akustičnih mikseva
snimljenih u komadu, drukčiji smo od ostalih zato što nismo programirani ni
kompjuterizirani. Mi dobro uvježbamo materijal, uđemo u studio i odsviramo. Ja
i sada imam u glavi deset mikseva koji bi bili rado slušani.
Pa zašto ih ne
snimite, to bi ipak bio vaš jubilarni deseti miks-album?
– Sada se u sve to uplela administracija. Prije smo mi
obrađivali pjesme i potpisivali autore i izvođače kojima su išli tantijemi i
nije bilo nikakvih problema, a danas ih trebaš kontaktirati da ti oni daju svoj
pristanak. S obzirom na to da nama na jednom albumu ima 60 refrena, znači da bi
trebao kontaktirati 120 ljudi, više bi vremena potrošili na skupljanje potpisa
nego na snimanje i uvježbavanje. Svi ti autori su egotriperi, oni za sebe misle
da su najbolji. Svatko od njih će reći da mi to prvo snimimo pa će oni onda
odlučiti.
To sve upućuje da je
vrijeme za neke promjene, ako mislite i dalje stvarati glazbu.
– Istina, promjena je autorski rad. Pjesma “Šveti Ivan
afrički” je napravila posao, nas je tada publika povezala s miksevima i
veseljacima i tako to ostaje i danas. Krenuli smo se fokusirati na autorske
pjesme, premda smo mi izdali već četiri autorska albuma do sada, ali su nas
ljudi uz vesele mikseve više prepoznavali. Izdali smo ove godine čak tri
pjesme: “Šah mat”, “Al Capone” i “Jube”.
Sve imaju popratni spot, odnosno za zadnju navedeni čekamo finalnu verziju.
Teško je jer na estradi vladaju klanovi koji su zauzeli pozicije i klanove, a
tko će se zauzeti za tri stara i ružna tipa, besperspektivna. Nikome nismo
interesantni, pa ni medijima.
Kažete da ste snimili
spotove, koliko često se emitiraju?
– Pa čujem da se nešto vrte, na naših preko 30 spotova je
vidno uložen jako veliki trud, ali i tu postoje kriteriji. Elio Pisak se šeće uz more i to je dvadeset puta, a mi u kazališnoj
odjeći s Kemalom Montenom, Jolom,
Nižetićem, Kondžom i ostalima budemo samo jednom. Nije baš da samo Gonzo
zna snimati spotove.
Tko je zadužen za
autorske pjesme, s kojim autorima ste se povezali?
– Tekstove pišem ja, a aranžmane nam radi Toni Lasan u Njemačkoj. On je vrhunski
u svome poslu. Da vam dočaram, radio je glazbu za filmove i serije, zadnja dva
albuma Harisa Džinovića, Halida Bešlića,
Saše Matića…
Kako se uklopio Trio
gušt, u glazbenom smislu, u navedeno društvo?
– Toni je polivalentan čovjek, on zna raditi sve. Provede po
pola godine u Španjolskoj da bi s njima svirao, učio i snimao. On je genijalac
kao Vuco.
Zašto je po Vama Vuco
genijalac?
– On je jednostavno autorski genije, cijenim ga kao pjevača,
autora i aranžera. Njemu treba ular i sedlo, zato što si sa svojim nesputanim
ponašanjem radi loše. Koliko je dobro za njega da radi takav imidž, toliko mu s
druge strane škodi.
Pričate o genijalcima
u glazbi, koje je Vaše mišljenje o Tonču Huljiću?
– On je nedodirljiv, on je umrežen. Zašto se njemu ne može
reći da je Grašina pjesma “Uvik
isti” plagijat, sjetite se refrena pjesme “Nek živi ljubav” Srebrnih krila i
bit će vam sve jasno. No ono što je radio s Magazinom je odlično, a naročito mi
se sviđa Madre Badessa. Treba reći ono što je.
Možete li za sebe
reći da ste malo frustrirani?
– Nisam malo nego puno. Muči me što kraj mene prolazi
rijeka, a nitko mi neće da dopusti da stavim vodenicu. Na početku svog mandata Baldasar mi je rekao da mu dam
prijedlog za Splitski festival jer mu ovaj festival izgleda kao San Remo iz
šezdesetih godina. Tada sam ja zajedno s
Nenom Ninčevićem i Stivijem
posložio koncept i elaborirao mu ga po dogovoru. To mu je u ladici stalo dva
mjeseca pa mi je onda poslao Gorana
Kovačevića koji me potapšao po ramenu i rekao bravo, ujedno je to bio i naš
zadnji kontakt. Zadnji festival je bio kao San Remo četrdesetih. Ako koga
zanima taj elaborat, nalazi se u Baldasarovoj ladici. Mislim da je ovo dovoljno
za frustraciju.
Imate li gaža?
– Ne radimo loše, ali nije to kao prije. Bitno je da
frižider nije prazan.
Aktualna je priča o
organizaciji i izvođačima za novogodišnji doček u Splitu, kako Vi to
komentirate?
– Odavno prožvakani klišej, loše posložen trio Kondže,Bana i Vuce.
Rekli ste da je Vuco
dobar?
– Pričamo o konceptu, ali svatko od njih pojedinačno je
odličan. Sve se svodi da oni koji nemaju gdje odu na Rivu dva sata i u ponoć se
izljube. Grad je prije i poslije mrtav. Po meni bi cijeli grad trebao slaviti
cijelu noć s puno izvođača kako bi svi ugostitelji i trgovci u centru mogli
nešto zaraditi. Za našu struku najveći su dočeci na trgovima najveće zlo. No
što ćemo kada ne rade objekti i hoteli, a svi su oni prije imali glazbu.
Vjerojatno se ne
isplati, čini mi se kako ljudi više nemaju novaca za hotelske provode odnosno
to danas spada pod nekakav luksuz.
– Ako ljudi nemaju novaca na ovim prostorima onda treba
srušiti hotele, zasaditi kupus i držati ovce. Ako su hoteli samo za one koji
imaju novce, onda nam ni ne trebaju.
Hoteli su za uglavnom
orijentirani na turiste, a ne na domaće ljude.
– Ako ćemo se orijentirati samo na turizam i Nijemce,
Kineze, Sveđane i ostalo, onda napravimo anketu i vidjet ćete da su gosti s
Balkana najbolji potrošači i upravo ti gosti punili su hotele za sve blagdane i
praznike.
Ima li nešto
pozitivno trenutno u Vašem životu, veseli li Vas nešto?
– Grabovac, tamo jako puno radim i to me raduje, dosta
vremena tamo provodim. Kada imate veliku
kuću i okućnicu, glupo je pitanje je li imaš što raditi. Ako netko ne zna što
da radi u životu savjetujem da napravite bazen i stavite travnjak oko njega,
uvijek se ima što raditi.
Mali je broj
glazbenika iz Splita koji nisu bili Vaši gosti u Grabovcu, kako izgledaju
vaša druženja?
– Pijemo, jedemo, pjevamo i igramo na balote. Samo da je
opušteno.