Reportaža s Križina: Posljednji radni dan pod posebnim okolnostima proveli smo s našim ‘superherojima’

Kako nevidljivi neprijatelj Dalmaciju neće izbjeći, iako su se to mnogi nadali opravdavajući te želje dalmatinskim inatom ili nekom izdržljivošću, baš je 18. ožujka koronavirus ‘kročio’ i u Splitsko-dalmatinsku županiju. 

Napast je velikom brzinom napravila pravi ‘dar-mar‘, usput ušutkala sve one neviđene pozitivce i pokazala svim ljudima kako ne mogu uvijek računati na ljudske odgovore. 

Odgovori su stigli isto toliko brzo koliko se i virus širio, u kratkom roku posložili su se redovi za novonastalu situaciju i borba, vrlo uspješna, je mogla krenuti. Na prvoj crti stali su brojni zdravstveni djelatnici, a unatoč pucanjima sa svih strana Splitsko-dalmatinsku županiju baš su od potpune katastrofe čuvali ljudi koji su svoje živote stavili na raspolaganje i tako spašavali druge.

Svakojaki slučajevi u županiji bili su novi izazov, sa svih je strana ‘curilo’, a najveća rupa stvorila se oko Doma za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici. Ipak, cijeli sustav pokazao je zajedništvo, upornost i veliku snagu koju je baš u subotu zaključio prestanak rada ‘Respiracijsko-intenzivističkog centra’ na Križinama.

Sati i sati neizmjernog truda od ljudi koji su postali naši ‘superheroji‘. Ljudi kojima ni jedan pljesak ili naklon do poda nisu dovoljni da bi opisali i odgovorili na njihovu žrtvu. Ljudi koji su nam omogućili povratak, kakav-takav, nekoj novoj svakodnevici.

Posljednji radni dan pod posebnim okolnostima proveli smo s onima koji nisu željeli medijsku pažnju, jer kako su nam kazali, sve je to dio njihovog poziva koji je, s koronavirusom, probio neke nove granice.
– Reagirali smo jako brzo, COVID-tim u KBC-u proveo je sve planove i uspješno smo odgovarali na izazove, kratko nam je kazao Ivica Vuković, kardiolog, a ujedno i pomoćnik ravnatelja KBC-a Split za upravljanje i koordinacijom posebnog centra na Križinama.

Nakon više od dva mjeseca prebire po svim podatcima, brojkama i slučajevima koji su Hrvatsku trenutno paralizirali, a fokus javnosti bacile baš na liječnike, medicinske sestre, tehničare i drugo medicinsko osoblje.

O uspješnosti dovoljno govori podatak kako su u kriznom razdoblju zaražene tek tri medicinske sestre u splitskom KBC-u.

‘Sve je to dio naše normale’

Zanimljivo je bilo vidjeti i cijeli korona-postupak. Pohitali smo, u pratnji Vukovića, i prema prostoru gdje je organiziran prijem bolesnika i uzimanje briseva.

Po standardnim procedurama tretiran je i potpisnik ovih redaka. S temperaturom 36,4 stupnjeva ušli smo u bolničke prostore i nazočili pravom malom ‘osinjaku’ jer je baš u tim trenutcima na testiranje stiglo dvoje bolesnika. 

Osoblje je užurbano oblačilo svu potrebnu, zaštitnu opremu. U istim trenutcima diskutiralo se moguće rješenje problema, slagale varijante i usuglašavalo mišljenje nekoliko djelatnika, a onda se i krenulo na posao.

Prvo mjerenje temperature, ispitivanje povijesti bolesti, a onda i testiranje. Jako bolno za starca koji je, s posebnom pozornošću, slušao sve upute i lijepe riječi mladog tima. 

Među svim tim nasmiješenim licima koji su tako skrivali umor našao se i doktor Ilija De Micheli-Vitturi. Na nekoliko minuta izuzeli smo ga od posla kako bi nam ispričao što se sve to, u protekla dva mjeseca, događalo na njegovom radnom mjestu.
– U početku smo bili prestrašeni jer nismo znali što nas čeka. Pripremali smo se od početka maksimalno ozbiljno, a sad na kraju svega se miješaju osjećaji. Najviše je umora, ali i zadovoljstvo što smo napravili dobar posao, govori nam doktor zanimljivog prezimena pa smo, u dogovoru s kolegama, obećali kako ćemo pokušati zeznuti sve one koji ovo čitaju i kazati kako je doktor došao kao ispomoć iz Italije.

Najveći problem predstavlja posebno odijelo, nastavlja nam doktor Ilija, te dodaje kako su se susretali s raznim situacijama.
– Pacijenti nisu obolijevali od koronavirus nego od svih dijagnoza, kirurških i internističkih, ali postupali smo prema svim pacijentima uz maksimalnu moguću skrb, koliko je to bilo moguće. Nismo mi neki superheroji. Ovo je naš posao, to je naš poziv i mi to radimo najbolje što možemo. Mi se jesmo nešto više žrtvovali, ali sve je to dio naše normale, pomalo skromno govori naš sugovornik.

Okolnost koja mu je cijelu situaciju otežavala, priznaje nam, bila je fizička odvojenost od supruge i djece.
– Dođeš doma i onda okolo bježiš od svoje žene i djece, ne smiješ vidjeti ni starije. Osjećaš se kao građanin ‘drugog ili trećeg reda’, čak i kao zatvorenik. Djeca mi dva mjeseca nisu izašli iz kuće tako da je bilo neopisivo kad su napokon izašli vani, priča nam Ilija.

Luda sreća na Hrvatskoj strani

Odličan rezultat koronavirusa pripisuje odgovornosti građana, ali i dobroj reakciji svih nadležnih institucija.
– Možda je to neka luda sreća, ali Hrvatska je odlično odreagirala u ovoj situaciji. Građani su se držali uputa, nisu svi, ali većina jest, i zdravstvo je odradilo najbolje što može. Dogodio se ulazak virusa u Domove za starije i nemoćne, to nam je svakako bio najteži dio posla, zaključuje nam doktor.

Luda sreća bila je na strani Hrvatske, a iako su mnogi kritičari baš Splitsko-dalmatinsku županiju ‘utapali’, pa čak i za virus krivili mlade koji su se tobože okupljali u kafićima, brojke govore potpuno suprotno. 

Iako je oko jedne trećine svih smrti zabilježeno baš u splitskoj bolnici istraživanje je pokazalo da se rizik umiranja nije značajno razlikovao u usporedbi s ostatkom Hrvatske. 

Štoviše, promatrajući posebnu značajku stručnog naziva CFR, koja označava broj umrlih u odnosu na broj oboljelih od koronavirusa Splitsko-dalmatinska županija imala je 4,4 posto smrtnosti. Za usporedbu je dovoljno uzeti susjednu nam Italiju koja je u istim parametrima imala više od 14 posto smrtnosti.