Misterije borilačkih vještina

U Hrvatskoj borilačke vještine treniraju većinom mladi odnosno djeca i tinejdžeri dok je vani trend (prije svega u SAD-u) da sve više žena kao i osoba srednje i starije životne dobi trenira borilačke vještine za potrebe samoobrane, ali i kao vid rekreacije i općenito fizičke kulture.

Kad je riječ jednoj od najstarijih borilačkih vještina na svijetu – hrvanju koje u užem smislu označava naziv za sportsku borbu između dvojice takmičara s ciljem da se protivnik obori pomoću zahvata ruku i uopće snagom mišića, a bez udaranja, jednako je važno znati da je hrvanje jedan od najstarijih i najpopularnijih sportova u svijetu općenito. Od godine 708. prije nove ere postao je dio drevnih olimpijskih igara, a Stari Grci su fuzijom hrvanja i boksa stvorili posebnu disciplinu zvanu pankration koja je preteča modernog gladijatorstva odnosno MMA-a.

Kraljica svih borilačkih vještina je najstariji ratnički sistem na svijetu – kineski kung fu, iz kojeg su nastali mnogi modificirani stilovi (wushu, jet kundo, itd.). Kristalizujući se kroz mnogobrojna ratovanja među raznim kineskim carstvima, kung fu je postao i ostao borilački sistem najsavršenijeg mehanizma koji u sebi zatvara sve aspekte borenja. 

Najrasprostranjeniji borilački sport u svijetu je karate koji potiče iz Japana. Nastanak karatea vezuje se za stare borilačke vještine Okinave u 19. stoljeću, gdje su se lokalne tradicije miješale sa kineskim i japanskim utjecajima. Početkom 20. stoljeća karate stiže u Japan, a poslije Drugog svjetskog rata raširio se po svijetu i postao jako popularan.

Judo je borilačka vještina i olimpijski sport koji je nastao kao skup probranih tehnika iz tradicionalne jujitse, što je u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine. 

Jujitsu kao takva bila je sublimacija svih mogućih tehnika i danas se smatra vrhunskom vještinom i vrlo atraktivnim borilačkim sportom koji se posebno trenira kroz sve iole ozbiljnije vojne i policijske sustave diljem svijeta. Glede juda, njegov osnivač Jigoro Kano, nakon što je savladao nekoliko stilova jujitse, odlučio je da uzme ono najbolje i odbaci nepotrebno tako da je stvorio moderni judo u kojem i dan danas najveći štih, svojim rezultatima, stvaraju upravo Japanci. Tim više jer upravo je judo neizostavan dio japanske kulture življenja i treniranja diljem njihovih škola.

Boks ili plemenita vještina (budući da zabranjuje udarce protivnika dok je na podu) je rasprostranjen diljem svijeta. Prva boksačka pravila novijeg doba potječu iz Londona, gdje je su u 18 stoljeću zabilježena pravila koja su definirala prostor za borbu, zabranjivala udarce glavom, te udarce ispod pojasa i slično. Danas razlikujemo dva osnovna pravca boksa: amaterski (često nazivan i olimpijski) boks koji se prakticira na Olimpijskim igrama, te profesionalni boks, kojim upravlja nekoliko različitih boksačkih federacija (čak i previše njih, istini za volju). Svaka federacija postavlja svoja specifična pravila vezana uz rangiranje boksača i načine osvajanja titule prvaka, iako su sama boksačka pravila u osnovi vrlo slična ili čak identična. 

Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi tae što znači udariti nogom, kwon  što znači udariti rukom i do što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna.

Kickboxing je zapadnjački sport – jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga početkom sedamdesetih je napisao Mike Anderson – Amerikanac i veliki prijatelj Hrvatske i naših boraca a također se sastoji od više stilova koji su jako atraktivni i popularni. Nastao je na osnovama boksa, karatea, teakwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih, ali i zapadnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, to treba krasiti svaku borilačku vještinu/sport bez obzira na ime te čuvati tradiciju koji je Istok utkao u razvoj svake vještine.