Migranti Imoćaninu iz dvorišta ukrali automobil i završili u provaliji kod Sinja

Dva državljanina Libije (27 i 33) su, u noći 4. rujna, iz dvorišta Imoćanina Bože Đereka ukrali automobil marke Renault. 

Automobil je uočen od strane policijskih službenika na području Sinja, nakon što je prošao kroz crveno svjetlo. Koristeći zvučne i svjetlosne signale pokušali su zaustaviti vozilo, no vozač se oglušio i nastavio vožnju. 

Nedugo zatim, dvojac je s ukradenim automobilom sletio na nepregledan i nepristupačan teren koji je obrastao šumom i pobjegao, ali je uskoro uhićen. 

Vlasnik automobila je šokiran

Radio Imotski je razgovarao s oštećenim Božom Đerekom.

– Došao sam sa svojim Renault Meganeom oko 9-10 sati navečer parkirao ga kao i svaki put u dvorištu nekoliko metara od prozora svoje spavaće sobe. Ključeve od Meganea po običaju ostavio sam u ladici do suvozačeva sjedala. Navika je to. Uostalom, moja se kuća i ne zaključava. Običaj neki, starinski, nikada nitko u zaseoku ništa nije izgubio i ne daj Bože da je nešto otuđeno. I onda nešto iza tri sata izjutra zvoni netko na vratima.

Neobično, no mislio sam da nekom susjedu nešto treba. Na vratima naši policajci, s priopćenjem koje me šokiralo. Prvo su pitali gdje mi je auto. Ja rekoh, eto tu ispred kuće. I onda pogledam onako mamuran s vrata, a moga Renaulta nema. Tada mi rekoše da mi je auto pronađeno na predjelu između Sinja i Knina, točnije između Sinja i Peruće. 

Na brzinu su mi objasnili da je bila potjera za mojim Meganeom i da je na kraju automobil sletio s prometnice. I što sam mogao učiniti, ništa mi nije bilo jasno. Kroz glavu mi je prošlo stotinu scenarija: tko, kako, kako to ispred moje kuće gdje živim s mojom obitelji, malena djeca u kući!? Onda se prisjetim priče od prije dva dana kako su u Aržanu migranti presreli onoga staroga čovjeka od 77 godina, pa promislih da je tu niti kilometar dalje granica sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. 

Opet mislim tu je glavni prijelaz, tu ne mogu, ali ima okolo šume i brda sa sjeverne strane našega sela. Sto i jedna pomisao. Znadete ono, nije vam ugodno. Onda znam da mi ni vrata od kuće nisu zaključana, jer moja majka koja vodi brigu o tome jednostavno nema naviku zatvoriti kuću. Uostalom, kuće i susjedi oko nas, nikada se ništa potrefilo slično nije. U zaseoku nemamo ni pse da se iako čuje lavež. Ma, što ću vam govoriti – priča razočarani Božo.

Po svemu sudeći, nastavlja priču Bože, mora biti da su ta dvojica, bar tako jutros čujem okolo, došla nekako između jedan i jedan i pol ispred moje kuće. 

– Kako je moj Megane, kao obično, prednjim dijelom bio okrenut prema mojoj kući, rekoh svega par metara od prozora sobe, oni su ga morali stvarno polako gurati neupaljena kako bi izašli na ovu našu glavnu seosku cestu. Gdje su ga upalili, kada su našli ključe, kako su se okrenuli, to je već priča za sebe!? Samo znam da sam i ja i cijela moja obitelj u takvom šoku da vam zaista više nemam što kazati. Čujem da mi je automobil još ispod ceste, totalno razlupan, a što se i vidi po ovoj slici koju mi je poslao jedan prijatelj te, da će ga trebati izvući. A kako naplatiti štetu, od koga, to sada nitko ne zna – veli Bože.

I tako noću hodaju neznani ljudi i u blizini glavne prometnice prema velikom graničnom prijelazu u Vinjanima Donjim. Kako su i odakle pristigli, nitko ne zna iako naša granična policija 24 sata nadgleda veliki teren uz granicu. No, oko granice ima i šume i skoro nepristupačnog terena, ne može se sve ni vidjeti. No, očito da migranti ne biraju sredstva i da su uz nedavni slučaj kod Aržana, sada iskazali toliku hrabrost da su došli na domak Imotskog. Uz epidemiju korone, sada još i ovo, komentiraju Imoćani. – piše Radio Imotski.