Ivan Javorčić je sa Sud Tirolom napravio povijesni uspjeh, mali klub osnovan tek 1995. godine u Bolzanu kojim upravlja njemačke manjina, uveo je u Serie B, drugi rang nogometa u Italiji. Ušao je 43-godišnji splitski stručnjak u almanahe prvim ulaskom Sud Tirola u Serie B, a sebi podebljao životopis, jer već s Pro Patrijom ima ulazak u Serie C.
Najprije samo razgovarali o fešti, ali i lakoći kojom je Sud Tirol slavio s 2:0 kod Triestine ne dajući pratitelju Padovi ni grama nade da ih sustigne u posljednjem kolu.
- Evo me doma s kćerkama, još pun dojmova. Trebalo je odraditi tu posljednju utakmicu koja je mogla biti nepredvidiva, moglo se svašta dogoditi. Nije bilo lako imati stvari pod kontrolom zbog emocija koje je ona nosila. Nije lako igrati takve utakmice, ali momci su stvarno odigrali na razini i dobili. Fešta je bila lijepa, puno emocija, došlo je dosta naših navijača iako mi nismo nogometna regija, ali smo užgali tamo entuzijazam gdje su drugi sportovi ispred našega. Za njih je čudo, budući da nogomet nije broj jedan.
Vrh ste preuzeli nakon sedmog kola i niste ga ispuštali? Kad ste shvatili da biste mogli biti prvi i izboriti direktni plasman u Serie B?
- Bilo je par trenutaka kada mi se učinilo da bi to moglo biti to. Kada smo igrali kod Padove u prosincu bez desetorice igrača zbog covida i ostali 0:0. Tamo sam shvatio da momčad ima pobjednički mentalitet, da može igrati i s poteškoćama. Nekoliko utakmica s velikim suparnicima smo odigrali na jako visokoj razini i iz njih sam shvatio da se razvijamo kao nogometna ideja te da igramo pobjednički nogomet. Isto tako, pri kraju, kada smo doživjeli jedna poraz u samoj završnici te jednu odigrali neriješeno i kada nam se Padova sa serijom od 8-9 pobjeda približila i stiskala, odlično smo reagirali.
Za Vašu karijeru, ali i klub, ovo je jako važno, jer već ste uvodili Pro Patriju u viši rang, a sada i Sud Tirol. Krenuli ste iz četvrte lige, pojavili se u poslu u nižim ligama, a sada ste poznati...
- Istina je da sam krenuo od nule, moj put je prepoznat, ljudi ga respektiraju u profesionalnom svijetu. Rano sam prestao igrati zbog ozljede i krenuo od dna, uslijedilo je penjanje koje ima svoju neku specifičnu težinu. Ovo je velika pobjeda jer te gura u nogomet "che conta", koji se gleda ozbiljnije.
Poznatiji ste u Italiji nego u Hrvatskoj, tako nam se čini?
- Meni je to i normalno, jer je moj profesionalni život u Italiji počeo kada sam imao 17 godina, isklesan je ovdje. Ali vrlo drago mi je što sam primio čestitke od trenera koje cijenim iz Hrvatske, javili su se Tomić i Bjelica, dok su me Jurić i Tudor odmah zvali nakon utakmice. To je stvarno lijep trenutak, ali od sutra se već kreće od početka. Očekuje nas još Superkup Serie C s Barijem i Modenom.
Kakvi su planovi za dalje?
- S ljudima iz kluba trebam sjesti, moramo popričati, ugovor mi se automatski produljio, vezan sam za njih, ali to neće biti presuđujuće. Moram vidjeti kakva je vizija kluba, a sigurno će postojati interesa i na "mercatu", tako da treba odvagnuti sve opcije. No, prije svega me interesira kako bi to ovdje moglo izgledati. Evo, u planu je uskoro izgradnja novih tribina, sa šest tisuća će se kapacitet stadiona povećati na 11 tisuća.