Svaka pjesma o Sinju kao neizostavan motiv ima dekor s drevne gradske utvrde.
Mačkule, imitacije topova mužara označavaju sve važno u svečarskim danima u Sinju. Pucaju u polascima i odlascima, slavlju pogotka ‘u sridu’ ili kao poziv alkarima i alkarskim momcima. Mačkule u Sinju su trajan spomen na svu žrtvu koju je prolazio narod Cetinskog kraja kroz minula stoljeća.

– Svečane dane u Sinju čekaš cijelu godinu. Ono što za svakog Sinjanina predstavlja Alka, to za mene predstavlja pucanje mačkula. Vrlo jednostavna formula, govori nam
Ante Budimir, diplomirani inženjer rudarstva zadužen za pucanje sa Starog grada. Govori nam to velikodušno dok postavlja sve potrebno pred još jedna alkarska natjecanja.
Budimirova ‘desna ruka’ su prijatelj Milan Vrca i njegov sin Dino. Isto radno mjesto Budimira i Vrce značilo je početak cijele priče s mačkulama.
– Prije smo mačkule pucali pomoću sporogorećeg štapina, a sada pucamo s nekih dvadesetak metara daljine, na električno paljenje. Tako je i puno manja vjerojatnost za ozljede. Vatra i crni barut, to dvoje je nespojivo, objašnjava nam Budimir.




Ozljeda je, nažalost, ranije i bilo. Čak su i Budimir i Vrca doživjeli povrede. Srećom, bez posljedica. 2013. godine, u jednom od posljednjih pucanja za Veliku Gospu, barut se rasuo pored mačkule, a štapin je izazvao naglu reakciju prilikom paljenja. Budimir je imao ozljedu oba oka, jedva su ih spasili.
Vrca je lakše ozlijeđen i 1990. godine kada je nastradao s kolegom Gaurinom. On je imao teške ozljede koje su mu ostavile trajne posljedice. Pogledamo li još malo dalje, i dugogodišnji pucač Tino Alčić prije četrdesetak godina je zbog mačkule ostao bez oka.
Skupa od 1990. godine
Sa Starog grada pogled puca na cijelu Cetinsku krajinu. Jasno se vidi i Alkarsko trkalište s kojeg se dobro i čuje šušur tribina. Saveznik minera je Gradska glazba Sinj. Kad krenu vesele note nakon pogotka ‘u sridu’, to je znak za paljenje mačkula.
– Za Baru pucamo 12 puta, za Čoju isto toliko uz to da pucamo i kod trenutka proglašenja pobjednika. Za Alku je protokol poseban. Od 6 do 7 sati ujutro pucamo svakih 10 minuta. U 13 sati ispucamo još 6 komada, a za Alku se označava i svaka ‘srida’, između trka i još popratnih stvari.

Od prošle godine mačkule ne pucaju za blagdan Velike Gospe, po želji gvardijana Svetišta Gospe Sinjske, fra Ante Čove. On je kazao da se na dostojan način i u miru taj veliki dan u Sinju može proslaviti i bez mačkula sa stare gradske utvrde.
Obaveze spomenutog trojca nastavljaju se na Vučkovića dječjoj Alci.
Staž je ogroman. Budimir i Vrca od 1990. godine svečanostima u Sinju daju ‘bučnu kulisu s visine’.
Interesa mladih za nastavak ove tradicije ima, kaže nam Budimir, ali neumoran tandem će sve dok bude dobrog zdravlja svake godine u kolovozu vršiti poseban zadatak.
Bili smo vrlo kratki i efikasni. ‘Meštre od mačkula‘ ostavili smo da na vrijeme sve pripreme, a imali su toliko vremena da skupa poziraju pred objektivom našeg reportera. Želimo im što više pucnjeva bez ozljeda, na ponos puku Sinja i Cetinskog kraja.