Bačvice: Kome sređena situacija i red ne odgovaraju?
organizaciji Gradskog kotara Bačvice, kako je i najavljeno, već bi se trebao
održati ispred igrališta OŠ Pojišan iduće subote. Smatraju da se veliko vanjsko
igralište dano u koncesiju privatniku treba vratiti svima na upotrebu, bez
ograničenja termina.
No, u međuvremenu su se javili i roditelji djece koja
treniraju nogomet u NK Pomak, koji je koncesionar na tim igralištima. Njih 49
poslalo je u našu redakciju priopćenje, ajmo reći druge strane. Prenosimo dio
priopćenja roditelja, okončan s – “Ostavite našu djecu na miru!!”
– U posljednje vrijeme svjedoci smo nevjerojatne i
neviđene hajke na klub “Pomak”, odnosno njegovu nogometnu školu koja
se održava na prostoru školskog igrališta o.š. “Pojišan”, a pohađaju
je naša djeca. Razmjeri te hajke su dosegli neviđene razmjere, te se organiziraju
pohodi, često i neupućenih građana Bačvica na nogometna igrališta, dovode se
opasni psi, te sve skupa djecu izlaže stresu i strahu. Na taj način se djeca
koriste ili bolje rečeno zloupotrebljavaju za nejasne ciljeve i osobne ambicije
tko zna koga.
Jedna smirena i sređena situacija, ambijent športskog
druženja i treniranja, želi se prikazati kao problem?!
Kao roditelji koji svakodnevno pratimo rad s našom djecom
izuzetno smo zadovoljni sa načinom na koji se stručno osoblje – treneri ophode
prema djeci, koliko su interesa
samoprijegora i ozbiljnosi ugradili u športsko izrastanje djece. –
stoji između ostalog u priopćenju, u kojem skupina roditelja naglašava kako su
“objede i laž da tu treniraju djeca iz svih krajeva grada, a ponajmanje s
područja G.K. Bačvice”. Konačno postavili su i nekoliko pitanja te dali i
odgovor.
“Kome smeta ovako organiziran način bavljenja
športom djece, stručan športsko-pedagoški rad s djecom i športski uspjesi naše
djece, kome smetaju treninzi na kojima se ne galami, psuje nego ozbiljno radi,
kome smeta ograđen prostor igrališta koji je takav samo da bi se očuvao teren i
cjelokupna športska (ne baš jeftina) infrastruktrura od uništavanja
“nezvanih gostiju”, i konačno kome smeta red, mir i zadovoljstvo nas
roditelja da nam se djeca u miru bave s onim što vole i da smo mi mirni kada
nam se djeca upute na trening.
Odgovor je jednostavan i jasan: svima onima koji najviše
vole kad “susjedu krepa krava”, koji u rušenju tuđeg uspjeha vide
način prikrivanja svojih neuspjeha, kojima red smeta jer se u neredu izvrsno
snalaze… Zar je moguće d gospoda iz Gradskog kotara ne shvaćaju i da uspjeh
“Pomaka” i svega što se događa na tom terenu je i njihov uspjeh jer
se na njihovom području dešava nešto korisno što daje pozitivne i športske i
pedagoške rezultate, te mogu mirno u svoje političke litanije uvrstiti i ovaj
fenomen, a da pri tome nisu ni prstom makli. Konačno, svima je jasno, osim
izgleda upravi Gradskog kotara, da kotar Bačvice ima i te kako većih i
životnijih problema s kojim se stanovnici svakodnevno susreću, a da pritom u
Kotaru ništa nitko ne poduzima.”


