Ćelići zastavom osvajaju svijet: Od Berlina preko Poljske do Rusije, a vrhunac slijedi na Poljudu

Poljud je za utakmicu s Mađarima rasprodan u rekordnom vremenu. Oni najvjerniji navijači su, bez obzira na višegodišnji rat s čelnicima Hrvatskog nogometnog saveza, jedva dočekali povratak reprezentacije u Split koji će, nakon osam godina, u paklenom grotlu splitske ljepotice napraviti atmosferu kakva i priliči odlučujućem kvalifikacijskom susretu odabrane vrste.

Brojni navijači s juga Hrvatske, Dalmatinske zagore, susjedne Bosne i Hercegovine, Istre i Kvarnera svoje mjesto na Poljudu rezervirali su s prvim satima od početka prodaje karata, a sličnu priču ispisali su i Ćelići, točnije njih šestorica koji će iz imotske krajine kao glavni navijački rekvizit nositi zastavu. Poseban znamen koji ih na brojnim sportskim borilištima prati još od 2006. godine i Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj.
– Slova smo sami izradili, a dodatno su ih učvrstile krojačice iz nekadašnje tvrtke Trimot iz Imotskog. Prvi puta je izvješena 2006. godine u Berlinu na utakmici s Brazilom, a od svih utakmica na kojima su igrali naši predstavnici jedino nam je nisu dopustili unijeti u Wembley – priča nam Toni Ćelić, jedan od glasnijih navijača strastvene grupice iz Imotskog koji tvrdi kako je širina zastave tri metra, a visina metar ipol.

S natpisom “Uvijek vjerni – Imotski” zastava se dopala i Škotima, u Zagrebu 2013. godine, kada su je skoro i odnijeli put daleke zemlje: 
– Gotovo tri tisuće Škota družilo se s nama u Zagrebu i željeli su našu zastavu koja bi, kako su nam rekli, dobila poseban značaj u njihovim navijačkim kutcima. Naravno da smo odbili tu ideju usprkos njihovoj silnoj želji pa čak i davanju svih svojih rekvizita govoreći kako ćemo ih samo zamijeniti – kaže Toni koji je marljivo imenovao još pet hrabrih i kršnih imotskih momaka od kojih, onaj s najmanjim životnim stažom, ima tek 14 godina. Baš je taj najmlađi, imena Josip, imotsku trobojnicu pripremao i za večerašnji ogled Hrvatske i Mađarske na Poljudu, a jedino što ga, kako nam kaže, može spriječiti u naumu da zastava osvane na Poljudu jesu policijske snage koje bi, zbog sigurnosnih akcija, zastavu mogle ostaviti van granica splitske ljepotice.

Uz Josipa i Tonija, navijački vatromet strasti pretočen u zastavi diljem svijeta lansirali su i Domagoj, Ante nadimka Bajunko, Milan poznatiji kao Bernhard te Ivica od milja nazvan Conco.

Još jedna zanimljiva anegdota sa zastavom dogodila se na putu prema Rusiji kada je, na granici, hrvatska trobojnica s imotskim natpisima u provjeri ostala zadnja samo zbog toga jer su se carinici željeli slikati s njom.

Uz već spomenuti Mundijal u Rusiji i svjetsku smotru u Njemačkoj zastava je obišla i Europska prvenstva u Austriji i Švicarskoj, Poljskoj i Ukrajini te Francuskoj, rukometna uzbuđenja 2009. u Hrvatskoj, ali i brojne druge događaje i natjecanja na kojima su igrali hrvatski predstavnici.

Jedno je sigurno, dok bude Ćelića i zastava “Uvijek vjerni – Imotski” imat će posebno mjesto na mnogim sportskim događanjima diljem svijeta. Mladi Josip dokaz je toga kako za budućnost imotskog navijačkog huka s tribine nema straha. Neka im je sritno!