Društvene mreže u komunikaciji s biračima presudne, ali..

Iritiraju SMS poruke kojima vas s nepoznatog broja pitaju za
koga ćete glasovati, odnosno “nagovaraju” na određenu političku
opciju kao najbolju? Dan prije izbora, ali na sam dan “proslave
demokracije” izborna šutnja se krši na sve moguće načine? Niste zadovoljni
odgovorom (ili brzinom) koje ste postavili “vašem” političaru? Sve to
spada u predizborno vrijeme; na nešto možete reagirati službenim kanalima jer
jednostavno nije zakonito, za sve ostalo tu su – izbori.

Ako ste primili mailove ili SMS-ove s pozivom neke stranke ili političara (to
zapravo vrijedi za sve promidžbene poruke), a niste im prethodno dali
suglasnost, prijavite “slučaj” Hrvatskoj regulatornoj agenciji za
mrežne djelatnosti (HAKOM). Protiv prekršitelja Zakona o elektroničkim
komunikacijama HAKOM će pokrenuti postupak, ako se utvrdi da nije postojala
privola korisnika za primanje promidžbenih
poruka. Primjer i procedura prijave nalaze se na internetskim stranicama
HAKOM-a.

Osim što dakle nije po slovu zakona, kod primatelja poruka uglavnom stvara
negativan efekt, smatra Jerko Trogrlić, splitski marketinški i PR stručnjak s
niskom respektabilnih klijenata, i to prvenstveno u gospodarstvu, makar mu je politika posebna strast…

– Slanje poruka svojim članovima je čak u redu, djeluje motivirajuće, ali
ostali građani to mogu, s pravom, smatrati napadom u privatnost – “odakle
im moj broj?”, “zašto baš mene gnjave” ili slična pitanja osoba koje
dobiju SMS-ove teško da će rezultirati glasom za tu opciju. Smatram da birači
to kažnjavaju, dosta je “klimav” takav ulazak u privatnost pogotovo
kada se to dogodi, kao na prošlim izborima, oko Božića…

Kad smo već kod neregularnosti, da ih tako nazovemo, kršenja predizborne šutnje
na “mala vrata” gotovo su pravilo, a ne izuzetak. Počevši od plakata
koji ostaju i danima nakon izbora pa do statusa na društvenim mrežama.

– Glavni državni mediji doista paze i kod njih nema slučajeva kršenja
predizborne šutnje, ali dosta toga se događa “ispod radara”. I sama
pristojnost nalaže potpuni prekid bilo kakvog oglašavanja, a na društvenim
mrežama ne bi smio biti niti jedan status koji bi djelovao kao politička
promidžba. Poziv ljudima da izađu i obave svoju građansku dužnost, to apsolutno
da, ali bez sugestija kome bi taj glas trebao ići. U SAD-u recimo nema instituta “izborne šutnje”, kod nas to
nije loše zamišljeno no problem je u stalnom
kršenju. A Državno izborno povjerenstvo samo upozorava, nikad nije bilo ozbiljnijeg
kažnjavanja pa se gubi smisao. – smatra Trogrlić. Kao primjer pametnog kršenja
izborne šutnje spomenuo je lokalne izbore iz 2009. godine kada je u Splitu dva
dana gradonačelnički kandidat Željko Kerum, dok se ostali nisu smjeli
oglašavati, konstantno reklamirao popuste, akcije, u trgovačkim centrima –
Kerum.

Za društvene mreže (Facebook, twitter,…),
odnosno aktivnosti političara i stranaka na njima, drži da su ključni, ali…

– Taj individualni kontakt je postao presudan. Takvim alatima je svaki
političar dostupan svakom pojedinom biraču, gotovo kao nekad “door to
door” marketing, pogotovo za mlađe i sredovječne glasače. Loše je međutim
što se naši političari, uglavnom, toga sjete koji mjesec pred same izbore,
umjesto da taj kanal komunikacije drže “otvorenim” konstantno. Tako grade sliku o sebi, mogu direktno s
“običnim” ljudima otvarati diskusije o zanimljivim i bitnim temama.
Kroz društvene mreže je učinak puno konkretniji jer to ljudi doživljavaju kao
neposredan kontakt sa saborskim zastupnikom, ministrom, koji su im inače
nedostupni. Postoje i određene “zamke” kojih političari moraju biti
svjesni: treba biti dosljedan u takvoj vrsti komunikacije što zna biti naporno
pogotovo ako želite to obaviti kako treba, a to znači sami odgovarati na pitanja,
i to brzo, a ne nakon 15 dana, polemizirati s biračima, umjesto tima admina;
također, treba biti oprezan kod objava, ako nešto “bubneš”, teško je
to kasnije povući. – naveo je Jerko Trogrlić nekoliko glavnih karakteristika suvremenih tehnologija koje omogućavaju
puno bolji kontakt s publikom u odnosu na klasično oglašavanje. Nije se libio i
nekoliko primjera, počevši od svjetskog vrha.

– Predsjednik SAD-a recimo kroz Fun page često objavljuje i neke ekskluzivne
stvari. Naravno, neće tako objaviti rat, ali statusima zanimljivim statusima
“nagrađuje” svoje fanove. Kod nas je previše pogrešaka, počevši od
nedavne kada je predsjednica RH svoju objavu povukla “jer se šalila”
ili bivšeg predsjednika Josipovića koji je na Twitteru
aktivan periodički, pred izbore. Tako se korisnici i pratitelji smatraju
prevarenima. Ministar Bauk recimo vješto koristi svoje profile
“postajući” kvalitetne statuse, Petrov je, u nedostatku
infrastrukture puno toga napravio kroz društvene mreže i to je vidljivo, iako će
konačni rezultat tek biti poznat, dok je saborski zastupnik i splitski gradski
vijećnik Gjurković sam odgovorio na 256 upita oko najma POS-ovih stanova… Na
stranačkom nivou HDZ to radi izvrsno: svaki objavljeni ili preneseni status o
nekom događaju, izjavi vodećih ljudi, odmah “lajkaju” tisuće, tako
podižu unutarstranački moral (“vidi koliko nas ima”), iako je to,
donekle, zatvoreni vid komunikacije.