Josip Radošević vratio se u hrvatski nogomet nakon pet i pol uspješnih godina u danskom Brøndbyju i već je zaigrao za svoj novi klub.
Kada se nedavno iz njegovih izjava moglo naslutiti da je otvoren i za razgovor s Hajdukom, ali prije svega mu je želja bila vratiti se u Hrvatsku iz obiteljskih razloga, dogovorio je sve s Istrom 1961, stabilnim klubom u HNL-u koji već niz godina jako dobro radi.
Radošević je zadnji vezni koji se svojevremeno prodao iz Hajduka u Napoli, igrao je u svim mladim selekcijama Hrvatske, ali upisao i nastup za Vatrene.
Nećemo puno o prošlosti, jer skora budućnost je subotnji susret Istrijana u Puli s Hajdukom koji tamo dolazi kao lider nakon 114. rođendana. Sve pretpostavke za dobru utakmicu su tu, stadion će biti ispunjen, Bijeli će imati posjed na tribinama, a kako će biti na terenu, tek se ima odviti.
Eto, govorili ste mi o povratku doma, nije baš u Split gdje je dom, ali Pula je dovoljno blizu. Kako je to ispalo baš u Istru 1961?
-Razgovarao sam sa sportskim direktorom Sašom Bjelanovićem, javio mi se prije više od mjesec-dva dana, pričali smo tako, a bili su jako korektni. Vidio sam se u toj priči što se tiče nogometa i obitelji. U Puli mi je lijepo, mogu reći da se osjećam kao kod kuće. Momčad je jako dobra, trener Garcia je super.
Trenera svi hvale, a za posljednje kolo imaju i zašto. Dobili ste Rijeku i upisali debi za novi klub, treći u Hrvatskoj, jer osim u Hajduku u dva mandata igrali ste upravo i za momčad s Rujevice…
– Je, istina, treći mi je klub u Hrvatskoj. Ponavljam da je trener jako dobar, voli se nadigravati, na treninzima se radi sve s loptom. Živo je i zanimljivo.
Protiv Rijeke ste bili orijentirani na čuvanje svojih vrata, ali ste izlazili naprijed te postigli gol. Rijeka je promašivala prigode, a vi ste iskoristili činjenicu da su bili oslabljeni?
– Njima su otišli neki igrači koji su bili jako važni, još je bilo ozljeda i kartona, koliko ja znam, jer tek sam došao. Ali i mi smo u nekom procesu izgradnje, kao što vidimo na treningu, igra može biti još bolja. Ali super je bilo doći na Rujevicu i osvojiti tri boda. Odigrali smo kao momčad, igrači su jako radni. Znam da smo dugo bili bez pobjede i ova nam je puno značila.
Dobili ste Rijeku i Hajduk ostavili na prvom mjestu, a upravo momčad Gennara Gattusa dolazi u subotu na megdan kod vas…
– Istra 1961 je imala težak raspored, Dinamo u gostima, pa Goricu kući i onda Rijeku na Rujevici. I sad nam dolazi Hajduk. Manje je momčadi u prvenstvu, pa su susreti češći, sa svakim igraš četiri puta, jedan krug brzo prođe. Svaka utakmica je na svoj način zanimljiva. Okrenuli smo se sad dvoboju s Hajdukom koji bi trebao biti interesantan. Moramo biti koncentrirani na našu izvedbu, sprovesti ideje koje trener traži od nas u igri. Trebamo raditi ono što radimo na treningu i respektirati protivnika. Orijentacija je na sebe, jer u momčadi ima dosta potencijala.
Nadate li se nastupu od početka?
– Dobro se osjećam, tu sam, dobro radim. Zadovoljan sam, a trener je taj koji odlučuje. Naravno da bih volio startati protiv Hajduka, ali vidjet ćemo.
Hoće li Vam biti neobična utakmica budući da ste bili kapetan Hajduka i važan čimbenik u momčadi u dva navrata?
– Sigurno je da mi neće biti svejedno, ali drago mi je da igramo i što ću nastupiti. To mi donosi još veću draž kada igraš protiv svog kluba, ali bit ću profesionalac, dati svoj maksimum za momčad za koju trenutno igram te pokušati ostvariti najbolji rezultat u našu korist.
S kim ste dijelili svlačionicu u Hajduku u mlađim i seniorskim danima, koga sve poznajete?
-Bio sam s Markom Livajom, Lovrom Kalinićem, s Ivanom Rakitićem sam bio u reprezentaciji te igrao u Španjolskoj protiv njega, a s Filipom Krovinovićem također u nacionalnoj vrsti. Nadam se da nisam nekoga zaboravio.
Sad ih susrećete na drugoj strani?
-Je, tako izgleda. Bit će zanimljivo.
Vi ste pet bodova od posljednjeg mjesta, svaki bod bi dobro došao.
– Tako je, ne smijemo se opuštati. Vidi se da se svaka momčad bori, a mi se moramo orijentirati na svoju izvedbu, pokušati biti što bolji i uigraniji, težiti stvarima koje trener Garcia od nas zahtijeva. Imamo potencijala, ali treba naglasiti i da smo daleko najmlađa momčad u ligi. Treba to sve uskladiti i u što većoj količini prezentirati na utakmicama. Ali svakog trebamo respektirati, svi imaju svoje kvalitete, ali moramo nastojati uživati u igri.
Kad ste bili u Danskoj, redovito ste pratili Hajduk kad bi stizali. Koliko to može pomoći u pripremi utakmice jer poznajete Hajduk?
– Pa sigurno da može, ali opet ovisi za koje će se opcije njihov trener Gattuso odlučiti, kako će izaći i u kakvom su trenutno stanju. Ovisi to o puno stvari. Možeš računati na jednu varijantu, a dogodi se sasvim druga. Znam neke principe igre, ali ne znam u kojoj će se mjeri Hajduk povući, to nitko ne zna. Ne zamaram se time, nekako više pokušavam što prije se uskladiti s momčadi jer sam tek došao.
Dok ste bili u Danskoj znao sam pitati – tko će biti prvak, sad je to kao članu Istre 1961 možda nezgodno Vam za reći?
– Ha, ha. Mislim, zna se koji je moj klub i što bih ja volio, ali sam isto tako profesionalac. Hoće li pobijediti oni ili mi, to je sve normalno, nije ništa strano.
Stiže li podrška navijača koje ste sad preobratili na žuto-zelenu boju?
– Bit će mi obitelj na utakmici, uvijek se netko nađe. A sad mi je najjače što ni u obitelji ne znaju za koga će navijati, ha, ha. Čak i djeca, muka im je.