Josip proučava etiku, Nikola nuklearnu fiziku, a Tino dekarbonizaciju pomorstva! Trojica splitskih znanstvenika pokazuju što znači predanost i inovacija

Iza svakog znanstvenog uspjeha ne stoje samo brojke, radovi i priznanja, nego godine rada, znatiželje, osobnih preispitivanja i upornosti. Upravo to potvrđuju i trojica mladih dobitnika nagrade Sveučilišta u Splitu – Josip Guć, Nikola Vukman i Tino Vidović koji dolaze iz različitih područja, ali dijele sličnu unutarnju potrebu da svijet razumiju dublje i da svojim radom ostave stvaran trag. Sveučilište dodjeljuje nagrade najproduktivnijim znanstvenicima čiji rad značajno doprinosi vidljivosti i prepoznatljivosti splitskog Sveučilišta na europskoj i svjetskoj razini.

Josipa je etika odvela prema znanosti još u studentskim danima, a važnu ulogu na tom putu imali su susreti s profesorima koji su ga usmjerili prema bioetici i filozofiji odgoja. Kroz taj se razvojni put, sasvim prirodno, otvorio i njegov profesionalni interes za pitanja morala, obrazovanja i odgovornosti prema drugima. Za njega znanost nije apstraktna disciplina već prostor u kojem se pokušavaju pronaći racionalni odgovori na vrlo živa ljudska pitanja. 

-Kao studenta me posebice interesirala etika, za što je prije svega zaslužan Emil Kušan, tada mladi nastavnik na Filozofskom fakultetu u Splitu. Nedugo nakon što je njega životni put odveo u Kanadu, otvorilo se istraživačko mjesto na fakultetu u Centru za integrativnu bioetiku, koju sam uspio iskoristiti, pa se slijedom toga više fokusirati na etičke probleme koji se tiču ne-ljudskih živih bića, na što se rad tog centra prvenstveno usmjerio. Pored bioetike, počeo sam se baviti filozofijom odgoja, opet slijedom inspirativnih susreta, ovog puta s Brunom Ćurkom, koji mi je bio dodijeljen kao mentor, ali smo brzo razvili prijateljski odnos i suradnju koja s vremenom samo raste. On me je zainteresirao za filozofiju odgoja, a uskoro sam bio i angažiran u nastavi vezanoj za tu granu,kaže Josip. 

Nikolu je znanost snažnije privukla tijekom rada na diplomskom radu, kada je sudjelovanjem u međunarodnoj PHENIX kolaboraciji i eksperimentalnim mjerenjima u Brookhaven National Laboratoriju u SAD-u zakoračio u svijet fundamentalne znanosti. To iskustvo, kako ističe, otvorilo mu je vrata potpuno novog svijeta i učvrstilo ljubav prema istraživanju, eksperimentalnom radu i analitičkom pristupu problemima. Danas djeluje u području fizike, a njegov istraživački put obuhvatio je nuklearnu fiziku, nuklearnu astrofiziku i računalnu fiziku hladnih atoma.

-Moj je znanstveni put i sukladno tome, istraživački interes, dosta raznolik i zapravo kombinacija osobnih interesa i interesa istraživačkih tema grupa u kojima sam radio; od eksperimentalne nuklearne fizike (klasterske i molekulske strukture u lakim jezgara), nuklearne astrofizike (nuklearne reakcije od značaja u zvijezdama) pa do fizike hladnih atoma (bozonski sustavi proučavani kvantnim Monte Carlo metodama). Za posljednje je svakako najzaslužnija trenutna mentorica, jer sam se zaposlenjem na PMF-u u Splitu, ubacio u svijet računalnih Monte Carlo simulacija i kvantne fizike mnoštva čestica. U svim područjima i dalje pronalazim interes i motivaciju te surađujem s kolegama na istraživanjima, jer je fundamentalni znanstveni pristup, analiza i rad na interpretaciji podataka, eksperimentalnih ili računalnih, zapravo jako sličan, priča nam Nikola. 

Kod Tina, prvi ozbiljan doticaj sa znanošću dogodio se na FESB-u, gdje je tijekom diplomskog studija radio kao demonstrator na kolegijima vezanim uz toplinske strojeve. Tada je shvatio da inženjerstvo nije samo rješavanje poznatih jednadžbi, nego traženje novih i učinkovitijih načina funkcioniranja sustava. Danas je njegov profesionalni fokus usmjeren na hibridne brodske energetske sustave, dekarbonizaciju pomorstva i održivija rješenja za energetsku budućnost Jadrana, pri čemu posebno naglašava važnost spoja znanosti i realnog sektora.

-Ključno usmjerenje dobio sam kroz rad s mojim mentorom, prof. dr. sc. Gojimirom Radicu, koji me potaknuo da istražim područje dekarbonizacije u pomorstvu. Kako dolazim iz primorskog kraja, energetska učinkovitost i zaštita Jadrana za mene imaju i osobnu važnost. Profesionalni interes pronašao sam u hibridnim sustavima jer oni predstavljaju savršen spoj klasičnog strojarstva i modernih inženjerskih alata. To je izuzetno dinamično  područje koje nudi konkretne odgovore na pitanje kako smanjiti štetne emisije bez kompromisa u performansama, što je izazov koji me svakodnevno motivira, kaže Tino. 

Koliko je znanstveni rad zahtjevan u svakodnevici? Traži li velika odricanja, disciplinu i osobnu posvećenost? 

-Znanstveni rad je iznimno zahtjevan, prvenstveno zbog svoje nepredvidljivosti. U istraživanju nikada niste sigurni u kojem će smjeru rezultati ići, pa je unutar znanstvenog procesa vrlo teško išta sa sigurnošću prognozirati. Dosad sam sudjelovao u objavi preko 17 radova, a taj je proces uključivao rad u svim fazama – od iscrpne analize literature i razvoja metodologije istraživanja, do samih mjerenja na terenu i pregleda konačnih rezultata. Znanost se, kao i svaki drugi posao, sastoji od onih vrlo zanimljivih trenutaka otkrića, ali i onih manje zanimljivih, rutinskih dijelova koji su nužni za integritet istraživanja. Kada vam je kvaliteta imperativ, cijeli proces postaje iznimno iscrpljujuć. U kombinaciji s mojim paralelnim radom u industriji, ovakvi rezultati bili su mogući jedino uz golemu disciplinu i velika osobna odricanja koja su povremeno dovodila i do narušavanja osnovnog životnog balansa. Takva svakodnevica zahtijeva apsolutnu posvećenost jer vrhunski rezultati ne trpe kompromise, a ta težina je neizbježna ako ne želite pristati na ništa manje od izvrsnosti, kaže Tino.

Što vas u znanstvenom radu najviše motivira? Otkrivanje novoga, doprinos društvu, osobni razvoj ili nešto četvrto? 

-Motivira me ponajviše želja za dubljim razumijevanje svijeta oko sebe. Iz istinske znatiželje za odgovorima na znanstvena pitanja se oblikuju istraživačke teme i ostaje fokusiran na duge staze. U svakom sljedećem koraku se uz odgovor pojavi i novo pitanje, pa istraživanje i znatiželja zapravo nikad ne prestaju. Tu je naravno i želja za korištenjem stečenog znanja za poticanje, makar malih, pozitivnih promjena u svojoj neposrednoj okolini i društvu, kaže Vukman. 

Koliko vam znači priznanje struke i koliko ono može biti poticaj mladim ljudima da ostanu u znanosti?

–Zahvaljujem Sveučilištu u Splitu na nagradi. Nisam siguran koliko sam je zaslužio, dosta je ovisilo i o broju radova, a meni se, slijedom spomenute razbacanosti na sve strane, promatrane godine zalomilo da ih imam više. Siguran sam da ima mladih znanstvenika koji u manjem broju nezapaženih članaka objave vrijednije znanstvene doprinose od mene. Mislim da mladim ljudima u spomenutim nezdravijim sredinama nagrada može puno značiti da ostanu u znanosti. Ja sam pak već dovoljno motiviran onime što sam naveo, no nagrada u smislu poticaja svakako nije na odmet, dapače, kaže Josip. 

Ono što njihove priče čini posebno važnima jest činjenica da pokazuju koliko je znanost širok i živ prostor. U vremenu kada se često govori o odlasku mladih i manjku perspektive, upravo su ovakvi primjeri podsjetnik da u Splitu i na njegovu Sveučilištu postoje ljudi koji znanjem, radom i upornošću grade svijetlu budućnost. Vjerujemo kako će Josip, Tino i Nikola nastaviti putem koji su krenuli i postići velike uspjehe u svojim znanstvenim poljima jer njihova posvećenost i predanost to potvrđuju.