Afera Salmonela: Ministar je smijenio pomoćnika, a što je s njegovom odgovornošću?

S ministrom poljoprivrede Tomislavom Tolušićem (HDZ) nema labavo. Zbog neinformiranja javnosti i njega osobno o salmoneli otkrivenoj u uzorcima piletine iz trgovačkog lanca Lidl, Vlada je na njegov prijedlog razriješila dr. vet. med. Tomislava Kiša s dužnosti pomoćnika ministra. No iako je Kiševo razrješenje trebalo odjeknuti kao snažna poruka da ova Vlada neće tolerirati propuste i možebitni nerad, treniranje strogoće u ovom konkretnom slučaju ukazuje upravo na slabosti državnog sustava u pogledu kadrovske politike i zapovjedne odgovornosti u hijerarhijskom lancu, piše tportal.

Sankcionirajući nestranačkog pomoćnika, inače jednog od njih osam, ministar Tolušić potvrdio je da su u ‘slučaju salmonela’ propisi ispoštovani, a Ministarstvo poljoprivrede postupilo je po svim zadanim procedurama. Međutim, ministar je u ovom slučaju imao dodatna očekivanja. 

– Upravljati sustavom sigurnosti hrane podrazumijeva i proaktivne mjerezaštite i informiranja korisnika, a ne samo slijepo poštovanje propisa. Uobičajeno i propisno nisu riječi koje će proći u mojem mandatu – negosavjesno i proaktivno – obznanio je ministar najavljujući promjenu sustava obavještavanja javnosti. 

Je li razrješenje pravno utemeljeno?

Dakle, novi sustav stupio je na snagu tek nakon ‘slučaja salmonela’, a pomoćnik Kiš postupao je po starom sustavu i nije prekršio nijedan propis. Iako se iz ministrova objašnjenja nameće pitanje pravne utemeljenosti razrješenja, sudeći po odgovoru iz Ministarstva poljoprivrede o Kiševoj daljnjoj profesionalnoj sudbini, sad već bivši pomoćnik neće se inatiti, piše trportal.

– Gospodin Kiš državni je dužnosnik i može odabrati hoće li koristiti prava iz Zakona o državnim dužnosnicima ili će prihvatiti mogućnost ostanka unutar sustava Ministarstva poljoprivrede, na radnom mjestu sukladno svojoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu – odgovorili su iz Ministarstva, gdje Kiš radi posljednjih 10 godina – od 2012. kao načelnik Sektora za zaštitu zdravlja životinja, a od ožujka 2016. do nekidan kao pomoćnik ministra za područje veterinarstva i sigurnosti hrane. 

Proaktivno je djelovao još ljetos, kada je inspekcija u Dalmaciji pronašla 4,5 tone mesa nepoznatog proizvođača za koje se nije znalo je li zdravstveno ispravno, pa su zatvorene dvije mesnice, oduzete 52 životinje, a trgovci na crno završili su na sudu. Kiš je tada objasnio problematiku pozivajući građane da kupuju hrvatsko meso. Tri mjeseca kasnije, žrtvovan je zbog onog što je Tolušić apstraktno nazvao ‘propustom sustava’. 

Činjenica jest da su propusti u sustavu hrvatske izvršne vlasti brojni, a njihovo sankcioniranje i časno preuzimanje odgovornosti iznimni rijetki. Tu i tamo razriješi se pokoji pomoćnik ministra, poput Branka Šegona u mandatu ministra financija Slavka Linića ili Slavka Kovačevića u prvom mandatu ministra pravosuđa Ante Šprlje, ali takva razrješenja uglavnom su naslonjena na privatne aktivnosti dužnosnika. 

Jedina osoba na ministarskoj dužnosti koja je ikada podnijela ostavku zbog propusta u svom resoru bila je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina zbog afere Baxter davne 2001. Za Kornatsku tragediju, primjerice, nitko se nije osjetio dovoljno odgovornim.

Jurlina Alibegović: Treba jasno utvrditi odgovornost za propust 

Osvrćući se na sankcioniranje Tomislava Kiša u kontekstu tzv. kulture nekažnjavanja u Hrvatskoj, bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović kaže da joj je teško govoriti o odgovornosti zbog mogućih propusta u obavljanju državne službe, ili općenito obavljanja zadaća u javnoj upravi, kada je poznato da su nečiji propusti rezultirali onime što se nikako ne može popraviti, gubitkom života djeteta.

– Smatra da je odgovornost ne samo državnih službenika i njima nadređenih rukovodećih službenika, nego i državnih dužnosnika da svoj posao obavljaju savjesno i kvalitetno i da unaprijed otklone sve rizike ili ih barem svedu na najmanju moguću mjeru kako bi se otklonilo pojavljivanje štetnih događaja. Bez obzira navode li propisi konkretne sankcije ili bilo koji oblik kaznene odgovornosti, odgovornost za propust uvijek postoji, treba je jasno utvrditi te kazniti odgovorne za propuste u obavljanju poslova koji dovode do neželjenih rezultata za građane, poduzeća, zajednicu ili okoliš – napominje Jurlina Alibegović.