Sad nam nitko ne može reći da nemamo olimpijsko zlato, kaže Valent Sinković

Braća Sinković su se u veslačkom centru Lagoa jedva probijali od brojnih čestitara, od protivnika, sudaca i gledatelja, a upravo je nevjerojatna njihova popularnost u svijetu veslanja. Odmah po pobjedi hrvatskim novinarima je prišao talijanski kolega Stefano Verglliessi i odmah se pohvalio da je podrijetlom s Krka i da je njegovo prezime nekad, prije četiri generacije, bilo Sinkovich. 

Valent i Martin su svojom jednostavnošću oduševili i hrvatske novinare. 

– Ma ne očekujemo da će se išta promijeniti u našim životima, osim u sportskom dijelu. Sada napokon imamo zlato, ono srebro u Londonu nije nam bilo dovoljno, a sada ću sigurno biti mirniji jer sam ostvario ono što sam želio. Želimo nastaviti veslati, branit ćemo zlato sigurno u Tokiju, a možda ćemo trajati i duže – kazao je Martin. 

– Slavit ćemo večeras sigurno, a pravom slavlje nas čeka u Zagrebu s obitelji i prijateljima. Sada to izgleda lako, bili smo favoriti i nismo izgubili 30 utrka zaredom, ali toliko je odricanja potrebno za sve ovo. Mnogi niti ne znaju da je u zadnjem dijelu priprema Valentu pukao mišić na nozi, a meni međurebreni mišić što je jako bolno. Sjetio sam se svih ozljeda i teškoća i zato sam i zaplakao nakon utrke. Valentu obično treba petnaestak minuta da dođe do daha nakon utrke, a sada je izašao iz čamca odmah. Znači, imamo još dosta rezerve, ovo nije naš maksimum – nastavio je Martin. 

Sinkovići su priznali da jedva čekaju otići bodriti druge sportaše, posebno košarkaše i Čilića, a zasigurno i boksača Filipa Hrgovića, s kojim su dobri prijatelji.