Janes zaplakao podižući festivalsku zastavu, Tonći Miletić: “Od svega mi je najdraže zapivati!”

Neke klape osvajaju nagrade. Neke pune koncerte. Neke postanu dio identiteta. Sve je to klapa Ošjak iz Vele Luke koja ove godine obilježava velikih 50 godina djelovanja. Na omiškoj festivalskoj pozornici nastupili su čak osamnaest puta i osvojili deset nagrada – tri Zlatna štita stručnog ocjenjivačkog suda i dva Zlatna štita publike. No, kada ih pitate što im je najveća nagrada, odgovor nije ni zlato ni priznanje već desetljeća prijateljstva, zajedničkih putovanja i bezuvjetne ljubavi prema klapskoj pjesmi.

Ova legendarna klapa osnovana je 1976. godine, a u svojim je počecima djelovala pod imenom Zaliv. Nedugo potom članovi su odlučili promijeniti ime u Ošjak, prema malom otočiću na ulazu u velolušku luku, mjestu koje je za njih simbol ljubavi, zajedništva i nadahnuća.

Pod umjetničkim vodstvom maestra Dinka Fia, jednog od najvećih autoriteta dalmatinske klapske scene, Ošjak je izgradio prepoznatljiv glazbeni izričaj utemeljen na izvornom dalmatinskom acappella pjevanju. Tijekom godina postali su sinonim upravo za takvu klapsku pjesmu – čistu, iskrenu i bezvremensku.

Njihov rad odavno je prerastao festivalske okvire. Godine 1997. osvojili su Porin za najbolji album folklorne glazbe, a povodom 40. obljetnice djelovanja odlikovani su Poveljom Republike Hrvatske, jednim od najviših državnih priznanja za doprinos hrvatskoj kulturi.

Emocije su posebno obilježile otvorenje jubilarnog 60. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, na kojem je Ošjak nastupao. Štoviše, zaradili su najveće ovacije publike, ali i medaljon Festivala dalmatinskih klapa u Omišu za pola stoljeća rada. Festivalsku zastavu podigao je upravo Janes Vlašić, dugogodišnji bariton klape Ošjak. Dok se zastava polako dizala prema vrhu jarbola, Vlašić nije mogao sakriti suze.

– Dođe puno uspomena. Prvi put sam ovdje pjevao još 1973. godine, a s Ošjakom smo već pedeset godina. U posljednjih nekoliko godina napustili su nas Vlaho i Franko (Franko Šeparović Koža i Vlaho Oreb – op.a.) pa čovjek u ovakvim trenucima pomisli i na njih. Uzbuđen sam kao dijete, zato su i krenule suze. Imao sam dvadeset godina kada sam prvi put pjevao u Omišu na festivalu, a i danas nas ljudi vole. Možda je to važnije od same pjesme. Kad daješ srce, ono ti se uvijek vrati. Pjesma je uzajamno davanje – rekao je Vlašić.

Prvi tenor klape Tonći Miletić, pomalo krte, ali zanimljive boje glasa, prepun ritma i osjećaja za melodiju priznaje da se u Omiš uvijek vraća s posebnim osjećajem.

– Uvijek mi je drago doći u Omiš i zato smo s velikim zadovoljstvom prihvatili poziv za otvorenje festivala. Ovo gostovanje vratilo me mnogo godina unatrag i prisjetio sam se svih onih prekrasnih klapskih večeri koje smo ovdje proživjeli. Volim društvo, volim ljude, svi su mi dragi, a od svega mi je ipak najdraže zapivati.

Možda upravo zato Ošjak traje već pola stoljeća. Jer iza svakog tona stoje prijateljstvo, uspomene i ljudi koji su klapsku pjesmu živjeli, a ne samo pjevali.