Iako je to bila od onih utakmica koje sportski novinari nazovu - biti ili ne biti, sve do ulaska novog Amerikanca Christiana Peevya, Alkar je više izgledao na ono - ne biti. Bez energije i s rupama u obrani brzo se na semaforu pojavila ogromna prednost na strani Bosca koja je do kraja prve četvrtine bila iznimno pristojnih -6 za domaći sastav (24-30) uzme li se u obzir da je dvije minute prije kraja tog dijela bilo najvećih +14 (13-27). U petu brzinu tih posljednjih je trenutaka prve četvrtine ubacio Gabriel Marić vezajući dva pogotka za tri poena.
I ne bi tu bio problemima kraj da odmah na startu druge četvrtine gosti nisu brzom serijom od 8-0 zadali nove glavobolje strategu domaćih Luki Bujasu. No, snage su se ipak na terenu, onim već spomenutim ulaskom Peevya, konsolidirale. Zgusnula se i domaća obrana, a uz impuls publike i stiglo na već viđenih -5 za Sinjane (49-54).
Rezultatski minus za Alkar bio je sve do polovice posljednjeg perioda kada se uvukla nervoza u redove Bosca pa su domaći iskoristili sve promašaje i u dva navrata došli do egala, prvo preko Tomaševića, a onda i Svaline da bi se kanonadom Polutak prometnuo u čovjeka odluke.
Drame, naravno, navikli smo već, u Sinju nije falilo jer se u kratkom roku približio Bosco nakon nesportske pogreške Svaline i tehničke greške Lovre Bašića. Prosvjedovala je sinjska klupa, negodovalo se s tribina, ali suci nisu odluke mijenjali. No, palo je to u drugi plan kad je nakon posljednjeg zvižduka prednost bila domaća.
Alkar – Bosco 88:82 (24:30, 25:24, 23:22, 16:6)
Sinj – GSD Ivica Glavan Ićo. Gledatelja: 400
Suci: Alfred Jovović, Frane Mjeda, Žarko Kovačević
Alkar: Zukanović, Bašić (15), Marić (13), Vojedilov, Putnik (3), Polutak (19), Peevy (11), Svalina (9), Tomašević (11), Vučić (2), Jukić (2), Lisica (3).
Bosco: Krajnović (23), Matić (6), Rukavina, Šljivarić (3), P. Babić (7), Radulović (3), Primorac (12), L. Babić (13), Čović, Jurič (15), Krapić.
