Viktorija ruši stereotipe tipično muških zanimanja, rame uz rame je s kolegama. Za svoje djelovanje dobila je i medalju grada Splita
Iz futrole na opasaču viri napunjeni HS-9. Težak 1000 grama. Na drugoj strani su još policijska palica i lisice. Preko kape sa šiltom ispod koje izviruje kosa. Savršeno ozbiljan izraz lica svako toliko zamijeni osmijeh. Nazire se ispod zaštitne maske.
U moderno vrijeme tipično muška zanimanja, kako ih i danas još mnogi deklariraju, kao što su policajac, vojnik i vatrogasac ženama su više nego dostižna. Stereotipima nema mjesta ni u Splitu gdje je Medalju Grada Splita, ove godine dobila i jedna žena – Viktorija Vuco. Otac vojnik, a tetak policajac bili su koban, sudbonosan i ključan detalj ove priče.
– Kad su mi oni pričali o svom poslu, zgodama i svakakvim epizodama jednostavno me obuzeo dojam da možeš nešto popraviti u svom okruženju, nekomu pomoći – govori Viktorija koja odmah “u glavu” nastavlja kako “nije sve u represiji i sili”, kako danas često doživljavaju policijske službenike, možda zato jer, kaže, puno lijepih stvari ostane “u sjeni”.
Dobre stvari i djela često budu zapostavljena…
– Mislim da se o policiji često govori u negativnom kontekstu, gledaju se samo negativne stvari, a to svakako nije dobro. Naravno da nitko nije nepogrešiv, iako ja smatram da moje kolege rade odličan posao. Greške se svima mogu dogoditi, ali to ne umanjuje dobre stvari i djela koja policajci naprave svakog dana. Policija je tu da građanima pruži pomoć i da ih štiti – priča ova kontakt policajka sa Splita 3.
I nije sve kao u američkim filmovima, smije se naša sugovornica, kako je čak i ona zamišljala put do značke policajca. Stvarnost je puno drugačija, govori.
– Nikad neću zaboraviti kad mi je moj mentor kazao da ne mislim da sam netko i nešto kad sam obukla uniformu već upravno suprotno. Rekao mi je da sam tek tada nitko i ništa, tek na početku mog puta.
U svojih osam godina policijskog službovanja početne je stepenice napravila u patroli temeljne policije, a sada je u ulozi koja na prvo mjesto zadataka policajca stavlja pomoć građanima u svim životnim situacijama.
“Nisam danima spavala nakon toga…”
Svaka intervencija ostavlja ožiljke, odgovara nam dok ulicom Ruđera Boškovića utvrđujemo dobro stanje “javnog reda i mira” tmurnog vikenda. U gradu u kojem svaka gnjila južina, kako joj Dalmatinci tepaju, donese “raspašoj u glavi”.
– Tijekom postupanja upoznate niz prekrasnih ljudi, ali u ophodnji većinom imate ipak posla s problematičnim ljudima i situacijama koje promijene privatni život. Osobno više cijenim stanje u svojoj obitelji kad vidiš koliko je drugima teško i kako žive. Svakog dana zahvalim Bogu što imam normalnu obitelj i što te radosno čekaju tvoja djeca kući – pomalo emotivno nam veli.
Prva intervencija i danas joj izaziva jezu. Nakon provale u kuću s kolegama je našla čovjeka mrtvog tri mjeseca.
– Nisam danima spavala nakon toga, i danas se još ponekad sjetim te slike – pripovijeda Vuco. S vremenom, dodaje, kao da se takve situacije nauče nositi zajedno sa svakodnevnicom.
– Ali… Vjerojatno ostaje tragova kojih ni mi sami nismo svjesni.
Kao što često nismo svjesni koliko bi svijet koji nas okružuje bio nemoguć bez “ljudi u plavom”. Život koji uz naše čuvare živimo skoro pa bezbrižno. Ljude koji često riskiraju svoje živote da bi zaštitili naše.
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News