Burić nije čarobnjak, Hajduk nema kvalitetu za Europsku ligu

Hajdukova ljetna europska avantura je završena, okončana s dva poraza od Slovana iz Libereca i saznanjem da se napravio maksimum u kvalifikacijama za Europsku ligu. Cilj kojeg su Bijeli zacrtali na početku sezone bio je neodređen, govorilo se stalno kako je želja ostati što duže u Europi i kad se sve zbroji ostvaren je najbolji mogući rezultat. Za nešto više od play-offa ovaj Hajduk nema kvalitete ni moći, ispadanje je realnost bez obzira što se s tim teško pomiriti svima čije srce tuče za Bijele. Česi iz Libereca, po svemu ispodprosječna momčad u međunarodnom natjecanju, bolji su od Splićana i tu se nema što dodati ni oduzeti.

Zbrajati štetu zbog oproštaja od Europe je legitimno, prilika se nudila za lijepu zaradu, ali na travnjaku prave prilike nije bilo. Sve je ostalo u snovima i željama navijača, pretočenima u nevjerojatnu podršku i euforiju koja se na koncu pokazala bez pokrića. Ali, to je dio mentaliteta i južnjačkog temperamenta, nešto na što smo već navikli kada je Hajduk u pitanju. Navijači Bijelih spadaju u sam europski vrh, klub odnosno momčad nažalost su daleko od toga i trebat će puno vremena da se želje navijača i mogućnosti kluba približe jedno drugom.

Svaki poraz znači i traženje krivca, ali zašto ne priznati da je protivnik jednostavno bio bolji u ovom trenutku? Od Hajdukovog trenera  to smo priznanje iščupali na jedvite jade, Damir Burić se na sve načine pokušao izvući od tvrdnje da je dalje prošla bolja momčad. Ali jest, na njegovu i našu žalost. I nema tu velike filozofije, to je surova Hajdukova realnost.

Reakcije javnosti odnosno navijača danas su prilično kritične prema Buriću, no pitanje je jesu li utemeljene i opravdane. Hajdukov trener je veliki radnik, dočekan je od mnogih kao spasitelj koji stiže iz Njemačke, za Hrvate države koja je pojam svega dobrog i kvalitetnog. Međutim, nije Burić čarobnjak niti je znanjem i kvalitetom mnogo bolji od većine prethodnika na Hajdukovoj klupi. Bez obzira kako se oni zvali i odakle dolazili. Zanat kojeg je ispekao u Bundesligi sigurno na najbolji način koristi u Hajduku, ali nema tog trenera koji može nadomjestiti manjak kvalitete u svlačionici. Izvukao je Burić maksimum od igrača u većini od 15 odigranih utakmica, igrali su Bijeli često na gornjoj granici svojih mogućnosti i zato im se ne može ništa zamjeriti. Međutim, kvaliteta kad-tad dođe do izražaja.  Hajduk danas ima za nositelje igre mladiće koji su tek napunili 18, 19 ili 20 godina i veliki su talenti, no moraju još puno raditi i učiti kako bi postali veliki igrači. A za to treba vremena i strpljenja, to je jasno svima. Tražiti krivce među igračima stoga je bespredmetno, oni daju sve od sebe baš kao što Burić daje sve od sebe. Bolje u ovom trenutku ne mogu i zato ih ne treba kriviti za ispadanje od Slovana.

Žal ostaje što se nisu uzeli milijuni od UEFA-e, financijska situacija opet se komplicira jer se ne može posegnuti za pojačanjima. Da se prošlo dalje u subotu bi vjerojatno potpis na ugovor stavio Filip Krovinović, ovako za njega nema novca u Hajdukovoj blagajni. Mala nada za taj transfer postoji ako se proda Mijo Caktaš, znati ćemo sve za dva-tri dana. Prodali bi Bijeli rado i Tina Svena Sušića, ali traže 2,5 milijuna eura za reprezentativca BiH pa se kupci ne guraju pred Poljudom.

Ispadanje iz Europe je prošlost, prijelazni rok izlazi u prvi plan jer je novca uvijek malo. Transferi u većini država zaključuju se s ponedjeljkom navečer, a treba odigrati i utakmicu protiv Intera u Zaprešiću, okrenuti misli ka HNL-u.