14.03.2021. u 21:44h
Onda se živjelo po onoj staroj 'radi i Bogu se moli' jer glavna je briga bila kako preživjeti. Teška su to vremena bila, hladna i gladna, život puno grublji.
I čini se kako su ljudi bili čvršći, jer nije se moglo razmišljati o ludostima dok je svakodnevica bila preteška borba za koru kruha, za nahraniti sva gladna usta. Kako bi se djeca stavila 'na noge'.
U kamenim kućicama s nekoliko buža u zidu, u dimu, suzama i smiju se živjelo. Cijele obitelji, cijela plemena. Stotine pjesmica, bajki i legendi, priča koje rijetko gdje danas možete čuti. Gledaš oko sebe da negdje ne iskoči vila ili zareži vuk.
U slutnji, u čežnji daljine, daljine. U srcu, u dahu planine, planine. I Tin Ujević je mističnim mjestima podno brda Babe unio svoju dušu. Drumu je dušu, potpisniku ovih redaka, otkrio Veljko Tolić. Čovjek kojeg ovdje možete usporediti s kakvim pametnim telefonom jer na svako pitanje odgovor u tren ima spreman. Mnogi će kazati kako ovaj časnik Hrvatske vojske istinski živi svoje mjesto. Nama je preostalo samo to potvrditi. Svjedočili smo.
Kao svojevrstan vodič odveo nas je do geografskog centra Druma. Čatrnje koju ondje nazivaju i Fratrova ograda. Valjda zato jer se tik do mjesta bogatog vodom, na kojem se godinama ranije odvijao težački život, nalazi maleni oltar i drveni kip svetog Petra. Ondje se 29. lipnja okupi i staro i mlado. Dođu iz svih krajeva, na svoju djedovinu.
- Ovdje je trebao prolaziti put od Salone do Nerone. Ovdje je u planu bila pruga koja bi spajala Split, Ploče i Dubrovnik. Preko Druma. Kako je u Drumu bilo i križanje tih rimskih puteva, onda je i to jedan od razloga za baš takvo ime - govori nam Ljubomir Perkušić (77) koji nam objašnjava i kako je voda u čatrnji na oko 16 metara dubine. Ondje nastane poplava nakon velike kiše. Podzemno korito ne može primiti ogromnu količinu vode.
Ljubomir u kući u šumarku živi sa suprugom Ivom.
Meka zima i odojci iz Austrije
Kad već dvaput vuka spominjemo, a ovaca nema, put nas je odveo do Ivana Ike Miševića (56) koji nas je dočekao među sedamdesetak odojaka.
- Dvadeset godina ovo radim. Imao sam i uspona i padova, ali ne smijete se predati. Jedne godine bila mi je i kuga, 90 odojaka sam izgubio. Mogao sam tada uzeti konop i objesiti se, ali izborio sam se uz pomoć dobrih ljudi, prijatelja i ustao sam se na noge - govori Mišević kojem u poslu uvelike pomažu njegova Anita i četvero djece.
- Ranije sam mogao u jednom selu naći cijeli jedan kamion odojaka u Slavoniji, a danas slabo. Stariji ljudi to još rade. Velike farme uglavnom imaju ugovore s mesnim industrijama. Ove moje svinje su iz Austrije - priznaje nam ovaj uzgajivač odojaka kojemu obiteljski posao donosi i kruh svagdanji. U ovom je poslu hrana odraz kvalitete. Ikini odojci 'konzumiraju' kukuruz, ječam i mekinje, sve nam je pobrojao naš sugovornik.
- Ranije sam mogao u jednom selu naći cijeli jedan kamion odojaka u Slavoniji, a danas slabo. Stariji ljudi to još rade. Velike farme uglavnom imaju ugovore s mesnim industrijama. Ove moje svinje su iz Austrije - priznaje nam ovaj uzgajivač odojaka kojemu obiteljski posao donosi i kruh svagdanji. U ovom je poslu hrana odraz kvalitete. Ikini odojci 'konzumiraju' kukuruz, ječam i mekinje, sve nam je pobrojao naš sugovornik.
U plavim bojama...
Teme s nacionalne scene mještane Druma zapravo previše ne interesiraju i uglavnom su rezignirani po pitanju politike ili stranaka. Možda i zato što cijela krajina diše plavom bojom HDZ-a. Bez generaliziranja, dovoljno se zaputiti u arhiv Državnog izbornog povjerenstva.
Kad opet pobijede naši onda ćemo još malo ići prema boljem - životne prilike ovdje je secirao 'Stari Vuk'. Dugogodišnji profesor povijesti, uz nekoliko rečenica o iznimno bogatoj prošlosti, dotaknuo se i propagande.
Cijela Imotska krajina, onda, diše u bojama HDZ-a? - pitamo otvoreno Ljubomira Perkušića.
- Ne, ne. Ona diše u hrvatstvu. HDZ je nositelj hrvatstva. Ima određenih pogrešaka, ali i puno dobrih stvari. Da je bilo po SDP-u, država se ne bi ni stvorila - govori odrješito.
Najviše Perkušića, tek par kuća Milasa
Stariji se sjećaju i nezaboravnih provoda iz Sedla i Lise. I to su neka bolja vremena. Složit će se s ovim Ante Tolić (79) kojeg smo u hvatanju prvih sunčevih zraka zatekli ispred kuće, jednokatnice kojoj pogled puca na tamošnju mjesnu crkvu svetog Ante. Ili barem djelomično.
- Tada je bilo loše, a danas je još gore. Danas je samo malo drugačije, zapravo. Naši ljudi su živjeli kao robovi. Bio si kontroliran sa svih strana. Jedino je dobro danas što imamo slobodu - veli naš sugovornik.
- Ljudi su prije bili osuđeni na poljoprivredu, drugoga nije bilo. Prva tvornica napravila se tek šezdesetih godina. Većinom su tada muškarci išli u Njemačku raditi, žene i djeca su ostajala kod kuće - dodaje Tolić.
U mjestu s oko 750 duša svatko svakoga zna, ali najteže je pak složiti obiteljsko stablo. Ovdje je i susjed rođak, a najviše je u Drumu Perkušića. Milasi imaju tek nekoliko kuća.
Od stoke je ovdje ostalo tek tri krave i tri teleta od kojih žive Ivanka i Marko Vuksan. Uz put ugledamo i kuću s bazenom, u Drum navraćaju i turisti. Sezona je i dalje pod upitnikom, maleni virus i ove će godine biti presudan faktor. Pa uostalom, nije ni Drum na kraju svijetu, kako izgleda ako starom cestom, preko Ciste i Lovreća, idete po povijesnog mjesta vrijednih ljudi.
Gradi se ondje i još nekoliko kuća za odmor. Hm, tko zna kako će i ovo mjesto izgledati za pedeset godina? Možda smo mi baš uhvatili izdisaje Druma kakav je nekad bio.
Gradi se ondje i još nekoliko kuća za odmor. Hm, tko zna kako će i ovo mjesto izgledati za pedeset godina? Možda smo mi baš uhvatili izdisaje Druma kakav je nekad bio.
