Teško je sjetiti se domaćeg festivala koji bi tako zorno odražavao sudbinu grada domaćina. Kao grad iznimnih polariteta, sve ono što prihvaća, Split prihvaća burno, ali i sve što ne prihvaća, jednako bezuvjetno odbacuje – fraza je Arsena. A Festival je grad prihvatio u toj mjeri da je on danas jedan od rijetkih koliko-toliko preostalih čuvara njegova identiteta.
Zdenko Runjić, Arsen Dedić, Nikica Kalogjera i drugi vrhunski autori u interpretaciji najjačih imena domaće zabavne glazbe, Olivera, Miše, Zorice Kondže, Ibrice Jusića, Tereze Kesovije, Magazina, Novih fosila…
A da “Nima Splita do Splita” iz 1964. godine postala je neslužbena himna Festivala jer taktovi ovog evergreena i danas označavaju početak neprekinute tradicije. Zapravo, samo jednom je Split ostao bez najveće glazbene manifestacije. Bilo je to 1991. godine, na početku agresije na Hrvatsku.
Danas, pak, u nekom novom ruhu jer je nakon gotovo dva desetljeća pod palicom Tomislava Mrduljaša, nakon natječaja centralno mjesto dobio je Stevo Vučković Stivi…
Stivi, nova uloga u srcu Splita. Na Prokurativama ove godine Splitski festival broj 63 s novim vodstvom. Ostali ste zatečeni odlukom grada Splita i gradske Turističke zajednice?
– Malo jesam zatečen, ali i nisam. Iako sam se u životu kroz glazbu, bendove, rock and roll i blues kretao u nekim drugim krugovima, oduvijek sam bio vezan za Splitski festival, još kao dite, inficira te taj zvuk. Uz Splitski festival sam kao dijete rastao, bila je to glavna turistička i kulturna manifestacija u gradu. Tu su se izvodile pjesme koje su ulazile u kajdanke, kako mi to žargonski kažemo. One su bile dio zadanog repertoara na svim gažama i ljetnim terasama. Posebno zlatan period Zdenka Runjića, s kojim sam dosta komunicirao, kao predstavnik Stividena koji su tada nastupali i kao glazbeni producent nekim drugim izvođačima. Od njega se moglo puno toga naučiti, organizacijski i strateški.
Sad možete i sve to primijeniti…
– Sad, iz ovih cipela, vidim koliko je tu logističkih i organizacijskih problema, samo smjestiti toliki broj ljudi usred sezone u turističkom središtu veliki je izazov. Ali imam najbolji mogući motiv, a to je ljubav prema glazbi, mogu to nazvati čak i pomalo naivnom, dječjom zanesenošću. U organizaciji ovako velikog događanja ima puno i drugih elemenata, osim same glazbe, ali uvijek prevlada onaj isti motiv i vodite se samo njime.
Radili jeste na sličnim projektima, ali svakako je Splitski festival novi i pretpostavljam nešto posebniji izazov?
– Mada imam iskustva u organizaciji kroz neke druge manifestacije koje sam radio i nemam nepoznanica, moram priznati kako prema organizaciji Splitskog festivala imam posebnu odgovornost. Izazovno je udovoljiti Splitu, posebno ovom današnjem koji nije isti kao grad moje mladosti u kojem je Terezina pjesma “Nima Splita do Splita” postala himna Splićana. Zato programski želimo ponuditi raznolikost repertoara koji će zadovoljiti sve generacije i različite ukuse. Iako su ljudi većinom fokusirani na posljednju, natjecateljsku večer autorskih pjesama, ovogodišnji program traje sedam dana i podijeljen je u dva vikenda. Tehnički je vrlo zahtjevno, posebice jer se dio programa prenosi uživo, a dio se snima za kasnija emitiranja.
Ima toga podosta što ste spremili…
– S obzirom da je ovo godina Smoje, prvi vikend nazvan je Kronika o Našem malom mistu, tijekom kojeg su večeri bluesa, jazza i funka te večer Prokurative plešu. Počinjemo 23. lipnja s gostovanjem velike svjetske zvijezde Judith Hill na Prokurativama, a prije nje nastupit će splitski blues bendovi Otprilike ovako i Harpoon Blues Band. U nedjelju, 25. lipnja nastupit će Ida Nielsen and The Funkbots, a od domaćih Black Coffee i Elena Stella s jazz triom Ante Jeličića. Judith i Ida bile su Princeove dugogodišnje suradnice i vjerujem da će nam se on smiješiti negdje iznad Prokurativa. Imamo svjetsko i naše na Prokurativama i vjerujem da će svi uživati. Naši domaći će izvođači na blues i jazz večerima obraditi po dvije pjesme iz fundusa Splitskih festivala u svojoj obradi. Mislim da to dovoljno govori koliko nam je važna tradicija ovog festivala i istinski želimo baštiniti najbolje šta imamo.
Ali, to nije sve…
– Odmah po završetku prvog vikenda započinju naporne probe za sljedeće četiri večeri koje započinju Retrospektivom festivala u izvedbi Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera. Sedam mladih solista izvest će poznate i velike pjesme iz fundusa festivala kroz nekoliko desetljeća. Max Hozić, Ana Uršula Najev, Ana Opačak, Mario Huljev, Elena Stella, Sabrina Hebiri i Helena Gudelj interpretirat će poznate hitove na malo drugačiji način. Nakon toga imamo jako zanimljivu večer mladih izvođača do 35 godina, jubilej Nenada Vilovića i kao finale svega je završna natjecateljska večer. Na natječaj se javio popriličan broj autora, a kako je matematika neumoljiva i vrlo egzaktna, na vrijeme smo prepoznali „gužvu“ koja je nastala u dijelu mladih izvođača. Stoga smo odlučili prilagoditi koncept Večeri mladih izvođača i otvoriti im put da se predstave, a moram priznati kako me ta večer posebno veseli. Na listi odabranih u završnoj večeri imamo četiri starija izvođača koji su godinama nastupali na Prokurativama, imamo i nekadašnje pobjednike Splitskih festivala, Đorđa Peruzovića, Stijene, Škendera i Marka Škugora, ali i puno novih imena sa dobrim skladbama koje će, vjerujem, publika prepoznati i zapamtiti.
Među komentarima koji su viđeni nakon objave popisa za onu posljednju večer festivala, bilo je kako su poznata imena, koja imaju karijeru iza sebe, pala u drugi plan…
– Kad realno sve sagledaš, izvođači s tridesetak godina nastupanja imaju puno manji motiv za nastup na Splitskom festivalu, oni već imaju karijeru i ugled u glazbenom svijetu. Ali ono što oni imaju je iskustvo. Zato mislim Splitski festival treba biti pozornica koja će sljubiti mlade koji će dobiti priliku i etablirane izvođače koji će sa njima podijeliti iskustvo. Mislim da tako napreduje i glazba i društvo. U našem je festivalskom timu isto tako, ovi neki koji s nama rade skoro se ne sjećaju pozornice na sjevernoj strani, ali mi stariji ne možemo odoljeti toj vizuri koja je jedna od najljepših na ovim prostorima. Iskustvo i mladost su najljepši spoj u kreiranju bolje budućnosti. To je kao kalemljenje neke biljke, stabla, trešnje, masline, ono kad uzmeš najbolje od starije masline, od najboljeg zasada i to nakalemiš na otporno, mlado i autohtono. Eto, na tome se temelji i naša suradnja sa Splitskim skautskim zborom.
Mnogi se kad čuju da ste kao novi izazov prihvatili Splitski festival sjete Stividena koji su i nastupali na festivalu, ali i onomad bili jako popularni…
– Vjerojatno su krajem devedesetih godina mnogi koji su uzeli u ruke album Stividena, pomislili o čemu je ovdje riječ. Nosači zvuka AC/DC-a i Miše Kovača su primjerice imali prepoznatljiv zvuk i stil, a mi smo svirali sve – od popa do hip hopa, od Bacha do sevdaha. Ali uvijek je jedini kriterij bila dobra pjesma. To nam je i na Splitskom festivalu bio jedini kriterij, zato ćete na završnoj večeri čuti različite stilove, ali presudile su dobre pjesme.
Sastanu li se još Stivideni i zasviraju?
– Nažalost, život nas odnese na razne strane pa se ekipa više ne sastaje, niti svira. Nedavno nas je napustio najvažniji član, moj prijatelj Denis i Stivideni bez njega više nisu opcija. Mi iz Stividena nismo samo prijatelji, nego obitelj. Bile su to slatke i zanimljive godine Splita i Stividena, godine kad se zezalo, smijalo i pisalo pjesme koje se i danas slušaju. Stivideni su ostali neko kultno ime. Ne umire taj materijal, a to je pokazatelj da nešto tu ima, da ljudi to vole. Taj kultni status nastao je najviše zahvaljujući splitskim studentima u Zagrebu koji svih ovih desetljeća na tulumima pjevaju i sviraju naše pjesme.
A pjesme, za svakog ponešto, čini se, bit će na ovogodišnjem festivalu pa čak i jazz i blues gdje ste, nije tajna, nekako “na domaćem terenu”…
– Da. Mene doživljavaju kao nekog tko sluša samo jazz i blues, ali to nije tako. To dođe s nekim godinama kad se čovjek malo smiri, stane na balun. U životu nisam propuštao nikakvu glazbu, ni rock, ni pop, ni klasiku. Dapače, nekad je i Mozart bio zabavna glazba. Ja sam samo zaljubljenik u dobru glazbu i ona je moj pokretač. Dobra me pjesma uvijek dirne u dušu, bez obzira kojeg je žanra.
A pjesmu ćemo slaviti i ove godine pa onda, za kraj, čemu se nadate?
– Iako su Prokurative s tri strane zatvoren prostor, nadam se da će naš novi vjetrić propuhati između koloni i da će ljudi prepoznati našu svježinu i energiju. Što će točno biti i kakve će biti reakcije, teško je predviđati, ali okupili smo dobar tim, radimo danonoćno i vjerujem kako će ljudi prepoznati promjene, iskreno se nadam na bolje. Sudit ćemo svakako poslije, a vjerujem i puno toga naučiti za sljedeća izdanja.